Gitaru je zasvirao s 9, a profesionalac postao s 19 godina. Njegova glazba poznatija je u Europi i svijetu, nego u matičnoj Hrvatskoj. Upoznajte Alena Brentinija.
O Rijeci kao rasadniku kvalitetnih glazbenih imena iz sfere hard rocka i heavy metala, i to u svjetskim okvirima, bilo je riječi na ovom portalu. Prošle godine svjedočili smo tako objavi izvrsnog debitantskog albuma grupe One Possible Option, a krajem veljače došla je vijest da je u polufinale na International Songwriting Competition ušla pjesma „Sonic Heart“ grupe Chasing Nord (koja se donedavno zvala Nord, op. a.), dakle u međunarodno natjecanje u čijem žiriju sjede Tom Waits, Coldplay, članovi Linkin Parka, Steel Panther, Laura Pausini, John Mayall, Dua Lipa, Nancy Wilson i mnogi drugi.
U svjetlu toga, ovog puta stavljamo fokus na Alena Brentinija – gitarista, pjevača i dakako autora koji se već dugi niz godina kali i dokazuje na europskom kontinentu, a koji u domaćim medijima ne dobiva dovoljno prostora, pa njegov rad prolazi uglavnom ispod radara. Da svijet nije stao 2020. godine vjerojatno bi i sam Alen na tu činjenicu odmahnuo rukom obzirom da svoj kruh zarađuje gitarom izvan naših granica i da je njegov rad posebno prepoznat u zemljama njemačkog govornog područja.
Alen Brentini jedan je od rijetkih naših ljudi koji bi mogli prepričati kakav je doživljaj izaći pred pun bečki stadion Ernst Happel i kako to izgleda s pozornice te open air Arene na koju Hrvati desetljećima hodočaste kako bi vidjeli velika svjetska imena koja uglavnom ‘ne dobacuju’ do naših krajeva. Zna i kako to izgleda primjerice i na famoznom berlinskom open air amfiteatru Waldbühne, ili pak na minhenskom Olympia Stadiumu pred 72.000 posjetitelja, jer zapao je za oko i uho Andreasu Gabalieru, najpoznatijem austrijskom folk-rock kantautoru kojem je prvo nastupao kao predgrupa da bi potom postao gitarist u njegovom sastavu. S njim je nastupio i na MTV Unpluggedu u Beču u Odeon Theateru koji još slovi i kao ‘hram kulture’ u Austriji. Kao gitarist Andreasa Gabaliera nastupio je i u pratnji Bečke filharmonije pod ravnanjem dirigenta Christiana Kolonovitza, te je 2017. išao na MTV Unplugged turneju i svirao po najprestižnijim dvoranama komorne i akustične glazbe na svijetu kao što su KKL u Švicarskoj, Golden Hall u Berlinu, spomenuti Odeon Theater u Beču itd.
Alen Brentini svoju solo karijeru započinje 2008. objavom albuma „Treća dimenzija“ za Croatia Records, da bi se engleskom jeziku okrenuo dvije godine kasnije albumom „Behind the walls of Silence“ i to nakon što je u međuvremenu svirao s utjecajnim glazbenicima iz ‘hard & heavy’ svijeta kao što su Richie Kotzen, Kee Marcello (Europe), Marco Mendoza, Nicole McCloud (Michael Jackson, Sting) i Michael T. Ross. To iskustvo skrenulo ga je više prema hard rock zvuku i onome što se još naziva i classic metal.
Spomenuti album izašao je samo u digitalnom obliku i bio je napravljen kao presjek stilova koje je istraživao (a uskoro bi se trebao pojaviti na svim platformama u ‘redizaniranom obliku’), no situacija se mijenja 2014. kad njegov treći album „Soul’d Out“ objavljuje austrijski label Install Records, što 2015. rezultira i ljetnom solo akustičnom turnejom od 60 koncerata, a iste godine kao gitarist gostuje hrvatskom black metal bendu Black Cult na njihovom albumu „Cathedral of the Black Cult“.
Paralelno s angažmanima u Gabalierovom sastavu i solo radom, u par navrata nastupa i s Ericom Martinom iz grupe Mr. Big, kojoj je bio predgrupa u Ljubljani na oproštajnoj turneji 2018. (a kasnije i s njegovim kolegom Paulom Gilbertom), a na berlinskom koncertu 2017. mu gostuje i Claus Lessmann iz nekadašnje velike njemačke hard rock grupe Bonfire pred 72.000 ljudi. Eric Martinu nije promaknuo Brentinijev talent pa ga je u siječnju 2020. pred početak pandemije i lockdowna uzeo kao člana svog akustičnog programa za europsku turneju po Austriji, Slovačkoj, Češkoj i Mađarskoj, koju su zatvorili, kako bi se reklo, u ‘5 do 12’.
Na velikom njemačkom glazbenom eventu, frakfurtskom Music Messe između mnogih imena iz glazbenog biznisa Brentini upoznaje Jen Majuru, gitaristicu grupe Evanescence s kojom 2018. radi na projektu „Something on 11″, a iste godine potpisuje za njemački Mercury Records/Universal Music za koji objavljuje svoj, trenutno posljednji studijski album „Black Tears“ na kojem mu je Jen Majura uzvratila gostovanje na pjesmi i koji je producirao Michael Voss poznat po dugogodišnjem radu s Michaelom Schenkerom.
Iako je pandemija koronavirusa prizemljila ogromnu mašineriju glazbene industrije, Alen Brentini je i 2020. bio aktivan, a zahvaljujući ljetnim relaksirajućim mjerama u Hrvatskoj uspijeva održati koncert u Rijeci i potom objaviti „Live at the Trsat Castle“.
No ni tu nije kraj za ovog glazbenika koji je gitaru počeo svirati sa svojih 9, a profesionalac postao s 19 godina. Sa svojim bendom u kojem je za bubnjevima Dušan Kranjc (poznat i kao bubnjar 2Cellos) zgotovio je novi materijal koji predstavlja novim singlom „Stay Consistent“ u kojem s gostujućom Jen Majura iz Evanescence jasno i glasno poručuje „Fuck the system“, upravo danas na Dan žena, odnosno dan koji simbolizira dan borbe za ljudska prava.
*Ovaj tekst sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
