Čovjek koji vlada ritmom zavodljive četvorke Istanbul Sessions – Alp Ersönmez bog je turskoga basa i vladar nacionalnoga ritma čiji su prsti upleteni u najrazličitije žanrove i stilove države što premošćuje Europu i Aziju.
Taj je album nešto potpuno drukčije od vašeg prepoznatljivog opusa.
Alp Ersönmez: Da, znam! Snimili smo ga na čudan način da smo došli u studio bez ijedne pjesme i jammali dva-tri dana, da bi Ilhan naposljetku izrezao dionice i pronašao pjevače iz različitih dijelova Turske i svijeta koji su doprinijeli albumu tekstovima i vokalnim melodijama. Tako je složen taj album. Na sličan su način nastali albumi „Wax Poetic Kopenhagen“ i „Wax Poetic Sao Paolo“ – ideja je bila ista. Tada smo počeli i na pozornici izvoditi te pjesme koje su otvorile put novima. Tako se na njima, kao i na koncertima pridružio i Erik Truffaz. Pristao je sudjelovati na albumu. Prvi je album nastao uz njegov doprinos. Drugi je album („Night Rider“, op.a.) bio više produciraniji i tako više promišljen. Većinu sam aranžmana odradio ja, dok sam samo jednu u potpunosti potpisao.
Je li to naslovna „Night Ride“ s najprljavijom bas linijom koju sam ikada čuo?
Alp Ersönmez: Zapravo je to Ilhanova linija. Ja sam napisao refren.
Nevjerojatno je zarazna.
Alp Ersönmez: Znam! To je Ilhan. To je ono što volim kod njega. Kad ima viziju i dobro je opiše, to je onda pun pogodak.
Alp Ersönmez je glazbenik dječačkoga poleta, pa u svom poigravanju žicama basa ispisuje svoj autorski potpis obilježen zavodljivošću i enigmom, zbog čega ga okružuju brojna imena i biva glavnim basom bendova Wonderland, FOURinthePOCKET, Cereyanlı, Kangroove, Quartet Mantret, kao i basistom popularnog estradnog pjevača Tarkana.
S Ilhanom Ersahinom, kao i udaraljkašem Izzetom Kizilom sviraš u bendu Wonderland potpuno drukčijeg zvuka. Wonderland je ovih dana objavio svoj drugi studijski album „Other Side“ i ponovno se radi, kao i s prvijencem, o žanrovsko-stilskom smjeru drukčijem od Istanbul Sessionsa.
Alp Ersönmez: Najprije bih naglasio da nisam svirao na prvom albumu Wonderlanda, no jesam na koncertima. Na prvom albumu („Harikalar Diyari: Wonderland“ op.a) bas gitaru je svirao Ozan Musluoğlu. Ja sam na koncertima, a kako je tijekom prvog perioda Ilhan angažirao Matta Penmana na dvostrukom basu, sam Wonderland ima taj zvuk dvostrukoga basa. No kad sviram s njima, koristim svoj akustični bas koji zvuči gotovo isto kao dvostruki bas. Osobno nemam nikakav autorski doprinos projektu Wonderlanda.
Istanbul Sessions isijava posebnom energijom na pozornicu. Ova kombinacija vas četvorice glazbenika, da se nenamjerno poslužim rimom, ima nesvakidašnju sinergiju čemu će posvjedočiti nevjerojatne improvizacijske intervencije u zadane strukture na koncertima. Ipak, istovremeno kao basist, kad smo se već dotaknuli drugog Ilhanovog projekta, paralelno sviraš na nekoliko frontova: u svom bendu FOURinthePOCKET, Quartet Muartet, s turskom jazz i world music legendom Erkanom Oğurom, a onda među tvojim angažmanima pronalazimo i, oprostit ćeš mi, pop-ljigicu Tarkana nama Hrvatima poznatog iz globalnog hita „Şıkıdım“. Otkud on i zašto on?
Alp Ersönmez: Iznimno puno radim u studiju. No ljudi me ne zovu samo zato jer trebaju basista, nego jer žele moj zvuk na svojoj pjesmi. Stoga ništa ne mijenjam za tu određenu pjesmu, a to je dobro za glazbenika. Pokušavam dati najbolje od sebe kao basist. Moje je načelo kao glazbenika prigušiti sve linije određene pjesme i fokusirati se na bas. Ako tada uspiješ čuti pjesmu, onda si uspješan kao basist. Ne igram po nametnutim pravilima, nego se prilagođavam pjesmi.
Izbjegavaš mi odgovoriti na pitanje. Dakle, ne vjerujem da ćeš mi reći kako su strast i žar isti pri sviranju za FOURinthePOCKET, Istanbul Sessions i Tarkana.
Alp Ersönmez: Naravno. Moram ti najprije reći da obožavam svirati s Tarkanom jer je on odličan glazbenik i sjajan izvođač.
…Ali glazba i izvođenje sasvim su različite kategorije.
Alp Ersönmez: Jesu, ali glazba je dobra. Volkan Öktem je na bubnjevima, Can Şengün na gitari i to su najbolji turski glazbenici, pa je i sam bend odličan…
…To je industrija, ovo je umjetnost.
Alp Ersönmez: Svejedno,čovječe! Nije bitno što sviraš, nego kako ili s kojom ekipom sviraš. Vjeruj mi, to je najbitnije. Ne dajem ti diplomatski, populistički odgovor. Svirati s Tarkanom je odlično jer si na velikoj pozornici okružen odličnim glazbenicima, savršenim zvukom… Pjesme ti se ne moraju sviđati, to je nebitno. Najbitnija je razlika sviraš li svoje ili tuđe pjesme na pozornici. Tu je razlika! Obožavam svirati s FOURinthePOCKET i Tarkanom, ali kad sviram svoje pjesme poput onih u Istanbul Sessionsu, onda je to drukčije jer iznosiš svoje originalne zamisli publici koja vijeća sviđa li im se to ili ne sviđa. Većinom im se sviđa.
Obojica smo naveli lepezu glazbenih imena povezanih karikom Alpa Ersönmeza. Kako koordiniraš i balansiraš sve te različite angažmane? Kako uspiješ upravljati ne samo glazbom, nego i vremenom?
Alp Ersönmez: Ne razmišljam o tome. Nijedan od tih bendova nije prezauzet. Primjerice, s Ilhanom sviram kada dođe jednom u dva mjeseca. Sa svojim bendovima sviram jednom do dvaput mjesečno, s FOURinthePOCKET također, kao i s ostalima gdje sviram do dvaput mjesečno i tako se uspije pronaći vremena. Naravno, u godini postoje periodi kada je teško uskladiti vrijeme. Evo, primjerice, svibanj je luđački, kao i prosinac. Ne znam zašto, ali uvijek smo pretrpani u prosincu.
Alp i Wonderland s prvim su danima travnja objavili drugi studijski album „The Other Side“ koji se trenutno nalazi na prvome mjestu turskoga iTunesa, a world music album nastao u suradnji s klarinetistom Husnuom Senlendircijem ugostio je Gilberta Gila, Jane Birkin i Seyyal Taner. Bend ga ovih dana predstavlja Turskoj serijom koncerata koje će ovoga ljeta zamijeniti festivalskim pozornicama diljem svijeta.