Snažno je obilježila naše vrijeme i izgorjela je poput meteora. Iza sebe nije ostavila puno, ali je ostavila vrijedno. Zašto je bila posebna, što ju je uništilo i zašto je treba pamtiti nešto je čime se pozabavio ovaj tekst.
Charles Aaron, urednik Spin magazina je prije nekoliko godina izjavio kako je Amy Winehouse bila Nirvana moment za novu generaciju britanskih pjevačica koje su osvojile Ameriku pjevajući soul 21. stoljeća, a mislio je prvenstveno na Adele i Duffy. O utjecaju Winehouse na moderne tokove u glazbi progovorila i Amerikanka Lady Gaga, koja je kazala kako dobar dio svog uspjeha duguje Britanki koja je na žensku manistream scenu prva donijela neobičnost i koja je svojom pojavom itekako pomogla i njoj kao krajnje neobičnom ženskom karakteru u showbizzu. No pokazalo se da je Amy Winehouse za istu scenu odigrala skoro identičnu ulogu kao Kurt Cobain za grunge. Snažno je osvijetlila glazbeno nebo za sve ostale i naglo se ugasila u svojoj 27.-oj godini.
Sudbonosni „Povratak u crno“
Prije smrti je snimila i album koji tek treba ugledati svjetlo dana, a bez obzira kakve kvalitete bio može se očekivati da će po prodaji premašiti antologijski „Back To Black“. U glazbenom i kulturološkom smislu u kratkom roku upisala se u vječnost, instinktivno odigravši sve poteze kako treba, za razliku od života u kojem je osim glazbe skoro sve odigrala krivo. Izgleda da je to bio jedan od elementa koji je bio presudan u njenoj sudbinskoj ulozi da postane umjetnica koja je srušila granice i u jednom trenutku u svom liku i djelu zarobila emociju jedne epohe i uspješno spojila glazbenu prošlost i sadašnjost.
Ovdje je riječ o albumu „Back To Black“ koji je u kratkom roku nadišao sve stilske i glazbene barijere i oživio jedan sasvim novi moment u glazbi. Amy Winehose je tada postala miljenica najšireg sloja publike. „Na koncerte je dolazila gay ekipa, heteroseksualci, crnci, bijelci… Imala je sposobnost dotaknuti ljudima dušu.“ Izjavio je saksofonist Neal Sugarman koji je nastupao s Amy u danima najplodnije faze njenog rada. U drugoj polovici prvog desetljeća novog milenija je za glazbenike bilo moderno biti u retro raspoloženju, ali nitko prije Amy nije tako uspješno zagrabio od direktnog utjecaja jazz diva Elle Fizgerald i Dine Washington, preko Motown soul nasljeđa ženskih vokalnih skupina iz šezdesetih do modernog klupskog ritma 21. stoljeća spojivši sve to s pankerski ogoljenim i izravnim tekstovima koji su pak duboko ukorijenjeni u britanskoj buntovničkoj urbanoj tradiciji, čak i prije albuma „Never Mind The Bollocks“ Sex Pistolsa.
Album je to pred kojim se tada naklonila cijela scena, a također su to bili i rijetki trenuci kad su institucije koje dijele nagrade poput Brit Awardsa i Grammyja davali šakom i kapom razne kipiće i priznanja, jer je zbog „Back To Black“ ovisio njihov ugled. Da je netko od njih te 2007. i 2008. slučajno okrenuo leđa tom albumu, ozbiljno bi se igrao s vlastitom relevantnošću. A mora se priznati malo je takvih albuma u povijesti. Malo je i takvih osoba kao Amy.
