Ukoričeno je 20 godina pulskog Art & Music Festivala. Ovogodišnja, jubilarna, proslava bila je skromna, ali dugoročno postignuti dosezi koji su u knjizi ‘Ajme & Majko’ u ‘oštroj konkurenciji’ tekstova prilično su uočljiva svjedočanstva jedne važne & značajne stvari.
A Art & Music je danas i dalje u stanju u kakvom je bio i prije 20 godina; nikad se ne zna hoće li se uopće dogoditi, hoće li biti natjecateljskog karaktera, hoće li naplaćivati ulaznice ili će biti otvoren za sve (ne baš prekobrojne) znatiželjnike. I dalje je mali i minoran za ‘moćnike’ čak i one lokalne/gradske koji da imaju imalo soli u glavi, dostojanstva, manje narcizma i osnovni instinkt za kulturna kretanja & njen značaj bar bi se potrudili oko njega kao što se trude oko filmskog festivala koji zbog 7-8 od države budžetiranih hrvatskih filmova ‘okupira’ Arenu na 10 dana. Vjerujem da neke oštarije imaju za njih veći značaj od tog ‘malog & prkosnog Art & Musica.
Što se tiče same knjige „Ajme & Majko“ ona je marljivo i inteligentno složen kronološki presjek Festivala kroz novinske članke, intervjue, reportaže, kritike, fotografije, ilustracije i plakate. Pravi mali vremenski stroj koji nudi ilustracije događaja i trenutaka, od kojih ponajviše po svojoj inteligentnoj drskosti i duhovitosti iskaču reportaže Petra Glodića koje je pisao za Arkzin (gledano iz današnje perspektive, neopisiva je i nepopravljiva šteta što Pero nije pratio svaki Art And Music kao doživotni nesmjenjivi član žirija). Tu su također i neki kritičarski biseri promašenih procjena gdje se ističe Zlatko Gall (čija i jest opaska „Ajme & Majko“ uzeta za naslov knjige, op. a.) u kojima nadmeno cipelari demo bend The Bambi Molesters i sam Festival dok istovremeno nemoćno cvili na činjenicom što nitko ne voli Zhel kojeg je kovao u neslućene visine. Poetsko pogađanje srži Art & Musica iznio je Ante Perković u odlomku iz njegove knjige „Sedma republika“, kao što su značajne i impresije srpskih novinara Marka Nikolića iz Politika, Marka Artukovića i Milana Vukelića iz nedavno ugašenog Popboksa, jer oko stranca uvijek uhvati neki detalj na kojeg je domaće odavno oguglalo.
Dosta (zasluženog) prostora dobio je i Gino Jevđević čiji je ‘balkanski’ Kultur Shock iz Seattlea upravo s Art And Musica kao početne stanice krenuo u osvajanje Balkana, onog zdravog, klupskog, dakako. U intervjuu koji je dao za Feral Tribune 2006. Jevđević je dobro zaključio kako je neistinita tvrdnja da u teškim vremenima kultura prva umire, jer se na svoje oči uvjerio za vrijeme opsade Sarajeva, koliko ljudi postanu gladni kulture u njima.
Ispada da je u neku ruku to i priča Art And Music Festivala. Njegov smisao je kultura.