Dobili smo kratku, ali slatku dozu rocka iz vremena dok su rock giganti hodali planetom. Istovremeno i blast to the past, ali i rock otkivak koji i u današnje vrijeme otvara rock srca.

Aerosmith je poput starih holivudskih filmova – takvi se više ne snimaju, bar ne onakvi čiji šarm vas je ekspresno vodio u neki drugi svijet. Bendovi takvog šmeka više se ne okupljaju. Tako su i Aerosmith, jedan od sinonima za američki rock – naizgled svemu prilagodljivi, ali uvijek vraški svoji i prepoznatljivi. Uklopivi i u narative benda koji je hip-hopu na samom početku dao najupečatljiviji hit kroz „Walk This Way“ s Run DMC ili pak u stabilnoj poziciji „vječitih“ veterana u svijetu nabujalog heavy metala tijekom osamdesetih i devedesetih, kad su ujedno i s te scene povukli mase novih obožavatelja, uz sve i primjer dugovječnosti originalne postave koju čine Steven Tyler, Tom Hamilton, Joey Kramer, Joe Perry i Brad Whitford.

Bend je u svibnju 2023. bio započeo oproštajnu turneju Peace Out, ali su odsvirali samo tri nastupa prije nego što su pomaknuli datume nakon što je Steven Tyler ozlijedio grlo. Bend je najavio novi datum nastupa još u travnju, prvotno planirajući nastavak turneje u rujnu, no oporavak se nije odvijao po planu, slijedal nova prolongiranja da bi sve bilo okončano u kolovozu 2024. godine kad je Aerosmith otkazao turneju i oprostio se od publike jer su liječnici rekli da Tylerov glas to neće moći podnijeti.

Bio je to oproštaj u velikom antiklimaksu i za bend i za publiku. Pomirili smo se s tim da je jedan od najupečatljivijih i najrazuzdanijih vokala rock and rolla, općenito gledano, otišao u prisilnu mirovinu.

Taj šmek starog rocka (ili hard rocka, kako želite) vratio je mladi Britanac Yungblud, koji je ušao na scenu poput nekog tko je nastavio jedan dugo prekinut niz. Njegov četvrti studijski album „Idols“ objavljen 20. lipnja ove godine doimao se najambicioznijom stilskom posvetom njegovim idolima, rock velikanima, među koje spadaju i Aerosmith, no točka nakon koje je sve eksplodiralo za tog mladića zdušno posvećenog razvaljivanju vlastitih glasnica po uzoru na staru školu rock pjevača dogodila se 15 dana kasnije.

Tada je skoro kao autsajder ušetao u rano popodnevnim satima na stadion Villa Park u Birminghamu kako bi izveo „Changes“ Black Sabbatha na oproštajnom koncertu i Black Sabbatha i Ozzyja Osbournea.

Srčanost i emotivnost te izvedbe dirnula je i samog Ozzyja koji je doslovce pred smrt nekoliko tjedana kasnije obavijestio javnost da u Yungbludu vidio ono što je on sam imao i unosio u glazbu.

Čak i da to nije obznanio, bilo je očito da je nova rock zvijezda rođena. Prepoznali su to i Steven Tyler i Joe Perry. Yungblud se odazvao na njihov poziv i kemija između njih je instantno bila toliko jaka da je digla Aerosmith iz mrtvih, taman da zavapi: „Još jednom“, oliti u originalu: „One More Time“.

O količini vlastitog skepticizma kad sam vidio prvu vijest o tome bolje da i ne govorim. Mislio sam: „Super za Yungbluda, ali na što li će to zvučati?“ Recenziju njihovog posljednjeg studijskog albuma „Music From Another Dimension“ sam započeo riječima: „Svaki stari fan Aerosmitha više strepi od novog albuma, nego što ga željno iščekuje. Čudno ali istinito, baš kao da je priča iz druge dimenzije“ na samom početku 2013. godine. „Get A Grip“ iz 1993. držim posljednjim dobrim albumom iz brutalnog tadašnjeg povratničkog niza započet s „Permanent Vacation“ i s nenadmašnim albumom „Pump“.

No prvi zajednički singl s Yungbludom „My Only Angel“ sam već na prvo slušanje mogao proglasiti „Aerosmith finest“, kao da je opet na Cvjetnjaku nekim čudom proradio Kino Zagreb na mjestu one propuh-rupe i opet gledam holivudski film kakvom u današnje vrijeme još jedino Tarantino može dati hommage s dušom i to kad snimi film o tom istom starom Hollywoodu. Perry kao da je taj rif ljubomorno čuvao za neku posebnu priliku – i ta posebna prilika se dogodila, godinu dana nakon što je bend rekao svoj: „Farewell, people.“ Yungblud i Tyler pak, kao Karate Kid i njegov učitelj – ne zna se tko više gušta u čijem društvu, dok obojica deru glasnice nemilice; učenik da zadivi učitelja, a učitelj jer u učeniku vidi isto što je vidio i pokojni Ozzy.

Druga po redu, stadionski banger „Problems“ na tom EP-iju je pak tour de force koji kao da je ispao s najenergičnijih sessiona negdje s kraja osamdesetih, s katarzičnim krajem, u kojem je doduše najviše potegnuo Yungblud (što je i očekivano s obzirom da je u najboljim godinama za to) i to posebno u samom finišu.

„Wild Woman“ je onaj klasični middle of the road američki rock moment Aerosmitha koji dugo nije pumpao tako dobro, dok je pretposljednja „A Thousand Days“ pak baladni adut kakav se također dugo nije mogao čuti iz Aerosmithove radionice. To sve zapečatio je evergrin s albuma „Rocks“, tj. „Back In The Saddle“ remiks u kojem je, virtualno gledano, dob dva pjevača izjednačena i u kojoj Yungblud parira „mladom“ Tyleru.

Dobili smo tako kratku, ali slatku dozu rocka iz vremena dok su rock giganti hodali planetom. Istovremeno i blast to the past, ali i rock otkivak koji i u današnje vrijeme otvara rock srca.

Pobjeda je također dvostruka. Yungblud je definitivno s ovom kolaboracijom rock lice 2025. godine s nevjerojatnim hat-trickom u jednoj sezoni; od afirmirajućeg i probojnog solo albuma, preko briljiranja na Back to the Beginning oproštajnom eventu Black Sabbatha, zaključno sa zakucavanjem EP-ija s Aerosmithom.

S druge strane Aerosmith koji je bolno prekinuo oproštajnu turneju prošle godine, upravo je s „pomlađenim krilima“ u svojim redovima optrčao zavidan počasni krug sa stilom na kraju svoje maratonske karijere. Taman da se s pravom postavi pitanje: „Je li ovo stvarno kraj ili možda neki novi povratak?“

Čini se da su ponovno sve karte na stolu i da se o krajnjem ishodu u ovom trenutku ne može pričati.

Ocjena: 9/10

(Capitol / Universal Music, 2025.)

Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.

Hvala vam.

Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute