Možda kolutate očima na spomen Petrova, Milanovića i Karamarka, ali ti su likovi jebeni nuklearni fizičari u usporedbi s republikanskim kandidatima za predsjednika Sjedinjenih Američkih Država.
S demokratske strane stvar je prilično jasna. Nakon odustajanja potpredsjednika Joea Bidena, jedini protivnik Hillary Clinton je Bernie Sanders, sedamdesetčetverogodišnji Židov i samoproglašeni socijaldemokrat iz Vermonta. U Americi se proglasiti socijaldemokratom ravno je političkom samoubojstvu. Bernie igra na kartu činjenice da je Hillary igračica establišmenta i krupnog kapitala s Wall Streeta, i praktički bi bila čisti republikanski kandidat kad ta stranka (GOP, The Grand Old Party, kako joj tepaju) ne bi bila sjatište potpunih luđaka, pomračenih umova i klaunova kakvim je postala. Naravno, to nitko osim vatrenih liberala ne želi čuti i Bernieja će se marginalizirati i potpuno onesposobiti do početka prave igre, čime je put za Cliton do nominanacije i vjerojatno Ovalnog ureda raščiščen. Tako lako?
[youtube]http://www.youtube.com/watch?v=5h7Cxz_vV9E[/youtube]
Ništa na ovom svijetu nije lako, a nekomli uspon do trona s kojim se vlada čitavom kuglom zemaljskom. Jer na suprotnoj strani našla se skupina frikova kakvu bismo možda mogli zamisliti u nekoj izrazito neduhovitoj komediji Adama Sandlera. A vođa ove poremećene karavane svakako je Donald Trump. The Donald, kako ga zovu. Jer doista, rekao bi čovjek, dva takva debila na ovom svijetu ne mogu postojati. “Mother should I build the wall? Mother should I run for president?” Trump kao da je slušao ove stihove Rogera Watersa i odlučio kako su mu dovoljni da krene u kampanju da postane američkim predsjednikom. Zid u pitanju je onaj koji je obećao izgraditi na meksičkoj granici kako bi onemogućio tamošnjim emigrantima ulazak u Zemlju slobodnih, jer su svi oni kriminalci i silovatelji. Tim je riječima službeno započela Trumpova kampanja. Čime si je Donald odmah na početku ubio bilo kakvu šansu za glasove kod latino populacije, najbrže rastućeg kontingenta glasača u Americi. Pridodajmo i glasove crne populacije, jer aktiviste organizacije se na Trumpovim skupovima nerijetko premlaćuje uz povike “Sieg Heil”. I naravno, muslimane, kojima bi The Donald zabranio dolazak u SAD općenito. No, oni ionako nisu Trumov elektorat, već je to ona neka druga Amerika koja se po trailer parkovima prejeda hamburgerima i sluša Kid Rocka.
[youtube]http://www.youtube.com/watch?v=viDffWUjcBA[/youtube]
Kako bilo, Donald Trump suvereno vlada u svim anketama za republikansku predsjedničku nominaciju, a izazivači mu se na drugoj poziciji mijenjaju sporadično sve dok ih već nešto nepovratno ne pokopa. Trump više nije smiješan, njegova frizura nije predmet sprdnje, već postaje potencijalnim kandidatom da u kolektivnoj svijesti zauzme mjesto kraj čaplinovskih brčića jednog austrijskog soboslikara. Cijelu jesen na poziciji glavnog izazivača bio je doktor Ben Carson. Tamnoputi neurokirurg blagoga glasa nastupom je bio totalna opreka Trumpovom megalomanskom mačizmu. Ali samo nastupom. Po razini kretenizma ova dvojica su potpuno jednaki. Na stranu Carsonove ideje da su piramide faraonima služile kao silosi, a ne kao grobnice ili da bi Židovi izbjegli holokaust da su bili naoružani. Carsonova neuračunjivost zasjala je u svoj svojoj veličanstvenoj bizarnosti kada je bio primoran braniti se od Trumpovih napada koji su se temeljili na doktorovoj niskoj razini energije. Carson se morao dokazati kao macho, pa je stao pred kamerama ispredati priče o svojoj nasilnoj mladosti, čestim tučnjavama i pokušaju ubojstva jednog rođaka nožem. Dodajmo tome i lažiranje biografije i potpuno nepoznavanje vanjske politike (u posljednjoj republikanskoj debati na pitanje o Sjevernoj Koreji odgovorio je nešto potpuno nejasno o Putinu) i imate sliku o prvom Trumpovom protukandidatu. Osim toga, u posljednjoj debati je izjavio kako smatra da bi mogao mirne duše bombardirati civile, jer ima iskustva kao neurokirurg s djecom koja ga nisu voljela kad bi im rekao da ih mora operirati, a kasnije bi mu bila zahvalna. Ako vam poveznica nije jasna, nemojte se čuditi. Vjerojatno misli da će mu ona djeca koju bude bombardirao također biti zahvalna kad ih opameti bombama.