Pravi je fenomen koliko veliki broj njih je zbog snage glazbe bez problema prelazilo preko njenih ovisničkih nedaća i ekscesa koje su mediji tako iscrpno pratili. Jednostavno kao da glazba s tog albuma u dušama slušatelja posjeduje šamanska svojstva za njenu vlasnicu. Bol i prezir kod istih moglo je izazvati samo kad bi sama vlasnica ukaljala magiju svoje glazbe. A to se u svom najmasovnijem izdanju dogodilo na posljednjem velikom koncertu u Beogradu koji je održala krajem lipnja i koji je bio neugodni pogled u možebitnu ponižavajuću budućnost njene karijere. Budućnost koja se ipak nije dogodila. Prekinula ju je puno gora tragedija, jer na kraju dana Amy Winehouse je ipak bila nečija kći i sestra, a ti ljudi osjećaju puno veću bol zbog toga što je nema, nego što bi joj eventualno propala karijera.
Stvari se mogu postaviti i na taj način da je propast karijere Amy Winehouse počela onog dana kad je snimila „Back To Black“, jer takav album se snima jednom u životu, ispalo je da je i veći od života. Toliko velik da nije dobio ni nasljednika, bar za života glazbenice. Obzirom da treći album postoji i da nije objavljen do sada, situacija je znatno izmijenjena. No opet, bez obzira na taj ishod „Back To Black“ je to antologijsko djelo zbog kojeg Amy Winehouse nikad neće biti zaboravljena.
Talent, tuga i droga
Već spomenuti Neal Sugarman, saksofonist grupe Dap Kings koja je pratila Amy Winehouse na nekoliko turneja u njenoj najplodnijoj fazi i čovjek koji je odsvirao pjesme „Back To Black“ i „Rehab“ izjavio je za BBC kako je pjevačica bila glazbenica i suradnica iz snova tijekom 2006. godine. Voljela je biti dio benda. S istim je izlazila i večerala tijekom odlazaka u New York gdje je u početku bila mirnija situacija za nju jer je nitko nije prepoznavao i salijetao na ulici. Nije patila od toga da postane nova diva. Također je bila jako fokusirana na glazbu, a sjeća se kako je Amy prije izlaska na pozornicu redovno slušala, po njegovim riječima, kvalitetne mikseve The Supremesa, doo-wopa, ili neke jazz pjevačice i ženske vokalne grupe iz pedesetih i šezdesetih.
Kako Sugarman tvrdi droge su ušle u život mlade pjevačice kad su nastupili problemi u vezi s Blakeom Fielderom Civilom. Drugu po redu turneju s njom prije koje je Amy bila nakratko prekinula s njim, Sugarman je nazvao prilično uvrnutom, jer tijekom te turneje je opet bila zajedno s Fielderom Civilom i bilo je već vidljivo kako njom upravlja on i droge. Nisu to samo primijetili članovi pratećeg sastava već i kritika i publika na prvom nastupu u Briminghamu koji se održao u studenom 2007. godine. Već tada je glazbeni kritičar Birmingham Maila koncert nazvao najtužnijom večeri u svom životu u kojoj je jedna iznimno talentirana osoba razočarala i okrenula publiku protiv sebe. U manje od četiri godine ovisnost je u potpunosti preoblikova Amy Winehouse i dovela je konačnog kraha 23. srpnja 2011. godine.
Tko je ta djevojka?
