Alexis Taylor ‘Await Barbarians’ – dozivanje opuštenosti

Vođa britanskog elektro sastava Hot Chip ‘odmetnuo se’ u solo vode te poručio ‘Barbarima da sačekaju’. Njegov album ‘Await Barbarians’ tako i zvuči jer nipošto nije riječ o plesnom ‘adrenalinskom parku’, već sjetnom elegičnom komadu ispresijecanom najrazličitijim stilovima, ali pomirenih pod kapom baladnog narativa.

Alexis Taylor 'Await Barbarians'

„Await Barbarians“ nudi intrinzični ugođaj u kojem je jedino prezentni i sjetni glas Alexa Taylora čvrsta okosnica. Koketiranje s jazzom, igranje s elementima sporog dubstepa, uranjanje u akustični folk, prebiranje po klavirskim tipkama u indie manirizmu nudi solidno, uvjetno kazano, uzbuđenja (za ovaj album ‘lijenog nedjeljnog poslijepodneva’), ali je također i dovoljno obziran prema formi artikuliranih pjesama, tako da ne može slušatelja odvesti na stranputicu.

Možda se to tako i ne čini u uvodnoj „Lazy Bones“ u kojoj se klavirski intro ‘ometa’ pitch shiftom stvarajući ugođaj naštimavanja, ali to je ujedno i putokaz da u ostatku materijala slijedi igranje obrascima. Najbolje to Taylor učini potom u „From The Halfway Line“ s gradacijskim pridruživanje instrumentarija kako pjesma odmiče, da bi već sljedeća „Without A Crutch (2)“ otvorila dimenziju pop balade izgrađene na ostavštini Beatalesa (a opet se tom obrascu vraća u puno zanimljivijoj „Am I Not Soldier?“), dok je primjerice „Immune System“ smještena u slatkasto pop okružje (također baladno) 80-ih godina prošlog stoljeća.

[youtube]http://www.youtube.com/watch?v=a2thkRt94lU[/youtube]

Taratinovskim obrascom pomiješanih poglavlja u protoku vremena album zatvara folk komadom „Without A Crutch (1)“, aranžmanski ogoljenijom, jednostavnijom i izravnijom, s prevladavajućom usnom harmonikom – kao da je demo verziju stavio na kraj u neodumici jer ona nosi više jačine od ‘finalne verzije’ ponuđene na početku albuma.

„Await Barbarians“ nenamtljivo je djelo, ali s finim tkanjem detalja koji privlače pažnju određenih segmenata. Easy listening, ali ne dosadno – mirno, ali ne uspavljujuće, no isto tako nedovoljno upečatljivo za dublju intrigaciju spram solo radu Alexisa Taylora.

Ocjena: 7/10

(Domino Recordings / Dancing Bear, 2014.)

Zadnje od Recenzija

Idi na Vrh
X