‘Susret’ je prvo izdanje Ane Ćurčin i sastava The Changes koji je u potpunosti otpjevan na srpskom jeziku.
Po svoj prilici svemu je kumovao singl „Tu“, pjesma koja se Ani Ćurčin u periodu pandemije ‘ukazala’ pred očima kao ona koja mora progovoriti na materinjem jeziku. Ana je upravo „Tu“ prijavila na natječaj Zaklade Milana Mladenovića u izboru za najbolju regionalnu pjesmu 2021. godine, a sve potom je u analima upisana povijest. „Tu“ je te godina pobijedila, a time došla i do ušiju iskusnog hrvatskog remiksera Marca Grabbera koji je već dan nakon proglašenja Pjesme Milana Mladenovića izrazio želju da pjesmi pruži novu ruho u vlastitoj viziji.
Nakon izvrsnih albuma „Sketches Of Belonging“ i „Differences“, ali nažalost ne dovoljno zapaženih, bar kad je riječ o Hrvatskoj, Ani nije bilo teško „zbrojiti dva i dva“ i odlučiti otvoriti novo poglavlje karijere. No da ne ispadne da je prva pjesma koju je napravila na srpskom pomela ekspresni uspjeh, ipak treba uzeti u obzir da nije prva i da je Ćurčin imala prostora za iskušavanja, ali na polju namjenske glazbe.
Naime, 2020. je objavila kompilacijski album „Scene“ na kojem je okupljena glazba koju je dotad pravila za kazalište, film, video igre i reklame i na njemu je pored srpskog pjevala na engleskom, ruskom i španjolskom jeziku, što je svakako bio značajan moment za stjecanje samopouzdanja u izričajnoj promjeni. Dosta laika misli kako promjena jezika u interpretaciji i nije neka velika stvar, ali to je za stvaraoce uvijek težak zadatak, jer nije to samo puko prevođenje, već zahtijeva drukčiji stvaralački proces, drukčiju interpretaciju, a u najvećem broju slučajeva i drukčiji poetski način razmišljanja. Na koncu, nema ih previše koji su to napravili uspješno, dapače, veći je broj onih koji su se prije susreli s neuspjehom u odnosu na prijašnji period, nego s uspjehom.
Možda je upravo to i razlog zbog čega „Susret“ dolazi u obliku EP-ija, a ne LP-ija. Možda je i bilo materijala za LP, ali Ana nije htjela dati zeleno svjetlo svemu što nije zadovoljavalo njene inače visoke standarde. Upravo zbog toga nema prostora za nezadovoljstvo iako su predstavljene svega četiri pjesme, tj. pet uzme li se u obzir Grabberov remiks pjesme „Tu“ koji zatvara ovo izdanje.
„Susret“ je tako omeđen s „Tu“ – EP otvara originalna verzija, a zatvara je remiks iste koji je Grabber složio u nekom deep relax chill out grooveu učinivši pjesmu pogodnu i za plesne podije, oplemenivši je, ali na način da je nije rezao i mijenjao poredak dijelova očigledno svjestan njene gradacijske moći putovanja prema katarzi.
Naslovna „Susret“ dolazi druga po redu i snimljena je u suradnji s niškim neopsihodeličarima Bohemija. Svojim akustičnim narativom „Susret“ donosi izuzetnu lakoću upijanja dok se lirski, možda još bolje, poigrava pojmom daljine (koji Bohemiji isto tako dobro leži). O tome koliko je i to dobra pjesma govori u prilog činjenica da „Susret“ ne ugasne, tj. ne padne u drugi plan nakon „Tu“ koju se stvarno može smatrati Aninom pjesmom nad pjesmama u njezinoj karijeri.
„Dosta“ uvodi cijeli instrumentarij benda, a upravo zbog izričaja na materinjem jeziku izbjegnuta je mogućnost da se ova pjesma pomiješa s američkom radio friendly produkcijom. Naime, treba dobaciti i do tih standarda da zvučiš američki, što Ani nije dosad bio problem, ali jezične barijere nažalost čine svoje, tj. teško da bi slušatelji „Dosta“, da je kojim slučajem izveden na engleskom, mogli zaključiti da je to djelo glazbenice iz regije.
Predzadnja i za najavni singl odabrana „Zla“ čini dobar zaokret i po pitanju lirike i aranžmana. Izuzetno su dobro kontrastirane strofe i pjevni refren, ali je i taj refren umješno strukturiran tako da postaje jasno da pjesma „Tu“ nije samo bio sretni trenutak nekoliko koincidencija, već putokaz za dublji razvoj Ane Ćurčin u novom vokalnom izričaju, u smislu da se tu ne radi o nečemu što joj čini teret spram prijašnjeg opusa na engleskom jeziku, već da i sama sa znatiželjom uranja u (za nju) nove vode.
„Susret“ je tako uistinu obećavajući susret iza kojeg se nazire novo kreativno poglavlje Ane Ćurčin. S engleskim jezikom je jednostavno došla do limita prostora, vremena i tržišta, ali s takvim glasom i lirikom koja pronalazi put i na materinjem, sve ovo se doima jačim temeljima za uzlet karijere nego što je to početkom 2016. bio album „Sketches Of Belonging“ koji je tada pružao nadu da se može s gitarom u rukama dobaciti daleko izvan ovih granica. Lijepo je imati takve nade, ali ima i borba za kvalitetu na domaćem terenu svoje draži. I kratkoročno i dugoročno. Ana Ćurčin i The Changes imaju atribute upravo za to.
Ocjena: 9/10
(Pop depresija, 2023.)
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
