Francuski duo novim albumom i dalje suvereno korača preko granica žanrova te odbacuje robovanje stilskim određenjima, stvarajući glazbu ugođaja koja će vas potpuno zaokupiti. Putovanje je to kojim dominiraju svjetlost, otvorenost i optimizam.
Dobar se dio glazbenih kritičara pri svakoj analizi stvaralaštva francuskog dua Alcest upirao u pokušaje njegova stilskog određenja. Možemo li, u tom smislu – kada pišemo o čitavom opusu, ali i njihovu novom albumu – spomenuti neku ublaženu vrstu black metala? Možda možemo govoriti o shoegazeu, kao podvrsti alternativnog rocka? Je li, zapravo, riječ o post-metalu, specifičnom amalgamu post-rocka i heavy metala? Ili je pak osnivač Alcesta Stéphane Paut zvan Neige ustvari utemeljitelj podžanra nazvanog blackgaze?
Ipak, svi ovi pokušaji umetanja u stilske ladice promašit će u nekome dijelu bit ovoga zanimljivog projekta talentiranog dvojca iz gradića Bagnols-sur-Cèze s juga Francuske. Nastao kao nastojanje glazbenog materijaliziranja slojevitih vizija koje je multiinstrumentalist Neige učestalo imao kao dijete, Alcest već dvadesetak godina stvara složene glazbene strukture koje se opiru bilo kakvom razvrstavanju ili kategorizaciji.
Naravno, duo je putem baštinio mnogo od navedenoga; stvoren je početkom dvijetisućitih u francuskom alternativnom black metal okružju, ali će ga Neige – u početku jedini član, jer to je isprva bio njegov solo projekt – vrlo brzo odvesti smjerovima koji će ga sigurno udaljiti od gotovo svake vrste metala. Prisvojit će pritom mnogo od shoegazea i post-rocka, ali će dobrano zahvatiti i u indie rock te posuditi pokoji prog obrazac. Krenut će, naposljetku, hrabro i ususret mjestimičnim pop utjecajima. Neige, kao primarni autor, tako suvereno korača preko granica žanrova i odbacuje robovanje stilskim određenjima, iznenađujući slušatelje iz albuma u album.
Želimo li što preciznije opisati ovu glazbu koju je zapravo teško dohvatiti riječima, vjerojatno ćemo zaključiti da je to glazba ugođaja, i to ona koja će vas potpuno zaokupiti. Nije, dakle, riječ o nekim pozadinskim kompozicijama koje imaju za cilj usput održavati vaše dobro raspoloženje, opuštenost ili sjetu; Alcest će vas, naprotiv, svakim dijelom svoga opusa zgrabiti čvrsto te katapultirati u neke nove i uzbudljive izmaštane svjetove.
„Les Chants de l’Aurore“ sedmi je studijski uradak objavljen gotovo punih pet godina nakon prethodnika nazvanog „Spiritual Instinct“. Ako je album objavljen 2019. – kako su mnogi tada isticali – bio blizak jesenjem ugođaju, u kojem se svjetlost često izmjenjuje s tamom, a sunce s oblacima, aktualno ostvarenje nedvojbeno je proljetnoga ili čak ljetnog raspoloženja, s optimizmom prošaranim melankolijom. Dok vam se slušajući „Spiritual Instinct“ moglo činiti da koračate gustom, vlažnom šumom, trudeći se da kroz krošnje ugledate pokoju zraku jesenjeg sunca, „Les Chants de l’Aurore“ odvest će vas na opuštenu šetnju cvjetnom livadom obasjanom toplim suncem. Riječ je doista o atmosferi novog početka, o pjesmama koje sugeriraju nadu i svitanje novoga života.
Uz Neigea – koji na aktualnom ostvarenju pjeva te svira gitaru, bas, klavijature i neku vrstu ksilofona – i dalje je Jean Deflandre zvan Winterhalter, bubnjar i vjeran suradnik koji za zvuk Alcesta od 2009. ima iznimno važnu ulogu. Njegove česte izmjene ritmičkih obrazaca te bubnjanje s gotovo hipnotičkim dojmom i na ovoj zbirci pjesama ponegdje su ključan element. Snimljen uz nekolicinu suradnika i prijatelja u Francuskoj, Švedskoj i na Islandu, album nudi novo Neigeovo duhovno putovanje kojim dominiraju svjetlost, otvorenost i optimizam. Istraživanje je to različitih strana ljepote, one nježne i one nešto grublje, što u cjelini – a ovaj Alcestov uradak vrijedi slušati linearno, od početka do kraja – pruža iskustvo bestjelesnosti, osjećaje koji su toliko neuobičajeni da djeluju kao da nisu s ovoga svijeta.