[youtube]http://www.youtube.com/watch?v=q-hFP5DgXHk[/youtube]
Možda smo brzopleto zaključili da dva debila poput Trumpa ne mogu postojati. Republikanski establišment potpuno je zbunjen. Njihovi kandidati se ne uspijevaju probiti pored likova iz crtića poput Trumpa i Carsona, koje mediji sumanuto prate jer su zabavljači sui generis. A ni lova nije presudna kada vam je protivnik dovoljno bogat da vam parira ako baš dođe do toga. Trump još nije počeo puno ulagati u svoju kampanju, jer jednostavno nije bilo potrebe. Svojim suludim izjavama stvara dovojno hajpa o sebi da pare uopće nisu potrebne. I koga suprostaviti Trumpu? Prvo su pokušali sa Jebom Bushom. Bratom jednog bivšeg predsjednika, sinom drugog. Jeb se pokazao potpunim luzerom, jednostavno nije bio dovoljno zabavan. Sada su u igri šašavi Ted Cruz i relativno pribrani Marco Rubio, mladac manekenskog lica, tipični lik američkog predsjednika iz holivudskog filma. Ali njihove statistike su smiješne u usporedbi sa Trumpovim brojkama. A svi ostali kandidati mijenjaju se kao na pokretnoj traci i prije pripadaju u dječji vrtić nego u predsjedničku utrku. Zajedničko im je svima tek to da nitko od njih nije normalan. A kako bi se natjecali s Trumpom, svi su se redom morali radikalizirati i prikazati još luđima nego što jesu kako bi uopće imali ikakvu šansu da se pojave u medijima ili zainteresiraju ijednog birača izvan krugova vlastite obitelji. I sve bi to bilo na razini dosadnog talent showa, kada u igri ne bi bila pozicija s koje se doslovno bacaju atomske bombe na svijet.
[youtube]http://www.youtube.com/watch?v=g_nHsS5LIoM[/youtube]
Kada ti ljudi doista ne bi imali moć napraviti ono što obećaju. Dizati zidove, označavati muslimane poput Židova u Trećem Reichu i hladnokrvno ubijati djecu. U doba Interneta razvilo se nešto što se naziva Godwinovim zakonom, ili zabavnije Reductio ad Hitlerum, a kaže da kako se internetska rasprava produljuje, tako raste i vjerojatnost da će se javiti neka usporedba s Hitlerom i nacistima. Republikanski kandidati samim svojim pojavljivanjem te usporedbe opravdavaju toliko očito da karikaturistima nije potrebno docrtavati ranije spominjane brčiće na njihova lica, toliko su očite. Prvi krugovi predizbora kreću već u veljači u Iowi i New Hampshireu, a republikanci još uvijek traže kandidata koji nije potpuno lud. I tako će Amerikanci odabrati manje zlo i usprkos zamjerkama i skandalu oko e-mailova i svega drugoga, za predsjednicu birati Hillary Clinton. Oni tako jednostavno moraju postupiti jer se s ovoga svijeta pobjeći ne može u slučaju da odaberu bilo kojeg luđaka s druge strane, jer takve distpoije orvelijanskih razmjera izazivaju mučninu kod svakog mislećeg bića. Kako bilo, i najveći neamerički kritičari Obame žalit će za dobrim predsjednikom narednih godina, možda čak i desetljeća.