Nakon što je otvoren početkom listopada nastupom Lidije Dokuzović, ciklus world music koncerata koji zajedno organiziraju Lisinski srijedom i Izvorišta Emira Fulurije sinoć je nastavljen pravom istočnom glazbenom poslasticom koji je priredio trio Alija Doğana Gönültaşa, kurdskog pjevača i svirača tambera koji uz njega još čine i njegov imenjak, udaraljkaš Ali Kutlutürk te Fırat Çakılcı na klarinetu.
Koncerti koje organizira Fulurija rijetko trebaju doći uz preporuke bilo koga drugoga osim njega samoga, ali ovaj put glas o gostovanju Gönültaşa proširilo je i nekoliko glazbenika s naše scene. Naime svi koji su imali prilike gledati njegove koncerte na njegovim festivalskim nastupima poput onog na WOMEX-u ili budimpeštanskom Ritmu prenijeli su glas o dirljivim izvedbama koje nerijetko izvlače i suze kod publike.
Uvjeren sam da je slično bilo i sinoć u maloj dvorani Lisinskog, pogotovo među posjetiteljima koji i sami imaju turske ili kurdske korijene, a takvih je i u Zagrebu bio nemali broj, kojima je set od trinaest pjesama i bisom poslužio kao ne pretjerano česta prilika da se na ovim područjima susretnu sa daškom svoje tradicije, ali isto tako i među lokalnim namjernicima sklonim egzotici istočne glazbe nabijene emocijom i ljepotom očuvanom kroz stoljeća.
Ali je simpatični brko koji unatoč činjenici da puni koncertne dvorane diljem Europe i svijeta djeluje iskreno uzbuđen i dirnut svakim susretom s publikom. Zanimljivo je da je karijeru započeo svirajući u post rock sastavu Ze Tijê, a relativno nedavno, 2022., je zaplovio u solo karijeru albumom “Kiğı”, nazvanom prema izvornom imenu svog rodnog grada u istočnoj Anatoliji, na kojemu se posvetio slavljenju svoje kulturne baštine. Proces je nastavljen i na lanjskom “Keyeyî”, i upravo materijal s ove dvije ploče činio je većinu setliste sinoćnjeg koncerta u Lisinskom.
Za pohvalu je potez organizatora koji su ovoga puta dali otisnuti koncertni program na flajere s popisom izvedenih pjesama i njihovim kratkim opisom kako bismo svi koji ne razumijemo ni jedan od četiri ili pet jezika na kojima je Ali pjevao dobili sliku o čemu je ou njima riječ. Ne izneađuje činjenica da je riječ o ljubavnim baladama, pjesmama o zemlji i ratu, svadbenim plesovima ili pak lascivnim poskočicama poput “Bostan” o vrtlaru koji se hvali svojim… krastavcem.
Emotivni nastup postao je još bolji kad je nakon što je u centralnom dijelu Ali sam izveo dvije pjesme (“Ponekad svi trebamo biti sami”, rekao je), bend izveo “Klama Memo”, tragičnu pjesmu o ocu koji zabunom u ljubomornom ispadu ubija sina, kompoziciju u kojoj je pokazao svu raskoš svojeg vokala, da bi zatim u instrumentalu “Kayıp oğul için dans”, prije koje je publiku naučio pjevati njezinu jednostavnu melodiju, došlo do onog trenutka koji izmamljuje suze.
Ova pjesma ima podugačku priču koja je prati, a ja ću je pokušati prepričati u najkraćim mogućim crtama. Naime, nadahnuta je fotografijom plesa jednog starca koja je nastala kad je isti upoznao njezinog autora i zamolio ga da ga zagrli jer ga je ovaj podsjećao na njegovog pokojnoga sina. Ovaj ga je zatim ovjekovječio u spomenutomm plesu koji je Ali na koncertu izveo u vlastitoj interpretaciji, s izrazima lica koji su čas otkrivali nepatvorenu bol, da bi se zatim pretvorili u zanos glazbom koji toj istoj boli prkosi.
Cijela ta prispodoba o patnji jednog čovjeka oživjela je u plesu koji je u sebi sadržavao izmiješane obje one čaše koje je Petar Petrović Njegoš spominjao u stihovima koje mi je često znao ponavljati otac: “Čašu meda jošt niko ne popi, što je čašom žuči ne zagrči; čaša žuči ište čašu meda, smiješane najlakše se piju.” Nakon toga dirnute nam duše bile su spremne za vatromet ritma koji je uslijedio u finalu s plesom “Bar E’Lek” i vrckavoj “Entrcime”, prije nego se pjevač vratio na bis i izveo dodatnu želju iz publike.
Emirova Izvorišta tako su sinoć nastavila sa svojom misijom upoznavanja ovdašnje publike s tradicijama kako udaljenih krajeva, tako i onih naših vlastititih, a koja oplemenjuje dušu kao rijetko koji program koji možemo pratiti u našem gradu. Iz tog razloga svakako treba skrenuti pozornost i na nadolazeće koncerte ovog ciklusa, pa će tako do kraja godine na istoj pozornici nastupiti još i Justin Adams & Mauro Durante (10. prosinca), dok će 11. veljače četrdeset godina karijere obilježiti velika Lidija Bajuk. Osmog travnja predstavit će nam se The Breath, a kao posebna poslastica za kraj čeka nas malijski blues majstor Samba Touré koji će nastupiti 20. svibnja.
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
