Nastup Ane Paška u malom Lisinskom svakako je vrhunac ako se pogleda unazad put njenog ‘Salona za uljepšavanja duše’, no nakon svega doživljenog sinoć, možda bi se taj nastup trebao doživjeti upravo kao odskočna daska za ovu koncertnu predstavu bez premca.
Policajci svuda okolo i ispred Lisinskog. Čim sam vidio Zorana Milanovića kako ulazi s pratnjom odmah mi je bilo jasno da je predizborna predsjednička kampanja te večeri došla u Lisinski zajedno s njim i to na gala koncert Drage Diklića oproštajnog naziva „Još samo večeras“ u velikoj dvorani. Prošla mi je kroz glavu slika predsjednika kako pretura po hrpici starih ploča šlagera koje su mu roditelji prenijeli u nasljedstvo. Lista ih. Arsen, Kićo, Gabi, Ljupka i Šerfezi… nostalgični smiješak mu zatitra kad dođe do prvog albuma Srebrnih krila, sjetio se dječjeg rođendana kad je to dobio na poklon. Nastavi dalje listati i zastane značajno na Dragi Dikliću. Izvadi ploču, obriše prašinu, stavi je na gramofon i zavali se u naslonjač. Zatitrao je i meni smiješak od toga što sam izmaštao. Ne, nisam ga mogao zamisliti u toj situaciji u realnosti, ipak je u jeku predsjednička kampanja, na sreću sinoć samo na gornjem flooru Lisinskog, a ja sam ipak bio došao zbog događaja u donjem flooru, skoro pa undergroundu – na nastup Ane Paška u maloj dvorani.
Zadnji put sam je uživo gledao u Maloj sceni 2019. godine na poetsko-glazbenom performansu „Improvizije“, ako ne računam jedan kratki nastup na Rock&Offu gdje mi je njena izvedba pjesme Tome Bebića zvučala kao da je izvučena iz konteksta, nešto neuklopivo u tu manifestaciju, jer meni je Ane takva – neuklopiva u mnoge postojeće formate – poput predsjednika Milanovića koji stavlja ploču Drage Diklića na svoj gramofon.
Obzirom da sudbina zna biti posebno zaigrana s postavljanjem prepreka onima najtalentiranijima, oni su obično prisiljeni izmisliti neke svoje, nove, formate. Tako nekako doživljavam Ana-Mariju Fabijanić, odnosno Ane Pašku kako se samoprozvala ova multidisciplinarna umjetnica s otoka Paga. Malo sam i ja sad zastao kad sam opet pročitao ovo „multidisciplinarna“, jer mi to nekako zvuči hladno proračunato. Faktografski jest točno, ali kod Ane je to stjecaj okolnosti koji se s godinama nakupi osobi koja se traži u životu. I sama Paška u svom recentnom scenskom djelu „Salon za uljepšavanje duše“ u jednom dijelu posebnu dozu ozbiljnosti daje „onima koji se cijeli život traže“. Nasmiju se svi tome u početku, ali mnogi su se ubrzo prepoznali i sjetili koliko su „formati svijeta“ tijesan kaput za ljudsku jedinku.
I onda se dogodi takva jedna rijetka situacija u kojoj gledate i slušate na pozornici osobu kojoj je traženje sebe životna preokupacija zbog koje je ušla u sfere kazališta, glazbe, književnosti, poezije, mode, filozofije i društvenog aktivizma i sve to sklopila u jednu predivnu i unikatnu začudnost – autonomnu i fascinantnu kreaciju slobode satkanu u jednoj jednoj osobi da joj bezrezervno vjerujete i kad govori o našim pradavnim precima, gotovo vilenjačkim stvorovima, koji nisu bili pogrbljeni zbog briga na svojim leđima. Iako nam je to traženje sebe cijeli život pred nosom, često kao tuđa pogrda zbog neodlučnosti i neuozbiljenja, nešto čega se većina nas srami, očigledno nam je potrebna umjetnica da nam kaže kako je to traženje sebe možda naša srž, možda naša prava ljepota, a shvaćanje toga ujedno i jedna od etapa tretmana uljepšavanja duše.
Preneseno to na Ane Pašku, jedno kompletno životno traženje sebe potpuno je umjetnički, konceptualno i izvedbeno sazrijelo i sinoć zablistalo u punoj maloj dvorani Lisinskog tijekom dva sata i dvadeset minuta napetice bez praznog hoda. Zvuči nestvarno? To je samo razlog više da posjetite „Salon za uljepšavanje duše“ kad vam se za to ukaže prilika. Ane Paška je u taj novi koncept uvela neke segmente iz „Improvizija“, no koliko god su me „Improvizije“ oduševile svojevremeno, u sadašnjoj konstelaciji one su poput impro preteče „Salona“ koji je odlično segmentiran, još bolje dramski osmišljen i glazbeno definiran da ga se stvarno može doživjeti i kao koncert.
