Indie bend iz Leedsa upravo je danas objavio nasljednika zapaženog debitantskog albuma.
Debitantski trijumf vječno je prokletstvo inovativnih glazbenika okovanih vlastitim idejama dugog odjeka, što se dogodilo britanskoj četvorci Alt-J prije dvije godine albumom „An Awesome Wave“. Tek je godinu od svoje objave inficirao uha i srca da bi bendu dao raketni potisak u stratosferu u kojoj je trebalo zadržati trijeznu glavu, ne polakomiti se i opravdati trenutačni status uslijed neočekivanog uspjeha nošenog na odličnom valu.
No prvi ih je val ojačao čak i nakon odlaska basista Gwila Sainsburyja kada je četvorka svedena, ironije li, na trokut, i doveo u mitološku distopiju prepoznatu u japanskom gradu Nari. Nekadašnja carska središnjica konačno je odredište hodočašća započetog sličnim koracima kao na prvijencu; vokalnim modulacijama Joea Newmana melankolične jeke. Ona postaje zazorno distorzirana u organičkom referiranju na matematičke ilustracije Mauritsa Eschera i suptilnom parodiranju Wu-Tang Clana.
Međutim, nematematički i negeometrijski se, za razliku od prvijenca, razvija i stapa u sumornu, gotovo elegičnu „Arrival In Nara“ – gradu lutajućih svetih jelena. Graciozne životinje alegorija su progona homoseksualaca opjevanog tijekom proteklih zimskih Olimpijskih igara kada svijet, pa i bend, svjedoči ostracizmu izopćenika ljubavi ovdje poistovijećenih s pitomim jelenima. Život u spokoju Nare ilustriraju vapaji vokala I’ve discovered a man like no other man/Soon/I’m gonna marry a man like no other/Light the fuse, halleluyah, halleluyah/Love, love is the warmest colour, kojima se izruguje reduciranju ljubavi na kategorije i boje, poput onih na američkim rodno-političkim kartama. Njega pronalazi njegov Aslan – lav iz Narnije i alegorija Isusa s jasnom implikacijom da u ljubavi nema kalkulacija ni preferiranih oblika, pa tako vibrirajućim gitarama i orguljama poručuju Rusiji i Alabami da iščupaju klinove svojim leptirima.
Komornu težinu prvog dijela komplementiraju electro-folk jedinicom “Every Other Freckle” – dinamičnih ritmičnih dionica nalik prvijencu, a ispunjenih začudnim i neobično seksualiziranim metaforama ljubavi i opsesije. Vrhunac ritma, u svrhu dodvoravanja, a zatim pokoravanja američke publike donosi isklišejiziranu “Left Hand Free”, neočekivanu bluesy stvar oprečna ičemu dosad skovanom u soničnoj radionici Alt-J-ja i plesno oprečna komornoj cjelini nastavljenoj u vokalno eteričnoj “Choice Kingdom” ili pulsirajućoj “Hunger of The Pine”. Potonja sintetično opjevava rastanak od člana obitelji, glad za jedinstvom i sigurnošću načinom atipičnom poetici benda, ali i dalje uz prepoznatljivu čeznutljivu pozadinsku jeku i višeglasje prelivenoj u najhermetičnijoj, nesumnjivo najdragocjenijoj postaji hodočašća – “The Gospel of John Hurt”. Neobična naslova, sanjivo-treperava folk posveta filmskoj smrti Johna Hurta u “Alienu”.
Dakako, naturalistički sirov tekst o erupciji stranog tijela iz prsa metafora je rješavanja pritiska ljubavi kakva guši. Ponovno korištena biblijska ikonografija ovdje je subvertirana kao redefiniranje arhetipskih prizora obračuna. No, konačni se obračun događa u umjerenom elektroničkom dugoočekivanom nastavku Bloodflooda gdje se bend lirski poziva na uspješnicu “Fitzpleasure”, dok se melodijski poigrava linijama, kao i crescendima i decrescendima kao razrješenjem puta do Nare nakon niza turobnih postaja. Naposljetku, “Leaving Nara” višeglasjem i minimalističkom elektronikom zaokružuje priču s očekivanom jekom vapaja za spokojem.
[youtube]http://www.youtube.com/watch?v=VQGYiWZTzXM[/youtube]
Strukturno koherentnija i čvršća cjelina “This Is All Yours” ne donosi zarazne ili pamtljive trenutke poput onih s glavnim singlovima na fantastičnom prvijencu “An Awesome Wave”. No u dvogodišnjem studijskom intervalu, Alt-J postaje gotovo stadionski bend, rasprodaje cijele turneje mjesecima unaprijed, koketira s Miley Cyrus i prekobarskim radiopostajama ipak zadržavajući svoj autorski integritet i ostavlja svoju poetiku čvrstom; neprodanom. Reducirajući ritam u odnosu na prvijenac, zvuk oplemenjuju istraživanjem elektroničkih beatova, atmosferičnih dionica zbog čega album obgrljuje komorna aura, ali mu istovremenu daje kostur upotpunjen Newmanovim hipnotičkim vokalom koji sada više negoli ranije modulira i poigrava se s vlastitim konvencijama.
Dinamičniju ambijentalnu elektroniku prvenstveno obgrljuju snažnije bas linije koje tek pri samom centralnom dijelu albuma bivaju postavljene po strani zbog komičnog i atipičnog plesnog predaha da bi potom nastavile prema Nari u jednakom raspoloženju, ali nipošto u istome tonu. Alt-J neočekivano šokira brzom evolucijom u neki novi alt folk prepun teksture, zarazne vibracije lirske kriptičnosti i hermetičnosti koje će tek isprovocirati kreativnost na trećem studijskom hodoćašću.
Ocjena: 8/10
(Infectious, 2014)