Beogradski koncert, odnosno ono što je trebao biti koncert bila je bolna demonstracija potpunog uništenja ljudskog bića od strane droge. I to nekontrolirane konzumacijeu svega nekoliko godina. Amy je na tom koncertu potpunom vlastitom izgubljenošću mnoge natjerala u plač, još veći broj njih na zviždanje i povike negodovanja, a kolege glazbenike poput Mobyja u očaj. Bio je to ujedno i njen oproštaj od glazbe. Bar je tako ispalo. Nenamjerno. Možda je ona htjela zapjevati i dostojno krenuti u promotivnu turneju svog dugo očekivanog trećeg albuma, koji valjda sada dok još nije pušten u distribuciju (i ako uopće postoji) ima vrijednost zlatnih rezervi neke omanje države (a neke bi možda izvukao iz recesije), ali nije mogla, jer enormna upotreba droga je u kratkom periodu učinkovito izvela transformaciju jedne iznimne pjevačice u ljudsku olupinu. To novo biće, ta ovisničko-anksiozna zvijer koja je naselila tijelo Amy Winehouse nije bila u stanju vladati sobom, svojim pokretima, svojim glasom, svojim ponašanjem. Činilo se kao da nije svjesna prisutnosti dvadeset tisuća ljudi ispred sebe, kao ni mjesta, ni vremena u kojem se nalazi. S bendom je komunicirala kao da je na probi i kao da se ne događa ništa neobično, a isti taj bend je bio sleđen od silne neugodnosti, iste one koja se ubrzo proširila među sve uključene u koncert i koja je idući dan kulminirala u međusobnim optužbama.
5 do 12
Pojavilo se tada i nekoliko priča, među kojima i dvije službene za koje su se uhvatili skoro svi mainstream mediji, dok su u međuvremenu ljudi iz diskografske kuće pokušavali na brzinu sanirati sramotu time što su s Youtubea brisani svi video materijali koji su u sebi sadržavali riječi: Amy Winehouse, drugs i Belgrade, ali su odustali nakon što je BBC izvijestio o svemo što se dogodilo.
Po jednoj priči Amy je bila čista jer je tek izašla iz rehabilitacijskog centra, a njeno ponašanje uzrokovala je tjelesna kriza zbog nedostatka droge.U drugoj verziji, menadžment je optužio organizatore da su nekako ipak doturili pjevačici alkohol pa se ona napila u trenutku dok nitko nije pazio na nju.
I jedna i druga priča je nešto se ne može uzeti kao istina ako se posjeduju bilo kakva znanja o tome kako djeluju koje droge i kako funkcionira glazbeni biznis kad su koncerti u pitanju. Za početak, svim neupućenima treba biti jasno da je izuzetno striktan sistem organizacije koncerata u kojima su headlineri eminentne svjetske zvijezde. Lokalni promotori i organizatori najčešće fizički vide zvijezdu kad je na pozornici ugleda i publika. Do zvijezde se jednostavno ne može, a svu komunikaciju za istu obavljaju ljudi iz njenog menadžmenta.
Dakle u potpunosti treba isključiti situaciju u kojoj veseli srpski recepcioner, konobar ili bilo tko od domaćeg življa jednoj Amy Winehouse daju pljosku rakije u znak tradicionalne dobrodošlice i time ugrožava milijunski posao. Možda se također može i odbaciti masivni delirium tremens u koji je zapao njen organizam u trenutku izlaska na binu zbog nedostatka bilo koje vrste opijata. Teško je i pomisliti da postoji neki doktor u nekom rehabilitacijskom centru koji bi dojučerašnju pacijenticu u takvom stanju pustio, ni manje ni više, nego na svjetsku turneju.
Pored toga opće poznata stvar je kako je glazbenicima uvijek dostupno ono što žele, iako to obično nikada nije navedeno u službenim raiderima koje menadžmenti šalju promotorima. A gledano kroz povijest popularne glazbe niti jednoj zvijezdi obično nitko nikad nije proturječio, već ju je opskrbio s onim što je željela pa makar to bilo i sredstvo za izravni put u propast. Izbor između života i smrti je uvijek stvar osobnog izbora. Dakle skoro je stopostotno sigurno da je Amy na dohvat ruke imala sve što je željela od opijata ili je uvijek u blizini imala nekoga tko joj to može nabaviti. Da je bilo što od spomenutih tvrdnji menadžmenta bilo istina ne bi ubrzo bila otkazana cijela turneja. Gledano iz sadašnje pozicije, čini se da je menadžment bio itekako svjestan blizine kraja. Turneje se otkazuju samo u dva slučaja. Ili kad nije prodano dovoljno ulaznica ili kad je zdravlje izvođača ozbiljno ugroženo. U ovom slučaju prodaja ulaznica nije bila problem.
