Black Tusk, sludge ili swamp metal bend s presudnom dozom punka u zvuku dolazi u Vintage Industrial Bar u utorak, pa smo s njihovim gitaristom i pjevačem Andrewom Fidlerom razgovarali o vremenu. Ali i o glazbi i politici, kako to već ide.
Čitali smo neke zastrašujuće vijesti o posljedicama uragana Helene u vašoj rodnoj državi Georgiji, je li sve u redu kod kuće? Kako se držite?
Andrew Fidler: Uragani su strašna stvar s kojom moramo živjeti. Rekao bih da je vrijeme općenito u Sjedinjenim Državama prilično zastrašujuće! Naš rodni grad Savannah primio je prilično snažan udarac. Nismo bili na “kišnoj” strani oluje, bili smo na strani “vjetra”, pa iako nismo imali poplave, imali smo tornada i vrlo jake vjetrove koji su uništili našu električnu mrežu. Dakle, nismo imali struje tjedan dana. Živim na farmi, tako da nisam imao struje, a ni vode, jer pumpa za bunar nije radila. Bio je opuštajuće tako provesti 10 dana između naše 30-dnevne turneje po SAD-u i naše 30-dnevne turneje po EU-u, haha. Ali dobro, što je tu je, sad smo ovdje i struje opet ima u Savani, tako da je sve u redu.
Black Tusk je očito metal bend, ali s obzirom na povijest nekih članova u hardcore punku, koliko bi punk stava i energije prenijeli na ovaj bend? Biste li rekli da je to ključno za vaš zvuk?
Andrew Fidler: Rekao bih da je to Motley Krucijalno za naš zvuk. Da, mi smo “metal” bend, ali svakako naginjemo punk strani. To je oduvijek bila glavna karakteristika našeg zvuka. Svi smo bili u punk bendovima prije Black Tuska.
Prije nekoliko mjeseci vidjeli smo na istoj pozornici Baroness koji su iz istog grada kao i vi, a njihov frontmen John Dyer Baizley je i autor omota vaših albuma. U kakvom je srodstvu vaša glazba s onom Baronessa?
Andrew Fidler: Dakle, nitko od Baroness ne živi u Savani više od 10 godina u ovom trenutku. Sad žive Philadelphiji, a porijeklom su iz okruga Rockbridge u Virginiji. Živjeli su u Savani kad su došli ovamo na koledž i tada su pokrenuli bend. Prvotno su to započeli u Virginiji, a počeli su svirati kada su se preselili i živjeli u Savannah. I iskreno, svi ljudi iz benda koje sam poznavao osim Johna napustili su projekt. Što se tiče Johna koji radi naše naslovnice, zadnji put smo s njim surađivali na Vultures Eye 7” koji je izašao 2014. Od tada radimo s nekoliko drugih nevjerojatnih umjetnika. Brain Mercer je već jako dugo dio našeg tima i talentiran je i nevjerojatan pojedinac. Napravio je omot za naš najnoviji LP, “The Way Forward”.
Osim Baroness i Kylese koji također potječu iz vašeg grada, koji su još neki bendovi koje biste istaknuli da su na neki način glazbeno povezani s Black Tuskom?
Andrew Fidler: Kao bi Baroness, nitko ni iz Kylese više ne živi u Savani. Mislim, stari članovi na turneji još uvijek žive ovdje, ali ne i ljudi koji aktivno rade u bendu. A Kylesa ionako nije aktivna neko vrijeme, no drago mi je vidjeti da prave novu verziju benda za sviranje na festivalima. Ljudi će biti uzbuđeni zbog toga. Samo mi iz starih vremena koji smo još uvijek tu i još uvijek aktivni. Bendovi iz Savane (i ove regije) za koje bih rekao da su pomogli u oblikovanju onoga što će Black Tusk postati bili bi, prije svega, DAMAD, a zatim Tank 18 i Mugshots, Anti-Schism i početno stanje. Nijedan od tih bendova više ne postoji, ali tu smo gdje smo.