No i tu je povučena odrednica time što je Ane to nazvala „koncart“ i tom izvedenicom u samo jednoj riječi jasno sažela pojmove „konceptualno“ i „art“. Žanrovski glazbeni raspon djelovanja joj je fantastičan. S haromonikom u rukama će zavapiti iskonski poput neke mitske žene s dalmatinskog kamena, kao da je negdje našla jednako mitsku etno pjesmaricu i otvorila glasnice iz koje stoljetna bol odzvanja klisurama. U stanju je od najjednostavnijeg C-dur fraziranja na klaviru sklopiti pjesmu, ali si i dati klasičarskog gušta i oduška te iskoristiti rijetku priliku što sjedi za koncertnim Steinway & Sons klavirom. Uz sve to, isporučuje više duha Franka Zappe u nekim svojim skladbama spram mnogih koji njegov utjecaj ističu. Dapače, kao da efektno pakira Zappin narativ u kombinaciji sa stihovima koje kao da je pisao jedan Harms – zvučni ironično-filozofski paket kojem ne manjka vlastite autentičnosti i u kojem sve konstantno pršti od gotovo opipljivih situacija žensko-muških odnosa, egzistencijalnih muka i provociranja životne sredine.
„Salon za uljepšavanje duše“ vodi publiku kroz etape kakve obično ima svaki salon za uljepšavanje koječega na ljudskoj vanjštini. Možda toj pretencioznosti ne vjerujte na samom početku kao što ne vjerujete ni bombastičnim reklamnim kampanjama, jer stalno očekujete da ćete prozrijeti trik i Pašku mirne duše otpisati kao opsjenarku koja svoju „umjetnost“ uvaljuje i u okrilje psihoterapeutskih seansi. Teško je vjerovati kad na početku kaže da je ljubav sve, jer se i ta „ljubav“ u potrošačkom društvu prostituirala za sve i svašta, no korak po korak, pjesma po pjesma, pričica po pričica i vi ste već u programu detoksa od svakodnevnog stresa.
Taj detoks ubrzava do svoje neke centrifuge nakon koje Paškina glazba ulazi u repetitivni himnični mod u što se pjevanjem zdušno uključuje cijela dvorana. Doslovce se nižu lijepi trenuci jedni za drugim i ta katarza ne prestaje. I kad očekujete kraj u onoj nekoj najvišoj točki, onda uviđate da je umjetnica posebnu pažnju posvetila, uvjetno kazano, bisevima (obzirom da ne napušta pozornicu), kao da je Elton John pa što god „izvuče iz svoje evergrin vreće“ pogađa publiku tamo gdje treba.
Nakon dvosatne solo točke (izuzme li se kratka vokalna pratnja producentice Marijane Radoš u uvodnom dijelu) na pozornicu je po prvi put izašao bend s kojim je Ane Paška snimila album, što je izazvalo dodatno oduševljenje u redove već oduševljene publike. Ta dimenzija je donijela ozračje kao da je nastup tek počeo. Ni tu nije bio kraj iznenađenjima, obzirom da je Ane kazala da svi koji su sinoć kupili ulaznicu su ujedno pomogli u tome da vinil njenog prvijenca bude uskoro tiskan. Dugo ne čuh jednu tako fer gestu.
„Salon” je već pucao po šavovima od ljepote duše kad je došla oproštajna pjesma „Svi mi stanemo svakome od nas u zagrljaj”. Kao da je na red došla pjesma amplitude „Hej Jude”. Ja se opet sjetio Milanovića i pomislio kakvu bi preobrazbu doživio da je slučajno fulao dvoranu u Lisinskom. Valjda bi nakon finalne katarze otišao zagrliti Plenkija.
Uglavnom, Ane Paška nas je toliko uljepšala da smo užarili dlanove od aplauza iskrene zahvalnosti na kojem bi svaki političar pozavidio. Ako ova Pažanka odluči nakon salona pokrenuti i političku stranku za uljepšavanje duše, definitivno ću se učlaniti. Zasad me u post festumu dovoljno veseli to što će uskoro objaviti svoj prvi album. I dakako još jednom za kraj dajem tople preporuke da „Salon za uljepšavanje duše“ ne propustite kad otvori vrata u vašem gradu, jer takvog salona nema nigdje na svijetu.
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
