U glazbenom smislu bila je svuda i probala štošta, a u današnje vrijeme dok Hrvatsku trese ‘istočna groznica’ i dok se domaća estrada priklanja tom trendu, Alka Vuica je neočekivano ušla u rock vode zajedno sa Zoranom Šerbedžijom Zokkom,
Za vrijeme Juge pisala je pjesme svima značajnima na sceni, a kasnije bila među prvima, ako ne i prva koja je koketirala s istokom u svom hitu „Laži me“ i gypsy lookom u video spotu, no s odlično balansiranim instinktom da instantno bude prihvaćena kao provokativna u popu usred cro dance ere. Uz to, bila je i ostala medijska persona sa stilom. Za njom se uvijek vukao vagon tračeva, a ona je svu tu famu nosila s lakoćom s kakvom manekenke na modnoj pisti nose nove sezonske kolekcije. Inteligentna i provokativna Alka Vuica postala je time nešto poput hrvatskog pandana Sharon Stone u ovom našem mikro svijetu.
U glazbenom smislu bila je svuda i probala štošta, a u današnje vrijeme dok Hrvatsku trese „istočna groznica“ i dok se domaća estrada priklanja tom trendu, Alka je neočekivano ušla u rock vode zajedno sa Zoranom Šerbedžijom Zokkom, sarajevskim gitaristom s njemačkom adresom i s dugačkim glazbenim stažem započetim još na četvrtom albumu grupe Valentino 1988. godine. Moglo bi se reći da je inicijalna točka za taj potez bilo njeno gostovanje Letu 3 u remakeu hita „Drama“ prije dvije godine i da je posljedično pronašla nišu u kojoj stihovi poput: „Mene je rodila revolucija, AFŽ i demokracija“ mogu imati jači smisao kad su sljubljeni s malo odvrnutijim potenciometrima na pojačalu električne gitare, pa da potpuno neočekivano dođe u potencijalnu poziciju da postane glas generacije koja, čast malobrojnim izuzecima, može vodu rocka solidno usmjeriti na svoj mlin, jer, eto, svi znamo da je Alka u duši rokerica, koliko god je svih ovih godina bila nešto drugo, ako ćemo o glazbi, a ovdje i jest riječ upravo o tome.
Najjači adut albuma „Vrijeme za nas“ su Alkini tekstovi, koji u svojoj suštini i jesu rokerski jer je osjećaj da osim što su pisani bez zadrške, ulaze u opipljive životne momente nesređenih veza koje su uglavnom dijametralno suprotne od skladnih ljubavi, u noćne sate samoće kad žena pije sama i razmišlja o tome je li prokletstvo ili nagrada to što ju je roda ispustila tu gdje ju je ispustila, ili dok intrinzično proživljava i komentira transformacije nekadašnjih velikih frajera u obične šonje. Shodno tome, možda opet treba ponoviti onu staru definiciju da je rock stav, a ne riffovi, tako da je i tu nepobitno da je Vuica pogodila teren suštinski.
Izvedbeno pjevački je također sigurna s dvije noge na zemlji svojim glasom koji u ovoj konstelaciji podsjeća na izričaj Marianne Faithfull, što svakako odgovara Alkinom karakteru. U tom smislu ni otklon poput „Božić je“, pjesme koja zatvara album ne zvuči kao da je tu slučajno zalutao, obzirom da nosi i određenu dozu gorčine u sebi, a bome ni davnašnji evergrin „Danas sam luda“, koji su svojevremeno Karlo Metikoš i Alka Vuica napisali za Josipu Lisac, u Alkinoj izvedbi zvuči kao da joj je upravo tu i mjesto.
Zoran Šerbedžija Zokk je solidni oslonac ovog tandema, možda nekad previše predvidljiv s aranžmanskim rješenjima ili prebliskim kopiranjem nekih opće poznatih utjecaja poput riffa The Stoogesa uvodne „Vodi me odavde“, iako je i to možda preoštra ocjena u ovom sklopu jer se ipak s izborom upravo te pjesme za uvodni broj jasno određuju koordinate putanje ostatka materijala po sistemu: „ako na početku miriše na Stoogese, ne bi se trebalo usmrdjeti ono što dolazi nakon toga“.
Najviše iz cijele koncepcije ispada upravo naslovna „Vrijeme za nas“, duet s Nenom Belanom koji podsjeća na neke davne dane Srebrnih krila, pomalo generička, reklo bi se, ali valjda prilagođena hrvatskom radijskom eteru koji voli takve „nit’ smrdi, nit miriše“ pjesme. No na sreću, koncepcija dovoljno čvrsto drži konstrukciju, ima sasvim dovoljno aduta, poput već spomenute „Vodi me odavde“, zatim „Voli me malo jače“, „Kuća iz žurnala“, „Kraj je kraj“, „Sateliti“ i „Pala za slobodu“, da bi ovu posljednju fazu Alke Vuice prihvatili kao sasvim logičan korak u njenoj karijeri.
Jer, eto, dok se mnogi s estrade trude iščeprkati neke (debelo uvjetno kazano) etno ili Balkan trap momente, Alka jasno daje do znanja da je uvijek bila gradska cura koja zna što želi. U biti, oduvijek je znala da svi oni koji nisu sposobni biti drukčiji mimo trendova ne mogu dugo opstati na sceni.
Ocjena: 7/10
(Croatia Records, 2024.)
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
