‘Amazing Grace’ – evanđelje po Arethi

Najbolji trenuci bilježe se kada se zbor potpuno prepusti onome što bi vjernici vjerojatno nazvali snagom Duha Svetoga, a što se bez dvojbe spušta na njih i glavnu pjevačicu šireći se na publiku, slušatelje i gledatelje poput zaraze bez obzira na to dijele li oni religijska uvjerenja izvođača ili ne.

“Amazing Grace”

Na današnji i sutrašnji dan prije 48 godine kraljica soula Aretha Franklin održala je dva koncerta u crkvi New Temple Missionary Baptist Church u Los Angelesu gdje je s velečasnim Jamesom Clevelandom i zborom Southern California Community Choir snimila album “Amazing Grace” koji će postati njezinim najprodavanijim albumom u karijeri, ali i najprodavanijom gospel pločom u povijesti. Paralelno sa snimanjem albuma, slavni redatelj Sydney Pollack snimao je i istoimeni film s videozapisom dvaju koncerata, no zbog tehničkih problema isti nije objavljen te godine jer Pollack nije koristio klape i na kraju se pokazalo nemogućom misijom spojiti videozapise sa zvukom i tako su trake provele 35 godina u skladištu sve dok ih nije otkupio producent Alan Elliott koji je uspio skrojiti 87 minuta filma i planirao ga objaviti 2011. godine. Tu je film pak naišao na drugu prepreku, budući da je sama Aretha blokirala njegovu objavu, pa je cijela priča bila primorana pričekati još sedam godina i smrt slavne pjevačice prije nego je postignut dogovor s njezinom obitelji i “Amazing Grace” je pušten u distribuciju.

Gotovo pola stoljeća nakon snimanja tako imamo priliku napokon vidjeti kako je izgledalo snimanje najpopularnije gospel ploče svih vremena i mora se priznati da “Amazing Grace” kao film oduševljava čak i više nego sam album. Aretha je, naravno, zvijezda večeri, ali ulogu majstora ceremonije odrađuje ipak velečasni Cleveland, što samo produbljuje Arethinu auru kraljice koja s publikom ne treba komunicirati, već samo zasjati svojim jedinstvenim sjajem i vokalom koji je tehnički savršen jednako koliko i nabijen nevjerojatnom emocijom i potpunom uvjerenošću u svoju poruku vjere i ljubavi. Aretha je bila, poznato je, svećenikova kći i na “Amazing Grace” pjeva pjesme koje je prve naučila i cijeli život ih izvodila i taj materijal pokazuje se neodvojivim od esencije njezinog pjevačkog bića. U izvedbama iz nje izbija i očeva propovjednička figura što se posebno dobro čuje u “Mary, Don’t You Weep” koja otvara album, ali ne i film, koji pak počinje s nadahnutom obradom pjesme Marvina Gayea “Wholy Holy” objavljene tek pola godine ranije na njegovom kultnom albumu “What’s Going On”.

U nastavku Aretha u pratnji fantastičnoga zbora izvodi brojne klasike iz crkvenih pjesmarica, pa ćemo tako čuti pjesme poput “What a Friend We Have in Jesus” i naravno, naslovne pjesme “Amazing Grace” iz pera Johna Newtona, no najbolji trenuci bilježe se kada se zbor potpuno prepusti onome što bi vjernici vjerojatno nazvali snagom Duha Svetoga, a što se bez dvojbe spušta na njih i glavnu pjevačicu šireći se na publiku, slušatelje i gledatelje poput zaraze bez obzira na to dijele li oni religijska uvjerenja izvođača ili ne. Nevjerojatna je ta snaga gospela i premda je u tome žanru snimljeno nebrojivo mnogo glazbe, doista su rijetki slučajevi kada je temeljna duhovnost ovoga žanra izvedena s više žara i iskrene predanosti nego je to slučaj ovdje, pa je savršeno jasno zašto je prodana u više od dva milijuna primjeraka.

Kao jedan od takvih najboljih glazbenih trenutaka u filmu, kao i na albumu, valja izdvojiti divan eksperiment u kojem zbor i Aretha izvode kombinaciju dviju pjesama, “Precious Lord, Take My Hand” velečasnog Thomasa A. Dorseyja iz prve polovice dvadesetog stoljeća, a koju je Mahalia Jackson pjevala na skupovima Martina Luthera Kinga, te još jednim tada recentnim hitom, poput Gayjeve pjesme također nastalim u 1971. godini, a to je “You’ve Got A Friend” kantautorice Carole King, s njezinog ključnog albuma “Tapestry”. Franklin je dotad već imala velik hit iz pera Kingove s “(You Make Me Feel Like) A Natural Woman”, no s “You’ve Got a Friend” postiže nešto posebno, dodajući joj duhovniji kontekst stapanjem s “Precious Lord”, a kombinacija glasova u refrenu ježi na svako novo slušanje.

Jedna od stvari koje možemo doživjeti u filmu, ali ne i na albumu jest to da doista vidimo Micka JaggeraCharleyja Wattsa u publici druge večeri koncerta. Budući da je riječ o razdoblju kada su The Rolling Stones u okolici Los Angelesa dovršavali svoje remek-djelo “Exile on Main St.”, neki su smatrali da je njihovo pojavljivanje na ovom koncertu nadahnulo neke od brojeva nadahnutim gospelom na toj ploči kao što su “Shine a Light” i “Let It Loose”. Bilo to istina ili ne, koncertni film “Amazing Grace” u svom žanru predstavlja jednako koliko i prateća mu ploča među albumima uživo i kao takvog bilo ga je vrijedno dočekati skoro pedeset godina kasnije u jednom sasvim drugačijem svijetu u kojem ni njegova glavna zvijezda niti njegov režiser nažalost više nisu među živima.

Ocjena: 9/10

(Neon/Time, 2018.)

Zadnje od Recenzija

Idi na Vrh
X