Kad u zadnjem krugu pakla čuči paparazzi…
Najveći problem u svemu nisu bile droge već kaos u emotivnom životu pjevačice kojeg je uzimanje droge i alkohola samo još više potenciralo. Po onome što je o njoj rekao saksofonist Neal Sugarman (a slično mišljenje imaju i producenti s kojima je radila albume, odnosno Mark Ronson i Salaam Remi), Amy je bila jednostavna djevojka koja je voljela društvo i osjećala snažnu pripadnost bilo bendu, bilo kvartu u kojem je odrasla (i u kojem je ostala). I njena životna filozofija je bila jednostavna, neiskvarena i sve što je željela bili su trenuci emotivne ispunjenosti. A upravo na tom polju Amy je bila gubitnica.
Problematične veze su se pretvorile u problematičan život i očigledno nije postojala ta glazbena slava i bogatstvo koji su mogli prevagnuti u pozitivnom smjeru za nju. Novac je učinilo samo to da na njenim pijankama i tulumima više nikad ništa ne fali, a slava ju je gurnula u brutalni paparazzi reality show kojim su široke mase slavile svoju prosječnost kad god bi je ugledali pijanu, nju – najčudniju žensku spodobu koja je ikad ušla u glazbene vode i koja je sa svega jednim albumom uspjela promijeniti tok i svijest glazbene scene. A uspjela je promijeniti i radikalizirati značenje tabloida u našoj celebrity kulturi u svega par godina, a da se ne govori koliku je zaradu upravo ona omogućila istima. Da je u nekom fiktivnom svijetu imala potpisan ugovor za postotak od svih onih kojima je donijela zaradu, sigurno bi bila u društvu Gatesa, Jobsa i Zukerberga.
Njena karizma je i u tom tragičnom medijskom igrokazu bila bez premca. Uistinu je teško reći zašto je sićušna crnokosa i tetovirana djevojka, sa šminkom i frizurom naših majki (pa čak i nečijih baka) bila toliko jak magnet za tabloidni čitateljski talog, ali i za one s nešto višim intelektualnim prohtjevima. Vjerojatno jer je raspirivala maštu činjenica što ta osoba koja je u kratkom periodu postigla skoro sve ne drži uzde svog života u rukama. Koktel istovremenog žaljenja, ruganja, pa čak i neke vrste zavidnog bijesa je bio jednako opojan za mase kao i ono što je Amy skoro svakodnevno koristila.
U tom smislu privlačenja pažnje Winehouse je bila neodoljiva kao i njena glazba, pogotovo kad su u priču ušli i drugi akteri. Prvi je bio dečko/muž ovisnik Blake, pa zatim otac Mitch, dobroćudni londonski taksist koji je i zarazio svoju kćerku glazbom, te nešto kasnije i Janice – prgava i medijima nesklona majka čije karakterne osobine je u dobrom dijelu naslijedila i njena kći.
Amy je bila čudan spoj jazzerske melankoličnosti i agresivnog rokerskog stava. Izvana je bila grubijanka s muškim tetovažama po rukama i uvijek spremna za obračun, a iznutra je izgarala za bračnom idilom. To se najbolje moglo vidjeti i iz toga kako je cijela njena karijera kad su bili koncerti u pitanju ovisila o tome u kakvim je odnosima tog trenutka bila s partnerom. Emotivno i poslovno u takvim situacijama nije razgraničavala. Svi koji su joj bili u tim trenucima u blizini su htjeli-ne htjeli dijelili njen život s njom. Svaka svađa s Blakeom direktno je mogla ugroziti nastup tog dana.
