Toliko je problema bilo vezano uz ovaj koncert da skoro ovaj report ne bi niti bio napisan. No sreća nam se osmjehnula i sve je na kraju ispalo savršeno…
Za bis su ostavili prave poslastice. Na catwalk su postavili bijeli klavir, a sa zamračene pozornice se došetao Tyler zaogrnut talijanskom zastavom, namazan florescentnim “ratničkim” bojama i počeo svirati prekrasnu baladu “Angel” s “Permanent Vacation” albuma. I tu su mnogi zasuzili, nema što. Čaroban trenutak koji se samo prelio u apsolutno razoružavajuću “Dream On”.
I onda se visoki, plavi cooler na basu zvan Tom Hamilton laganim smješkom došetao na catwalk svirajuci svima poznati uvod… i rasturačina za kraj ovog apsolutno fantasticnog koncerta je počela. Jasno, riječ je o “Sweet Emotion”. Na kraju su nas zasuli konfetima iz topova i prekrasnoj večeri (ako tako možemo nazvati primarno hard rockersku večer) je bio kraj.
Aerosmith je inače kasnio pola sata, no ni kašnjenje nastupa i relativno kratko trajanje koncerta (nešto manje od dva sata) potpuno su nebitne stavke u ovoj prici jer ništa, ali ništa ne može okaljati koncert koji su nam ovi divovi rocka dali. Vrhunski muzičari, majstori improvizacije, najbolji američki rock band u povijesti dokazao je da nisu još za mirovinu. Precizni i u sviranju i pjevanju, tu je bilo jako malo falševa i švercanja.
Sjajno raspoloženi, Tyler i Perry u posve “bratskom zagrljaju” (iako smo se mi prije koncerta skoro okladili hoće li biti padanja sa pozornice…) držali su tempo i atmosferu koncerta na zavidnoj razini. Hamilton i Kramer su velikom energijom držali ubitačan ritam izvedbe, a Whitford, premda je Perry glavna gitaristička zvijezda benda, je zaista pravi majstor gitare.
Nekadašnji Toxic Twins – unatoč svim neslaganjima u prošlosti i umjetnickim razilaženjima, i dalje imaju kemiju koja je opipljiva i neraskidiva – Steven Tyler i Joe Perry… Ježi ga, to je to.
Perryjevi blues-rock riffovi i solaže izvrsna su podloga Tylerovom osebujnom vokalu koji je u ponedjeljak navečer jednostavno blistao. Bez imalo problema je Tyler vrištao i pjevao kako samo on to zna, vokalno ali i fizički suvereno vladao pozornicom.
Nakon u kratkom vremenu odgledanih nekolicine apsolutno najvećih zvijezda i legendi svjetskog r’n’r i/ili rocka možda je ipak Tyler taj – The King. Neki nemaju dovoljno energije, neki karizme, neki glasnice ili sjećanja kako nešto treba odsvirati ili odpjevati… Tyler &Co. imaju sve… And they are Walking This/Their Way!
(25. lipanj 2014. Rho Arena, Milano)