Čovjek koji vlada ritmom zavodljive četvorke Istanbul Sessions – Alp Ersönmez bog je turskoga basa i vladar nacionalnoga ritma čiji su prsti upleteni u najrazličitije žanrove i stilove države što premošćuje Europu i Aziju.
Kraj je ožujka u Istanbulu. Prvi dan proljeća. Subotnje jutro preplavila je plima proljetnih mirisa nad Bosporom i od rana jutra zrakom kolaju čestice buđenja opjevane, zvučat će romantično i otrcano, ali istinito – pjevom ptica. Najironičniji pjev ptica u Republici Turskoj dosad jer tog dana cvrkute jedinica i nula na plavom je ‘Cvrkutalu’ zaglušio glavni lik državne sage g. R.T.E. Prvi čovjek zemlje u svom je križarskom pohodu napao plave ptice i njihovih 140 kratkih tonova što iznosili su njegovu melodiju prevare i truleži, zagađenosti njegovog osobnog crvenog jata i ocvrkutale su tajne koje postadoše zvonjavom gradskih krošnji. Maske su pale i prokazivački pjev jedino mogu zaustaviti kavezi i giljotine. Potonje se čuvaju za konačni udarac. Blokirani kljunovi turskoga jata bili su glavni lanac šaputanja prvoga jutra proljeća, da bi do večeri postali gnjevni krici. Četiri takva izbijala kroz zidove Babylona – doista kule glasova i boja različitosti gdje spremali su se nove melodije predstaviti turski vladari glazbe podzemlja – Istanbul Sessions. Čovjek koji vlada ritmom zavodljive četvorke Istanbul Session– Alp Ersönmez bog je turskoga basa i vladar nacionalnoga ritma čiji su prsti upleteni u najrazličitije žanrove i stilove države što premošćuje Europu i Aziju. Mladoliki ćelavac skriven iza bujne brade hiperaktivni je genije kadra animirati sugovornika treperavim karakterom; vrpoljenjem i tapkanjem u mjestu nošen nemirom kreativnog impulsa. Ne pokušati ukrotiti barem na nekoliko minuta nakon koncerta energičnog Alpa, bila bi blasfemija. Iako ne možemo verbalizirati energiju i kreativnost vodećeg basista Turske, okovali smo ga i transkribirali barem na trenutak…
Alp, prije negoli počnemo o tebi, vidjeli smo da je Ilhan na koncertu izveo jedan mali prosvjednički čin igrajići se s plakatom i porukom o DNS-u uslijed blokade Twittera, a zatim i YouTubea u Turskoj. Aktualni premijer očajnički pokušava zaustaviti širenje i curenje defamacijskih i štetnih informacija o sebi i pripadajućoj mu stranci. Kao glazbenik oslonjen na internet, ali i aktivan na njemu, kako gledaš na prilično militantne metode kontrole svakodnevice?
Alp Ersönmez: Nemam mišljenje. Nemam što reći. To je jedan od njegovih posljednjih očajničkih trzaja i pokušaja da nešto zabrani. Stari moj, neće on potrajati…
Nadajmo se, jer će među redovima daljnjeg teksta biti utkane snimke na servisu YouTube trenutačno nedostupne Turcima. Barem ne regularnim putem. No, krenimo na tvoj glazbeni angažman. Tijekom prošetavanja klubovima Babylon i Nublu tijekom posjeta Istanbulu zbog koncerata Istanbul Sessionsa, čuo sam anegdote vezane za članove benda, kao i tvoju priču o postanku basistom. Možeš li nam je ispričati?
Alp Ersönmez: Razočarat ću te pričom. Najprije sam bio bubnjar, ali kako je brat posjedovao gitaru, znao bih odsvirati po nekoliko akorada kod kuće, pa su me prijatelji iz mjesta Kuşadası (na obali Egejskog mora, op.a.) koji su imali bend zamolili da se pridružim kao basist. Prije toga uopće nisam uzeo bas u ruke. Posudio sam bas gitaru od prijatelja iz susjedstva, transkribirao pjesme i nakon tjedan dana postao basistom. Bilo je to prije dvadeset godina. Puno sam vježbao po sluhu, a prijatelj, koji je, usput budi rečeno, preminuo prije nekoliko mjeseci, mi je puno pomogao u metodološkom smislu. Dosta sam transkribirao ono što sam čuo i što sam volio slušati, a onda je išlo sve dublje. Najprije želiš svirati funky stvari, da bi na kraju zašao u jazz i otišao u korijene… (prilaze mu dvije visoke djevojke i istovremeno ga ljube u lice, pomalo ga omevši u mislima)
…Ah, ti basisti…
Alp Ersönmez: (smijeh) Da, basisti… No, to je priča i nije romantična, stari moj.
Tvoj je najaktivniji projekt Istanbul Sessions koji mjesecima neumorno radi na trećem studijskom albumu, a o njemu smo ranije pisali za vrijeme posjeta vašem studiju Babajim, a sve se izvodi na relaciji Sao Paolo-New York-Istanbul zbog promjenjivih koordinata frontmena benda – Ilhana Ersahina. Gdje ste trenutno u procesu?
Alp Ersönmez: Snimili smo osam pjesama u sesijama po dva i tri dana. Danas smo napravili dvije od tih pjesama, a u lipnju planiramo složiti još dvije-tri pjesme. Dok je Ilhan ovdje, pronalazimo vremena za snimanje.
Kako uspijevate koordinirati i balansirati proces snimanja albuma s jedinim čovjekom u bendu s nestalnom adresom čija prisutnost u Istanbulu, gdje ste svi ostali stacionirani, logično diktira rad?
Alp Ersönmez: U principu, dok snimamo moje pjesme i dionice, donosim materijale već pripremljene za snimanje. To se, primjerice, danas dogodilo. Opišem ostalima kako bismo trebali odsvirati i snimimo pjesmu u pola sata jer su svi odlični glazbenici. Ako uspiješ prikladno opisati pjesmu, onda će ti je članovi odsvirati na najdivniji mogući način. Uglavnom kad Ilhan donese ideje o materijalu, istupi s idejom o melodiji. Međutim, uglavnom nema predodžbu o aranžmanu. Uglavnom. On opisuje kako bi iznio osjećaj i groove određene melodije, pa većinom ja aranžiram pjesmu dok ostali doprinose sa svojim zamislima.
Prije nekoliko mjeseci s Ilhanom smo razgovarali o nastanku benda Istanbul Sessions, proizašlom iz improvizacijskih jam session tijekom njegovog povremenog boravka u Turskoj, da bi ubrzo evoluirao u jedan od najzanimljivijih i ponajboljih bendova u Turskoj kroz jedinstveni i prepoznatljivi zvuk. Sjećaš li se ti kako je izgledalo tvoje kročenje u taj kvartet?
Alp Ersönmez: Ilhan je stalno posjećivao Tursku i tako sam ga upoznao u Bodrumu 2000. godine. Svirao sam sa svojim r’n’b bendom u klubu Mavi gdje nam je prišao, započeli smo jam session i tako smo se upoznali. Svatko u bendu ima svoju priču o upoznavanju Ilhana. Svi se divimo onome što Ilhan radi jer je izvrstan glazbenik i stvaratelj melodija. S bendom smo započeli kao što i samo ime sugerira – sesijama. Nismo imali pjesama; samo smo jammali po tri-četiri sata. Nakon nekog vremena počele su se oblikovati pjesme same od sebe i polako smo uređivali melodije. Prvi snimljeni album bio je „Wax Poetic Istanbul“. Dalje>>
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
