Antenat: Ne želimo ‘oženiti’ nikoga, ali ne dozvoliti ni da nas netko ‘oženi’

Antenat – mnogoljudni zagrebački bend koji je uvijek pred izazovima. Posljednji album ‘Izlet’ bio je prvi snimljen uživo (bez publike) i uveo je gitarsku distorziju u zvuk grupe, a za 15 dana slijedi novi izazov – unplugged koncert u Močvari na proslavi rođendana Reggae.hr-a. Kako i dolikuje monogoljudnom bendu, tako su u intervjuu svoje učešće na cjelokupnu sliku dali Bojan Horvat, Boris Vidošević i Nenad Kovačić.

Antenat (Foto: Tomislav Sporiš)

Zašto je baš Antenat. Igra riječi od Atentata ili štogod slično?

Boris Vidošević: Nakon hrpe loših i lošijih prijedloga, prijateljica je predložila pojam “antenat” iz knjige koju je baš tada čitala – Tolkienov “Gospodar prstenova”. Pojam u knjizi označava vilenjačku glazbenu ljestvicu, a kasnije smo vidjeli da riječ označava i vremenski period prije rođenja. Tu leži mala znakovitost i velika sreća jer se većinom međusobno poznajemo i družimo od početka osnovne škole pa su se naši odnosi kreirali i prije nego što je Antenat nastao.

Nenad: Antenat i Atentat susreću se samo kao pogreška uslijed novinarske brzopletosti.

Zatečeno stanje za vrijeme starta i ono danas. Koliko se toga razlikuje, a koliko danas pogoduje bivanju glazbenikom, freelancerom?

Nenad: Ja osobno živim od glazbe, ne samo kao izvođač u nekoliko bendova, nego i kao voditelj glazbenih radionica i autor kazališne i filmske glazbe. Priče o krizi, ovoj sveprisutnoj financijskoj krizi, mene nekako zaobilaze. Ja sam navikao živjeti u krizi, meni je kriza uvijek. Ali je moja kriza zanimljiva i zabavna. Što se manje opterećujem budućnošću i novcem, to lakše dolazim do njih. Živjeti sada i ovdje – da, naravno, ali ne taj moto ne bi smio biti izgovor za bježanje od odgovornosti i posljedica koje tvoje ponašanje donosi.

U mom načinu života najviše me pali dinamika, jer sam primoran stalno bacati se u nove projekte, avanture, upoznavati nove zanimljive ljude. A te su avanture često ne samo glazbene, skladateljske i izvedbene, nego odjednom učiš miksati, producirati, menadžerirati, organizirati… Puno je zanimanja koja moraš savladati, bar donekle, da bi mogao živjeti kao glazbenik, ali ne “glazbenik-zanatlija”.

Zato najviše volim ono kad u neobaveznim razgovorima s ljudima koje dugo nisam vidio, nakon što im ja na  pitanje “Čime se baviš?” odgovorim “Muzikom”, uslijedi uobičajena rečenica: “Ma boli te briga, ti samo sviraš, kako je tebi dobro u životu!”

[youtube]http://www.youtube.com/watch?v=TA1LqLeikdQ[/youtube]

Ganjanje freelancea, bilo kojeg, sve je češći način života pripadnika moje i mlađih generacija. Ljudi postaju svjesni da idejno nasljeđe naših roditelja – uhljebljivanje u stalni radni odnos i “sigurnost” – sve rjeđe drži vodu. I dobro je da je tako.

Freelance, u mom slučaju glazbeni, zajeban je i težak, ali naravno, u isto vrijeme potpuno me ispunjava. Ne bih to mijenjao. Bitno je biti svjestan da ti je radno vrijeme 24/7, u potpunosti snositi odgovornost za svoje poteze, grabiti novo znanje i napredovati, stalno učiti. Najvažnije je paziti da u svemu tome ne pregoriš! Ako nisam pregorio do sad, onda vjerujem da ni neću.

Od starta ste se profilirali kao bend za svirke uživo, a koncertima ste stjecali reputaciju miljenika tog ogranka scene. Obzirom na mnogoljudstvo, desetak i više članova – koliko je bend zapravo stalna forma, a koliko skupina jam session ljudi koji se vole družiti i svirati zajedno?

Bojan Horvat: Mi smo i prije nego što smo u osmom razredu odlučili svirati bili prijatelji i ekipa. Bend je definitivno forma koja nam je pomogla da se intenzivnije družimo i, usudio bih se reći, na neki način nas i održao skupa kao ekipu. Ali kad pomislim na tu našu skupinu, prvo mi na pamet pada segment druženja, a tek onda sviranje. To je usko povezano i često nemoguće odvojiti. Sve što želim reći je da smo definitivno skupina jam session ljudi koji se vole družiti i svirati zajedno, više nego bend.

Nenad: Jedno ne isključuje drugo. S obzirom na stalnost članova, svakako smo i stalna forma. I meni prvo pada na pamet druženje, ali sve što smo napravili u posljednjih 16 godina ipak nadilazi formu jam session skupine. Ako to i jesmo, onda svakako nismo skupina čiji je svrha jedino antistresna terapija, u smislu: idem sad malo na probu, pobjeći od posla, šefova, žene i djece, da se malo ispucam i poslije popijem pivu s ekipom. Naravno da ova naša družina zadovoljava i te potrebe, ali je svakako mnogo više od toga.

Kako ste u stanju krize uspjeli zadržati toliki broj svirki? Čarolija? Ili svirate za putne troškove? Treba sva ta sviračka usta nahraniti, dovesti, prespavati… ili ste toliko dobri da lova organizatorima nije problem kad se Vas naručuje?

Bojan: Nema tu čarolije. Istovremeno je naše postojanje čarolija samo za sebe. A novac je uvijek problem. Nekad sviramo za putne troškove, što je posljednjih godina sve rjeđe slučaj. Uglavnom sviramo za neki honorar. Nemamo fiksnu cijenu, procijenimo situaciju pa joj se pokušavamo prilagoditi. A situacija ima svakakvih: ponekad entuzijasti iz malih mjesta organiziraju nešto da bi pokrenuli usnulu okolinu i pokrivaju se samo od upada i cuge, ponekad događaj sponzorira grad, ponekad su to festivali, ponekad je to dobro uhodana šema kluba koji postoji i djeluje već duži niz godina… Cilj nam je ne oženiti nikoga. Lovu koja dolazi u bend uglavnom ulažemo u opremu, snimanja i ostale troškove benda. Tu i tamo ostane za džeparac.

Nenad: Ne oženiti nikoga, ali ne dozvoliti ni da nas netko oženi. Bitno je znati tko plaća i otkuda plaća. Ako negdje nema love, ne znači da ćemo odbiti svirku, pod uvjetom da nam se priča sviđa. No, taj motiv vrlo se lako može zloupotrijebiti i zloupotrebljavao se kroz našu povijest. “Ma, doći će Antenat svirati za siću, oni ne briju na novce”, a na šanku se potom okrene fina svota… Tako da smo i tu postali malo pametniji i oprezniji. Dalje>>

Zadnje od Intervju

Idi na Vrh
X