No očaj je s vremenom bio sve veći, a time ovisnost o cracku i Amyjina eskalacija negativnosti prema javnosti. Ovisnost je sve više uzimala zamaha. Brak s Blakeom je nakon njegova odlaska u zatvor propao. Paparazziji su toliko dosljedno pratili svaki njen pokret, da je na kraju pjevačica morala tražiti zabranu praćenja od strane istih na udaljenosti od 100 metara zbog zaštite vlastite sigurnosti (Protection from Harassment Act 1997). Umjesto da su se se roditelji u nebrojenim kriznim situacijama svoje kćeri zaštitnički postavili, oni su se u cijelom medijskom cirkusu osjetili zvijezdama. Tata Mitch je čak i sam ušao u glazbene vode i snimio album, a prilikom promocije istog nije mu bilo nimalo čudno što se kćerka nije pojavila i uveličala cijeli događaj.
Ovisnički sprint u smrt
Amy je imala problema s kapacitetom pluća i aritmijom srca još 2008. godine zbog velikog konzumiranja cracka. Iako mrtvozornici tek trebaju otkriti uzroke smrti pjevačice, što se tiče njene ovisničke prakse, ona je spadala je u onu najugroženiju vrstu ovisnika svejeda. Winehouse nije bila strogo orijentirana na jedan opijat – što u većini slučajeva i jest odlika narkomana. Njene ovisničke navike, koje se temelje na svjedočanstvima njoj bliskih ljudi, između ostalih i bivšeg supruga Blakea Fieldera Civila, nisu bile nimalo izbirljivog karaktera. Konzumirala je sve što joj se našlo pri ruci. Kombinirala je lake i teške droge s alkoholom. Antidepresive sa sredstvima za smirenje i ecstasyjima. Od teških droga uzimala je crack, heroin i kokain čak i u istoj večeri sve tri. Mnoge teorije tvrde da takvim konstantnim izazivanjem alarmantnog stanja u tijelu se doslovce sprinta u smrt.
Na koncertu u Beogradu je Amy nažalost i izgledala kao da je u samom finišu te utrke. Tako izgubljeno i nemoćno nije izgledao ni pokojni Syd Barrett kad je pukao pred kamerama nakon što se nakljukao LSD-om. Da je bar to samo bilo slučajno napijanje šiparice koja će nakon dobrog sna lako živnuti i biti ona stara, kako je tvrdio njem menadžment. Na Amy se tada jako dobro vidjelo koliko ju je ovisnost bespovratno izmijenila i da su priče o njenim čudnovatim oporavcima na rehabilitacijama obična laž. Ne samo da je izgledala loše, već je bila potpuno bezvoljna. Možda nije bila ni toliko omamljena koliko se nije htjela tome othrvati, koliko nije htjela zapjevati i koliko joj je u toj silnoj apatiji bili svejedno što se zbiva i po što su svi ti silni ljudi ispred nje uopće bili došli. Nakon svega toga je mnogima bilo kristalno jasno da je Amy na putu bez povratka, da će nova turneja biti nemoguća misija i da je ono što se dogodilo svega mjesec dana kasnije nažalost bilo samo pitanje trenutka za koji se ipak nije moglo ni predvidjeti ni vjerovati da će nastupiti tako brzo.
Igrom slučaja (ili po davno zacrtanom planu) kao i sve meteorske glazbene zvijezde koje su vječnim sjajem obilježile svoj put, Amy Winehouse otišla je sa svega 27 godina. Istog dana kad je umrla neki su na internetu stavili njenu sliku u društvo Janice Joplin, Jimija Hendrixa, Jima Morrisona i Kurta Cobaina.
Bez obzira koliko joj bili skloni ili ne, nekako svi duboko osjećamo da tom društvu i pripada potpuno ravnopravno i zasluženo. Amy Winehouse je mrtva, ali je nova ikona za buduće generacije tek rođena.
Saznajte više:
Amy presudilo slomljeno srce i koktel narkotika
Amy Winehouse pronađena mrtva u Londonu
Amy Winehouse na Avalon Festu – propast karijere pred 20.000 duša
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
