Andraž Kajzer je umjetnički direktor, a Matjaž Manček pojektni menadžer ljubljanskog MENT Festivala koji okuplja brojne aktere regionalne i europske scene u svim segmentima. MENT se prometnuo u važno mjesto i za predstavljanje kvalitetnih izvođača kojima se na taj način pokušavaju otvoriti vrata za širu emancipaciju, dakle izvan okvira matičnih zemalja, a ove godine se održava od 5. do 7. veljače. S dva ključna čovjeka smo porazgovarali ujedno o ovogodišnjem šestom po redu Festivalu, no i o praksama i vizijama koje bi u budućnosti trebale donijeti boljtak.
Ono što mnoge zanima jest po kojem kriteriju birate regionalne izvođače koji nastupaju na MENT-u? Može se reći da nikad ne promašite u izboru onih najzanimljivijh koje treba predstaviti.
Andraž Kajzer: Hvala. Vrlo nam je drago, da tako mislite. Pokušavamo pronaći umjetnike koji zvuče jedinstveno, koji su spremni istražiti različite zvukove. Slušamo sve prijave i čitamo regionalne glazbene medije, Facebook grupe, festivalske lineupe, koncerte…
Iako je možda nezahvalno, no po čemu biste posebno izdvojili ovogodišnji MENT?
Andraž Kajzer: Ne znamo još (smijeh). Sretni smo što smo našli toliko dobre glazbe i ove godine dolazi najveći broj umjetnika iz 26 zemalja. Također smo vrlo sretni što imamo prvi dan Kamaala Williamsa i Dakh Daughters, koji oboje istražuju glazbu na svoj jedinstveni način. Postoji toliko sjajnih novih artista i rado ćemo ih pokazati pravoj publici. Ove godine također stavljamo veći fokus na DJ-e s Dekmantel Soundsystem sustavom koji zatvara festival i Red Light Radio live stream regionalnih DJ-a.
Veoma je važno da ojačamo nivo edukacije i profesionalizma u vlastitima scenama (domaćoj i regionalnoj), kako bi povezivanje sa jačim tržištima moglo biti na istom nivou, a tim i efikasnije.
Konkretno, koji su noviteti?
Andraž Kajzer: Dvije nove lokacije: Dijaški dom Tabor, koji je mala tajna Ljubljane i Big Nose – novi vinil shop u kojem će bit Red Light Radio stream. Imamo dva workshopa fokusirana na synthove i naravno 80 novih artista i puno ljudi, koji rade odlične stvari na konferenciji.
Festival se dakle širi i ove godine, zašto ste ih uveli spomenute nove lokacije?
Andraž Kajzer: Dijaški dom zbog toga što smo htjeli nešto novo, blizu i drugačije – u smislu mjesta u kojem možete sjesti i usredotočiti se na mirniji koncert, a Big Nose zbog toga jer je super prostor – novi vinil shop, koji se je otvorio prije pola godine i odlično se povezuje sa Red Light Radio streamom na kojog smo pozvali Majo Pa iz Zagreba, Ermilovo iz Makedonije, DJ Brku iz Beograda i tri slovenska DJ-a: Lauru, Lavka i Borka.
Koliko je uopće potrebno vremena za rad i osmišljavanje jednog MENT-a?
Andraž Kajzer: Uvijek je premalo vremena. Na festivalu se radi cijelo ljeto, a većina temeljnog tima počinje s radom na jesen. Ima više vremena u proljeće da razmislimo o festivalu i pripremimo temeljne ideje. Dosta putujemo na druge festivale i ljeti počinjemo slušati bendove dok primamo oko 2000 prijava u prosjeku. To znači da je uključeno prilično puno slušanja.
U zadnjim godinama suradnja se ojačala, događaji kao što su PIN konferencija u Skopju, Kontakt i Indirekt u Beogradu, definitvno su važno utjecali na to. Isto se i u sferi medija – barem nezavisnih – osjeti više interesa i prostora za dešavanje u širem regionu.
Po pitanju konferencijskog dijela, koja pitanja držite iznimno važnima za bolje povezivanje i međunarodnu suradnji ljudi iz glazbene industrije i dakako glazbenika?
