Osnovni problem Slovenije Ihan pronalazi u nepristajanju na suočavanje sa stvarnošću, odnosno već s uperenim prstom, u seoskom mentalitetu koji nije navikao stvarati nove vrijednosti ili ih nadograđivati, već ih prodavati ostavljajući u proračunu samo minimum neophodan za golo preživljavanje. Zvuči li vam poznato?
U hrvatskoj javnosti kao opinion-maker ne djeluje niti jedan intelektualac koji je završio medicinu i bavi se njom, a da već nije omraženi političar, više ili manje; čast izuzecima. Alojz Ihan osvojio je 1985. godine Goranov vijenac, sa zbirkom „Srebrnjak“. Danas je redovni profesor makrobiologije i imunologije na Medicinskom fakultetu Univerze v Ljubljani, za kojim je više od 20 naslova iz beletristike, a kod Študentske založbe objavio je roman „Romanje za dva in psa“ 1998. godine. Tako nam zbirka eseja „Državljanski eseji“, kao pogled iz susjedstva, može biti i na promemoriju.
Izdavačka kuća Študentska založba i njezina biblioteka Koda, osnovana 1996. godine, a pod uredničkim vodstvom Aleša Štegera, objavljuje birane prijevode postmoderne, ‘teorijske’ i tranzicijske misli, ali i klasike, poput ovogodišnjeg izdanja „Fragmenata predsokratikov“ u tri knjige na preko 2000 stranica do Groysovog „Uvoda v antifilozofijo“. Tu su i djela Baudrillarda, Bachelarda, Benjamina, Deborda, Deleuzea, Deleuzea s Gatarijem, Foucaulta, Nancyja, Quignarda i Simmela, te naposljetku i domaćih autora, od Erjavca i Gržiničeve do Janeza Strehavca i Stojana Pelka. Ime Alojza Ihana, pjesnika i prozaika, specijalista klasične makrobiologije po struci, u ovoj biblioteci pojavljuje se po drugi put, nakon zbirke eseja „Deset božjih zapovedi“ iz 2000. godine.
Tematske preokupacije kojima se Ihan bavi u jedanaest izabranih eseja, razvidne su već iz podnaslova knjige „O fiziologiji ljudske moralnosti“ što će posredno podsjetiti na Ničeov polemički spis „Uz genealogiju morala“ i čitateljstvu dati dodatni rakurs za etičku problematiku koja spada u posljednja obranjiva područja građanskog identiteta. Već na početku ošinuti će čitatelja s novim čitanjem aristotelijanske definicije čovjeka, time da je „moral moždani procesor, koji s osjećajem ‘mirne savjesti’ najavljuje, da nas okolica radi naših postupaka neće odbaciti“. Autor s kirurškom preciznošću secira fiziologiju našeg morala i društvene okolice, radi kojih čovjekov moralni procesor ostaje smiren, a ‘savjest čista’ – čak i kod direktora, kojem se čini normalno prisvojiti ‘svoju’ tvornicu, čak i pri bankaru, kojem se čini normalno dobiti nagradu za potpuno propali kredit, čak i pri ‘redovno zaposlenom socijalističkom’ novinaru, kad njegovi honorarni kolege dobivaju pet puta manje za jednako djelo, čak i pri sindikalcu, koji do točke ustraje na ‘pravima’ socijalističkih radnika, iako s time stvara socijalni apartheid i kanibalizam spram vlastitih potomaka.
S obzirom da je sfera djelovanja ovog pedesetogodišnjeg autora pratila dobro poznatu dijagnozu pretvorbe iz državnog vlasništva u društveno, a potom u privatno, može se reći da Ihan-esejist ima relativno lake mete. Iako, poveznica ovih jedanaest eseja, da se i Slovenija, kao zemlja pred bankrotom pridružila neslavnoj skupini mediteranskih zemalja i ujedno učinila bumerang-povratak na prag balkanskih pustinja – nije najlakše probavljiva. Vanjski se dug Slovenije također mjeri u desetcima milijardi eura iz kojih se otisnula kao prva pionirka dostojna europskog sazviježđa. Netko tu treba podvući crtu, a tko će to bolje učiniti od javnog intelektualca koji se u svakodnevnom opisu radnog mjesta susreće s tretiranjem pojedinaca radi njihova liječenja.
Osnovni problem Slovenije, dakle, Ihan pronalazi u nepristajanju na suočavanje sa stvarnošću, odnosno već s uperenim prstom, u seoskom mentalitetu koji nije navikao stvarati nove vrijednosti ili ih nadograđivati, već ih prodavati ostavljajući u proračunu samo minimum neophodan za golo preživljavanje. Zvuči li vam poznato? U eseju naslovljenom „Tisuću zdravica i jutro nakon“ objašnjava poslovni mentalitet Rusa, zatim Arapa i Židova, Anglosaksonaca, te se približava Konstantinovićevu terenu, djelu „Filozofija palanke“. Govori se o „kolektivizmu seoskog morala koji se samopodrazumijevajuće suprotstavlja individualizmu nastojeći ga stigmatizirati“, stvarajući tako „bipolarnu kulturu međusobnih stigmatizacija“. Dalje>>
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
