Alicia Keys je nakon svega godinu dana objavila dvostruki album ‘Keys’, nasljednika prethodnog ‘Alicia’ iz 2020. godine.
Pandemija je poremetila planove Alicie Keys i dakako sve predviđene koncertne i promotivne aktivnosti vezane za njen album „Alicia“ objavljen na jesen 2020. godine. „Alicia“ je donosio pozitivan pomak u zvuku ove američke pjevačice i skladateljice, ali svima dobro poznate globalne okolnosti onemogućile su isti takav pozitivan tijek događanja nakon objave.
Svega godinu dana kasnije, na samom kraju 2021., album koji je za naslov nosio samo njeno ime dobio je nasljednika u obliku prezimenjaka. Uz to, „Keys“ je dvostruki album koji donosi dva zasebna pristupa istim pjesmama. Prvi je „Originals“ i on odjekuje u tradicionalističkom soul i gospel ruhu američke glazbe i kao da je skladan za one slušatelje koji su se početkom milenija zakvačili za Alicijin bestseler „Songs In A Minor“.
Drugi dio nazvan „Unlocked“ donosi moderniji dance floor pristup u najvećoj mjeri istim pjesmama, kao i ‘zvučna’ gostovanja Lil Waynea, Swae Lee, Khalida i Lucky Daye, te dolazi kao svojevrsna antiteza predrasudi da je Alicia Keys u pandemiji zapala u introvertni izričaj. „Keys“ tako dolazi kao dvostruka glazbena nadoknada za pandemiju – dvije medalje iste priče.
Kad se već spominje introvertnost, „Originals“ već u uvodu nudi recepte za nošenje s problemima kroz „Plentiful“ i „Skydive“, dok „Best Of Me“ odzvanja sjetom kakvu bi mogli vezati i za izričaj jedne Sade. Potom slijedi put u glazbenu prošlost. Balada „Dead End Road“ ulazi u gospel ozračje, dok se uz uvodne zvuke pucketanja vinila na „It’s Insane“ Alicia u potpunosti predaje jazz zvuku, što je ujedno i jedan od značajnijih momenata „Originalsa“ do tog trenutka.
Gotovo je šteta što ga prekida „Billions“ s potpuno drukčijim zvučnim set-upom. Središnji dio pripada Alicijinim skladateljskim suradnjama sa Saadiqom kroz „Love When You Call My Name“ i „Only You“ koje karakteriziraju duge vokalne fraze, no tu već dolazi do zamora baladnog izričaja, jer se osjeti da „Originals“ funkcionira više kao kompilacija singlova, a manje kao konceptualni uron. U tom smislu se i pretjerano optimistična „Dafodils“ i romantična „Old Memories“ čini viškom.
Ono što strši kvalitetom je pjesma „Nat King Cole“ koja zatvara „Originals“. Time postaje jasno da je spomenuta ono po čemu ovaj album treba biti upamćen. „Nat King Cole“ koju pored Keys potpisuju Bill Withers, Marquel Middlebrooks, Natalie Hemby i Michael Williams II donosi ozračje svojstveno nekoj glazbenoj temi za Jamesa Bonda (u čemu Keys ima iskustva) i time jasno iscrtava misao da je šteta što takvih momenata na albumu nema više.
Drugi „Unlocked“ dio donosi većinu pjesama s „Originalsa“ (ali ne sve) u novom plesnom ruhu, ili je bolje reći u remiksiranim verzijama sudeći po ne baš zanimljivoj prvoj „Only You“. „Skydive“ koja i na „Originals“ zauzima istu drugu poziciju poziciju donosi bolje rješenje, gotovo da je trebalo biti i jedino, što opet pak nije slučaj s „Best Of Me“, također u ponovljenom poretku.
„Lala“, duet sa Swae Lee više je filler, dok „Nat King Cole“ opet ne preuzme glavnu riječ i opet zvuči najbolje iako su i na njoj napravljeni zahvati prema klupskom plesnom ozračju uz dodano gostovanje Lil Waynea. Organskoj „It’s Insane“, s prvog dijela, u drugom dijelu je dodan prenaglašeni bas koji ruje po donjim frekvencijama, no nije da je baš donio neku bitniju nadogradnju spram originala.
Onog čega nema na „Originals“ je i sljedeća „Come For Me“ s Khaledom i Lucky Daye i također se poput gore spomenute „Lala“ čini kao neovisno o albumu snimljeni ficlek koji je s proširenom koncepcijom pronašao svoje mjesto. „Old Memories“ je bolja u poletnijem aranžmanu, što opet nije slučaj s „Love When You Call My Name“, dok „Dafodils“ spašava gotovo karikirani zvuk bubnja tj. ritam mašine. Kao posljednjoj joj nekako baš takva suluda intervencija daje krila.
Na kraju se logično postavlja pitanje je li „Keys“ trebao uopće istrčati svoj počasni krug kao dvostruko izdanje obzirom na varljivost dvostrukog slaganja zvučne slike većine pjesama, jer je u konačnici sve to dobro izmiješano moglo možda izbaciti i jezgrovitije djelo. Autor ovih redaka drži da je to bilo nepotrebno. Kao što je i „Nat King Cole“ dovoljan dokaz da bi i Alicia Keys trebala izgraditi jači fokus u korist takvih pjesama. Romantičnih balada u svom opusu posjeduje sasvim dovoljno.
„Keys“ je daleko od katastrofe, no prethodnik „Alicia“ ipak je bolji.
Ocjena: 7/10
(RCA /AKW / Sony / Menart, 2021.)
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