Matjaž Manček: Bitan i sve bitniji dio konferencijskog programa nama je stvaranje situacija za što efektivnije i direktnije upoznavanje ljudi iz glazbenog svijeta. U tu svrhu organiziramo takozvane “speed networkinge”, na kojima je na koordiniran način omogućeno upoznavanje ljudi iz svijeta glazbe, sa namjerom, da se tu otvore mogućnosti za konkretne zajedničke aktivnosti. Ove godine su u fokusu predstavnici klubova, festivala i promotera iz ex-Yu regiona, te predstavnici francuske glazbene industrije, a sa organizacijom prijema tzv. receptiona uspostavljeni su još kontakti s austrijskom, češkom i ruskom scenom. U generalnom smislu ima već dosta prilika za upoznavanja i kruženje informacija, ljudi i znanja, a veoma je važno da ojačamo nivo edukacije i profesionalizma u vlastitima scenama (domaćoj i regionalnoj), kako bi povezivanje sa jačim tržištima moglo biti na istom nivou, a tim i efikasnije.
Kako gledate na regionalnu suradnju, što tu treba posebno poboljšati i unaprijediti?
Matjaž Manček: U zadnjim godinama suradnja se ojačala, događaji kao što su PIN konferencija u Skopju, Kontakt i Indirekt u Beogradu, definitvno su važno utjecali na to. Isto se i u sferi medija – barem nezavisnih – osjeti više interesa i prostora za dešavanje u širem regionu. Ali ima još puno rada za obaviti, još uvijek su uslovi za sklopiti efikasnu regionalnu turneju teški, nema financijske i organizacijske stabilnosti. Treba više uložiti u edukaciju i razvoj profesionalnog sektora, infrastrukture, a tu se naravno susrećemo i sa ograničenjima i nerazumjevanjima kulturno-političke i druge realnosti društvene okoline. Te realnosti trebamo uporno gurat u bolji pravac, s tim da nastavljamo sa našim praksama, povezujemo ih i sa tim ojačamo potencial za promjene.
Sjajno je vidjeti nove bendove i glazbenike kako iskaču. Ali izazov je evoluirati, educirati se i pomoći ovim bendovima da nešto naprave u inozemstvu.
Kako primjerice gledate na rad udruga Runda koja teži napraviti jedinstveno glazbeno tržište Balkana, dakako u smislu njegova razvoja i opstanka, obzirom da MENT konferencija 2020 uključuje prezentacije na temu ex-Yu tržišta?
Andraž Kajzer: Mislimo da je povezivanje na ovaj način i rješavanje problema sjajna ideja.
Matjaž Manček: Runda je baš pravi primjer kako treba regionalnu suradnju unaprijediti. Bitno je, da se sa Rundom povezivanje diskografske industrije na organiziran i formaliziran način događa između regionalnih aktera, a istovremeno u sklopu i sa podrškom jake međunarodne organizacije IMPALA. Ovako interesno ujedinjenje ima sad puno veću snagu i potencial da napravi bitne sistemske promjene na regionalnom nivou, kao i na nivou pojedinačnih tržišta. A pri tom su postali vidljivi akteri na međunarodnom nivou. Njihovom primjeru bi sa sličnim načinom povezivanja morali slijediti i regionalni akteri “live” koncertne scene – klubovi, festivali, promotori, agencije.
Kakvo je trenutno stanje na slovenskoj muzičkoj sceni, događa li se rast ili stagnacija?
Andraž Kajzer: Sjajno je vidjeti nove bendove i glazbenike kako iskaču. Ali izazov je evoluirati, educirati se i pomoći ovim bendovima da nešto naprave u inozemstvu. Mislim da je najveći izazov nedostatak glazbenih profesionalaca koji imaju stvarnu volju za istraživanjem stranih teritorija i radom na međunarodnoj razini. Ne govorim o nekoliko nastupa, već o dugoročnoj evoluciji. Vidim da bendovi odustaju svake godine, jer nemaju vremena i motivacije za rad s poslovne strane, a zbog nedostataka profesionalaca na tom području mnogo je teže učiniti nešto na razini koja daje rezultate.