Kako se vaša verzija sludge metala, ili kako ga zovete swamp metala, razlikuje od one rođene u močvarama Louisanne, na primjer one Crowbara?
Andrew Fidler: Rekao bih da smo punk metal bend više nego išta. Ljudi nas zovu stoner ili doom ili sludge, ali ja ne mislim da smo taj stil. Imamo nešto sporijih i težih dijelova, ali u cjelini mi smo bend prilično brzog tempa, otuda metal. Rekao bih da je Crowbar mnogo više sludge bend više nego što smo to mi. Bili smo s njima na turneji prije nekoliko godina, sjajni su momci, legendarni bend.
Jedan ste od rijetkih bendova u kojem svi članovi stignu pjevati. Kako ste se odlučili za taj pristup?
Andrew Fidler: Pa, dolazimo iz punk bendova gdje su također svi pjevali. Nikada nismo htjeli samo pjevača, a svi su voljeli pjevati i htjeli su to raditi, tako da smo pisali glazbu imajući to na umu. Osjećam da je zanimljivo kada imate različite glasove koji vam dolaze kroz pjesme, a različiti vokalni stilovi doprinose onome što instrumenti rade u određenom dijelu pjesme. Ako sviramo brzo, vjerojatno ću pjevati ja ili James. Na težim ili sporijim dijelovima, Derek ili Scary će pjevati.
Čini se da ste imali nekih problema u vezi s predgrupama na ovoj turneji jer je Lord Dying otkazao, a zatim i Grin. Osjećate li se dovoljno jaki da progrmite sami kroz to?
Andrew Fidler: Apsolutno. Volimo svirati, bilo sami ili s drugima. Eriku želimo brz oporavak. Čuvajte se svi, starimo i moramo paziti na svoje zdravlje, haha. Bilo je super što je Grin u zadnji tren pokušavali uletjeti, ali s obzirom na njihove obiteljske obaveze, nije išlo. Ipak, imali smo priliku s njima odsvirati nekoliko koncerata, što je bilo odlično. Sjajan su bend!
Vaš novi album zove se “The Way Forward”. Kako biste rekli razlikuje li se od vašeg prethodnog rada?
Andrew Fidler: Ovo je prva ploča koju smo napisali sa Scaryjem i Derekom. Donijeli su nevjerojatne ideje i obojica su super talentirani glazbenici. Scary je dugo surađivao s bendom i pridružio se tijekom ciklusa turneje “T.C.B.T.”, a Derek nam se pridružio tijekom pandemije dok smo pisali novi album. Nakon što je ostavio svoj trag na pjesmama, vratili smo se i preradili sve što smo već napisali. Na ovom albumu naći ćete više gitarističkih kompozicija nego na bilo kojem prethodnom albumu, a napad od 4 vokala je u punoj snazi.
Kad smo već kod “puta naprijed”, vaša država se pokazala ključnom za ishod prošlih predsjedničkih izbora, što mislite kako će biti ovaj put? Kako gledate na budućnost i koji je “put naprijed” za Podijeljene Američke Države?
Andrew Fidler: Pred našom državom je još dug put. Postoje progresivne enklave, odnosno svi veći gradovi u Georgiji, ali na njima još treba raditi. Ako kampanja Kamale Harris uspije mobilizirati glasove, Georgia može ponovno postati plava, ali stvar je u tome da se ljudi natjeraju da sudjeluju u našem manjkavom dvostranačkom sustavu. Muka mi je od uloge koju religija igra u oblikovanju javne politike u našoj državi i zemlji. Zagovarati “vjersku slobodu”, a zatim ispuniti zakone kršćanskim politikama čini mi se prilično licemjernim. Naša je zemlja još uvijek opterećena rasnim nepravdama i predrasudama, ali ljudi naporno rade da to promijene i postoji dobro u našem društvu i svima drugima i nadamo se da će suosjećanje i razumijevanje nadvladati mržnju i razdvajanje. Pa ćemo vidjeti.
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