Neige u tom smislu „Les Chants de l’Aurore“ smatra nasljednikom prvijenca „Souvenirs d’un autre monde“ iz 2007., odnosno povratkom na izvorni koncept. Ipak, mnogo je vremena prošlo od tog studijskog debija, pa se sada susrećemo s mnogo složenijom i profinjenijom zvučnom slikom. Neigeov temeljno nježan vokal uobičajeno je produkcijski spušten te nije u prvom planu, pa djeluje poput još jednog instrumenta koji ravnopravno stvara cjelinu.
Grleni vriskovi – ono što se u stručnoj terminologiji na engleskom jeziku označava kao harsh vocals – također su u službi općeg dojma, pa će i oni kojima je takva vrsta vokalizacije odbojna u slučaju Alcesta vjerojatno ostati bez prigovora. Spomenutom općem dojmu pridonose i prateći ženski vokali koji se pokatkad udružuju u zbor, gudaći instrumenti i klavir, a pažljiv će slušatelj zasigurno začuti i zvuk još pokojeg instrumenta. Ipak, tim složenim glazbenim krajolikom i dalje vlada Neigeova blago distorzirana gitara te Winterhalterovi bubnjevi koji sve dijelove kompozicije autoritativno održavaju na okupu.
“Les Chants de l’Aurore“ traje četrdesetak minuta i sastoji se od sedam pjesama, što u svakom slučaju nije previše te omogućuje slušatelju lako savladavanje, odnosno slušanje koje neće zahtijevati veći napor. Već u prvoj pjesmi „Komorebi“ dano nam je do znanja kakav je ovo album. Naslov je na japanskom jeziku – sa značenjem koje daje sliku sunčeve svjetlosti filtrirane kroz lišće – što odmah upućuje na Neigeovu već poznatu fascinaciju japanskom duhovnošću i kulturom. Otvorena, svijetla zvučna slika pak određuje ton onome što slijedi. „L’Envol“ – jedan od singlova – u tom smislu zadržava pozitivno raspoloženje u zanimljivoj progresiji koja vrhunac doživljava u nizu Neigeovih vriskova, da bi u smiraj ušla s osjećajnim ženskim vokalom.
Osmominutna „Améthyste“ posebna je poslastica vođena neuobičajenim Winterhalterovim ritmovima, uz opći dojam melankolije koja priziva post-rock uzore. Alcest se ovdje bez dvojbe pokazuje u najboljem svjetlu. „Flamme Jumelle“ govori o osjećajima koji se javljaju pri gubitku voljene osobe i Neigeova je najosobnija pjesma na albumu. „Réminiscence“ je zapravo instrumentalna kompozicija u kojoj emotivna vokalizacija samo doprinosi zvučnom krajoliku kojim dominiraju klavir i gudaći instrument. I kad pomislimo da je riječ o kontrabasu ili violončelu – jer se zvuk instrumenta u pjesmi uvodi poput zuja debelog bumbara – podaci pruženi uz fizičku kopiju albuma pokazuju da je to viola da gamba, gudaći instrument popularan u razdoblju renesanse i baroka.
„L’Enfant de la Lune“ još je jedan vrhunac s evidentnim post-rock elementima koji konfrontiraju različite stupnjeve tempa i dinamike. Pjesma započinje izgovorenim stihovima na japanskom jeziku, što nas još jednom vraća Neigeovoj ljubavi prema Japanu i evocira album „Kodama“ iz 2016. Album završava s „L’Adieu“, emotivnim oproštajem od ovog glazbenog putovanja, uglazbljenom pjesmom glasovitog pjesnika i kritičara Guillaumea Apollinairea, jednog od začetnika modernog pjesništva, a koja govori o gubitku, sjećanju i neprežaljenoj ljubavi.
„Les Chants de l’Aurore“ predstavlja još jedno zanimljivo poglavlje u opusu maštovitih Francuza. Riječ je o melodičnom i nježnom albumu neobične ljepote, pa će oni koji vole i očekuju Neigeovu grublju i mračniju stranu svakako ostati uskraćeni i nezadovoljni. Kako pjesme s ove zbirke funkcioniraju uživo u kontekstu njihova cjelokupnog stvaralaštva, moći ćemo vidjeti na zagrebačkom koncertu u listopadu. Razloga za nestrpljivo iščekivanje toga susreta svakako ima u izobilju, jer novo ostvarenje – unatoč sveprisutnoj melankoliji – nedvojbeno nudi optimizam toliko potreban u sadašnjici punoj neizvjesnosti.
Ocjena: 8/10
(Nuclear Blast Records, 2024.)
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
