Peti studijski album Majki objavljen je na crnom vinilu, remasteriranom te zapakiranom u gatefold omot.
Nastavno na nedavno objavljena vinilna reizdanja grupe Majke, “Vrijeme je da se krene” i “Razum i bezumlje”, niz reizdanih te remasteriranih LP-a jednog od najpoznatijih hrvatskih rock sastava se nastavlja.
Peti studijski album Majki, “Put do srca sunca”, na radost svih obožavatelja ploča diskografska kuća Dancing Bear sada je objavila po prvi puta na crnom vinilu, remasteriranom te zapakiranom u gatefold omot na kojem se nalaze fotografije i tekstovi koji su pratili i originalno CD izdanje.
Album “Put do srca sunca”, koji se u početku planirao nazvati “Bratstvo”, jedan je od albuma s kojim su Majke potvrdili svoj status rock institucije u devedesetim godinama. Također, izdanje bilježi i svojevrsni glazbeni pomak u zvuku s obzirom da su Majke za razliku od perioda rada na albumu “Vrijeme je da se krene” snimanog u kratkom roku, ovoga puta imali ne samo više vremena, nego i bolje mogućnosti i studijske uvjete za snimanje u Ljubljani i Zagrebu.
Album tako ima puno širu zvučnu sliku od prethodnika, pa su primjerice na nekim od pjesama uključeni i puhači (truba, saksofon i trombon), prateći vokal, ali i poveći broj gostiju na raznim instrumentima kao što su pedal steel gitara, hammond orgulje, udaraljke, itd.
Zbog svega toga da se zaključiti kako je riječ o stilski najraznolikijem albumu koje su Majke do tada objavile. Album na jednom mjestu okuplja neke od najžešćih pjesama kao što je primjerice “Jumbo Idiot”, numera na najboljem tragu The Stoogesa iz njihove “Raw Power” faze i brass punka na tragu The Saintsa u “Opstani” do potpuno suprotnih i nježnijih dijelova albuma s tex mex utjecajima poput pjesama “Daj mi” ili pak pjesme “Rođenje” koja zatvara album na jednako efektan način kako je “Želim da te vidim” zatvorila “Razdor” – drugi album Majki. Usprkos činjenici što album nije imao velike hitove kao u slučaju albuma “Vrijeme je da se krene”, “Put do srca sunca” je kompaktan album koji je iznjedrio mnoštvo izvrsnih pjesama koje su se zadržale na koncertnoj listi benda sve do danas (npr. “Grešnik”, “Daj mi”…).
Da se zaista radi o optimističnijem albumu u odnosu na prethodnika, potvrđuje i izjava koju je Goran Bare dao Darku Jerkoviću za magazin “Heroina Nova” (br. 41, srpanj-rujan 1998.): “Nove su pjesme optimističnije i nisu više onako mračne kao prije, imaju mnogo više svjetla. Album se zato i zove tako kako se zove, zbog tog nekakvog mog izlaska iz mraka u kojem sam bio.” poručio je tada Bare te nadodao: “Album govori o tome da ako odlučiš živjeti, onda je bolje da se smiješ nego da plačeš, jer ako non-stop plačeš, bolje je da ne živiš. Treba se zabavljati i smijati. Na svom primjeru dokazujem da se čovjek može izvući i iz najvećih govana. Može se reći da je album konceptualan, pjesme su povezane, putovanje od bijede do tog svog mira, to je glavna tema koja se provlači albumom. Najvažnije je naći svoj mir i dugotrajno zadovoljstvo, bez trenutačnih i kratkih senzacija, ovisnosti, trebaš se radovati što si živ. To sam pretočio u pjesme. Ne mogu istaknuti neku posebno, sve su povezane kao sijamski blizanci.”
Legendarni basist Majki, Nedjeljko Ivković – Kilmister, u istom je intervjuu dao svoje viđenje albuma: “Možda je glazba malo ljepša, ali to je opet iskonski rock koji smo svirali i na prvom albumu, kao što ga i sviramo na ovome. Nema tu neke velike razlike, jedino što smo sada dodali neke nove instrumente za koje prije nismo imali prilike koristiti ih. No, temelj je ostao isti – Majke i rock’n’roll.”
Album “Put do srca sunca” originalno je objavljen u lipnju 1998. godine za zagrebačku izdavačku kuću Jabukaton te sniman u studiju J.M. Trooly u Zagrebu i ljubljanskom studiju Tivoli. Također, jedini je to album Majki koji je snimljen u istoj, peteročlanoj postavi kao i s prethodnog izdanja, “Vrijeme je da se krene”. Upravo dobra atmosfera koja je vladala u bendu prilikom rada na ovom izdanju pojašnjava i zašto je prvotni prijedlog naziva albuma bio “Bratstvo”.
Sve tekstove na albumu napisao je Goran Bare, glazbu potpisuje Zoran Čalić, dok je za produkciju albuma zaslužan Denis Mujadžić Denyken.
Vrijedi podsjetiti i kako je za omot albuma “Put do srca sunca” u veljači 1999. godine dizajnerskom tandemu Božesačuvaj dodijeljena rock nagrada “Crni mačak” za najbolje oblikovan omot rock albuma koji je izdan 1998. godine.