Album ‘Sabiranje’ donosi suprotan utisak od svog naziva, odnosno da je Ana Ćurčin više oduzimala nego zbrajala u kreiranju ovog albuma.
Prvu fazu, odnosno prvi dio albuma „Sabiranje“, beogradska kantautorica Ana Ćurčin odradila je još 2023. godine s objavom EP-ija „Susret“, ujedno i njenom prvom materijalu koji je okupio pjesme napisane na srpskom jeziku. Otvarala ga je uspješnica „Tu“ koja je Ani priskrbila i Nagradu Milana Mladenovića 2021. godine, slijedila ju je pjesma „Susret“ napravljena u suradnji s niškim bendom Bohemija, te još dvije autorske „Dosta“ i „Zla“ nakon kojih je EP zatvarao odličan remiks pjesme „Tu“ hrvatskog mix maga Marca Grabbera.
Sve spomenute pjesme, osim Grabberovg remiksa, uvrštene su u novi dugosvirajući album „Sabiranje“ koji donosi još pet novih pjesama i jedan instrumental. Prva po redu je „Brinem“ koju je Ana Ćurčin radila u suradnji s britanskim producentom Shaneom Berryjem, čovjekom koji je surađivao s imenima kao što su Richie Hawtin i Sven Vath i koji trenutno živi na beogradskoj adresi. „Brinem“ je utegnuta u dužinu trajanja kraću od tri minute obzirom da je u pitanju bio Anin iskorak tj. prijavljivanje na natjecanje Pesma za Evroviziju 2025, koja, usput kazano, poput ovogodišnje pjesme grupe Oxajo (u kojoj je Anin dugogodišnji prijatelj Dušan Dukat Strajnić s kojim je u prošlom desetljeću u svojoj „engleskoj fazi“ zajedno išla na europske gigove), nije nimalo u eurovizijskim gabaritima, ali je bila dobrodošla u promocijske svrhe na domaćem terenu ususret objavi novog albuma. „Brinem“ nije za Eurosong prvenstveno jer se bavi dubljom psihičkom temom nego što to lakoglazbeno natjecanje može podnijeti (u smislu da se najširi sloj publike može za tako nešto zakvačiti), jer Ana Ćurčin kao izgrađena kantautorica nema tu sposobnost biti lirski benigna čak i ako se naizgled potrudi (zbog toga i jest bitna kantautorica jer jednostavno ne može protiv sebe, tj. ni ona ne želi potpisati stihove u kojima se ne može pronaći).
U funkciji albuma je „Brinem“ pak na dobroj poziciji; zvučno ulazi pitko, ali tekst uspostavlja stav i uvjetno kazano album „Sabiranje“ upravo zbog te pjesme kao da počinje s malim upitnikom, što je svakako dobra udica za ono što dolazi nakon nje.
„Tu“ na drugoj poziciji zato odrađuje minucioznu raskoš koja zapljuskuje snažnom toplinom i ugodom (u mom slučaju i nakon bezbroj preslušavanja prije toga). „Ne mogu da ponovim tu“ – stih koji krasi narednu „Kao slučajno“ upravo nosi tu predivnu dvosmislenost u kojoj je nemoguće ne primijetiti Anin naglasaka na „Tu“, jer poput prethodne glavni lirski motiv je decentno iskazana čežnja, dok se u aranžmanu susreće slična kompleksnost uvođenjem gudača u zvučnu sliku. Da ne bi bilo zabune, ne osjeća se da je Ćurčin s „Kao slučajno“ krenula u kopiranje svoje uspješne formule, već prije da je u emotivnom smislu napravila pjesmu blizanku u baladnoj atmosferičnosti koja joj se može pripisati i kao trademark, kao njena prepoznatljivost (uz dodatni adut njenog vokala koji će biti prepoznatljiv svakome tko ju je makar jednom čuo).
Da prvi dio ne bi nosio previše nokturna, vedrinu unosi „Dosta“ kao provjereni singl s EP-ija otvarajući prostor za naslovnu „Sabiranje“ (vjerojatno će zatvarati A stranu vinila koji je u procesu tiskanja) koja fokus gradi na Aninom odnosu s njenim gradom, tj. Beogradom uz onu Clash dilemu: ‘ostati ili otići’, dok poletni ritam pjesme sve više uzima primat i dovodi do zanimljive završnice naglo odrezanog ugođaja.
Za otvaranje B strane odabran je stari provjereni singl „Zla“, a u sličnom udah-pauza-izdah narativu prati je pjesma „Životinjske oči“ iz koje je razvidan i dramaturški štih koji je Ana razvila rađenjem glazbe za kazališne predstave. Vedrinu (i u najtmurnijem danu) potom unosi otprije poznata „Susret“ rađena u suradnji s Bohemijom, prije nego li zaključak albuma donese pjesma „Ugoditi“ koja kao da predstavlja lirski kontrapunkt individualno ugođenom modernom svijetu. Ana sugerira da svatko sebi može ugoditi, ali je to ipak nemjerljivo s time da se ugoda može s nekim podijeliti, što je na predivan način iskazan imperativ da smo duboko u svojoj suštini društvena bića. Kratki instrumentalni „Outro“ u kojem glavnu riječ vodi flautistica Milena Jančurić taj utisak samo pojača na kraju.
U konačnici album „Sabiranje“ donosi suprotan utisak od svog naziva, odnosno da je Ana Ćurčin više oduzimala nego zbrajala u kreiranju ovog albuma. To je obično i najvažnija vrlina onih istinski kvalitetnih stvaralaca – biti u stanju svoj rad dobro prosijati, a ne vjerovati da je sve napravljeno ujedno i dobro. Dakle, Ana je dobrano oduzimala prije nego li je ‘zbrojila’ ovih deset glazbenih brojeva i došla do sažetog i fokusiranog djela u kojem bi bilo grijeh sugerirati da tu išta treba dodatno sabirati ili oduzimati.
Ocjena: 9/10
(Pop depresija, 2025.)
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
