Prvi samostalan koncert Amire Medunjanin u velikoj dvorani zagrebačkog Lisinskog. Rasprodano. Uspješno. Dojmljivo.
Posljednji album Amire Medunjanin, „Silk & Stone“, sniman je u maloj dvorani Vatroslava Lisinskog, a ona im se, reče Amira, tada činila jako velikom. A tek velika… Slično kao što to čini Tamara Obrovac, pripadnica i predstavnica sličnog koncepta spajanja tradicionalnog zvukovlja sa senzibilitetom jazza, Amira Medunjanin vickasto duhovitim najavama između pjesama nasmijava i zabavlja, a onda se u neku tužbalicu unese predanom emotivnošću koja prodire do dna duše. Za izvedbe „Dušo moja“ Kemala Montena Amira se ovom zgodom doista rasplakala.
Čist i jasan zvuk te Amirin zvonak, kristalno bistar glas nosili su gotovo dvoipolsatni nastup, nakon zbiljski burnih ovacija i pripremljenog bisa, završen Amirinom solo izvedbom, impromptu, bez mikrofona, u prolazu gledališta. Sjajno.
Za službenog dijela, na treperavo smo putovanje povedeni nizom, jašta, sevdalinki i sevdalinski ugođenih pjesama, a kao neke od najupečatljivijih dometa mogli bismo navesti „bosanskohercegovačku pomorsku“ „Grana od bora“ s nadahnutim doprinosom uigranog i činilo se, svirački odlično raspoloženog tandema klavirista Bojana Zulfikarpašića i kontrabasista Nenada Vasilića koji su krasno otplovili i zaveli u još nekoliko navrata, potom „Kradem ti se u večeri“ oslonjenu na akustične gitare Boška Jovića i Ante Gele, zatim cupkavu, podravsku „Čula jesam da se dragi ženi“, o Marici iz Koprivničkog Ivanca te vojvođansku starogradsku „Ima dana“ u kojoj je pripjevao i Vasilić. Vedrom razigranošću, bujnim je mogućnostima kanuna višekratno očarao Hakan Gungor, dok je njegov turski kolega, (o)udist Yurdal Tokcan ovom prilikom ostao razmjerno suzdržan.
U najavama koncerta Amira je spominjala iznenađenje, a ono se ukazalo u liku velikana dalmatinske-hrvatske-jugoslavenske pop pisme Olivera Dragojevića s kojim je društvo izvelo „Tristecu“ i „Piva klapa ispo’ volta“. Svakako zanimljiv susret majstora, no tu kao da je predstava blago koraknula u područje šoua, a priča u rukavce popa – kao i poslije, primjerice, za izvedbe „Lošeg vina“ – odmjerenog i kvalitetnog, no crticu izvan intonacije onoga u čemu je Amirina ekipa najbolja i po čemu je posebna, onoga zbog čega je najvolimo. Amira je dovoljno velika i jaka da bismo bili prezadovoljni i „samo“ točno onime što nam nudi sama, sa svojom grupom, bez iznenađenja.
Upitala je Amira nekoliko puta zašto publika s njom ne pjeva, kao da se pobojala da je slušalačka šutnja znak nezadovoljstva. Nije. Slabo pjevati možemo i doma, došli smo čuti prvake. Upitala je i je li nam lijepo. Jest, bilo je, bez brige.
(KD Vatroslava Lisinskog, velika dvorana, Zagreb, 16. ožujka 2015.)
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
