Apel hrvatskim radio stanicama: postoji glazba i izvan estradnih okvira

Ovo je vrijeme kad bi se trebala otvoriti vrata televizijskih i radijskih etera i onim glazbenicima kojima su dosad uglavnom bila zatvorena.

Ovo je važno vrijeme. Urednici radio postaja trebaju shvatiti da ima i nekih drugih slušatelja.(Foto: Jaco Ten / Wikipedia)

HRtop40 – lista najslušanijih domaćih singlova ujedno je i lista dotoka novca za glazbenike, u segmentu ostvarivanje tzv. malih prava. Spomenuta lista postoji od 2013. i od tada je čvrsto uporište, tj. ‘bankomat’, domaće estrade. Prvotno je bila službena nacionalna lista Instituta hrvatske glazbe koja pokriva emitiranje domaćih singlova na 130 radio postaja. Institut je odavno ugašen, a HRtop40 je preuzela Hrvatska diskografska udruga (HDU).

Kad kažem “estrade”, onda uistinu to konkretno i mislim. Iz tjedna u tjedan tamo osim estrade se drugo ne može ni naći. Nikad nema rock izvođača (okej, ako pod rock računate Vatru i Opću opasnost, onda ima), reperi su također rijetkost (sporadično Elemental i Vojko V), čak nema ni novih pop izvođači koji pune Veliki pogon zagrebačke Tvornice kulture i Boogaloo kao što su Svemirko, Nipplepeople i zadnji u nizu pocket palma, nema ni elektronike, a o jazzu, tj. njegovim hibridima poput grupe Chui da se i ne govori. Ima, dakle samo estrada, ona ‘hardcore zapomagačka’ festivalsko-eurosongovska. Nikad nitko drugi među prvih 40 singlova nacionalne top liste. I tako iz tjedna u tjedan, već godinama. Samo ovlaš pogledom svih tih listi laik bi lako zaključio da je prosječni hrvatski slušatelj kreten. Ili ga se pravi kretenom s tim ‘nikad ništa novo’ loopom.

Je li prosječni hrvatski slušatelj kreten? Iskreno, na to pitanje tražim odgovor već dvadeset godina otkad se aktivno bavim praćenjem scene i puno puta se ugodno iznenadim i zaključim da nije. Iz godine u godinu uvijek se uvjerim da oni najbolji idu mukotrpnim putem sviranja pred ljudima. Ne biraju prostore, a dugo sviraju i za simbolične honorare. Zašto ih zovem najboljima? Iz razloga jer su opčinjeni glazbom koju stvaraju i izvode, jer u toj opčinjenosti niti znaju kako funkcionira glazbeni posao, niti o tome previše ne misle dokle god ima svirki. Hrpa njih niti ne prijavljuje svoje pjesme u ZAMP-u, počesto ih stignu i angažmani izvan granica Hrvatske pa sreći nikad kraja u toj, složit ćemo se, izuzetno skromnoj financijskoj konstrukciji. A to koliko uistinu vrijede obično saznaju kad na njima i oko njih počnu svi zarađivati jer stalno pune klubove i dvorane.

Takva dugogodišnja praksa dovela je do toga da je živa, zanimljiva i dakako konkurentna scena, gledano u međunarodnim okvirima, ona koja se dosad odvijala u klubovima i koncertni prostorima. Nitko se tu nije previše obazirao na radijski airplay, jer većina njih s te scene kao prvo ne podnosi lobotomiju airplaya unutar kojeg vlada estrada, a kao drugo i kad bi se tamo zatekli s nekim hitom imali bi više problema opravdati se svojoj pravoj publici da se nisu prodali. Takav stav je miks svega pomalo; i puritanstva, i mladenačke naivnosti, i glazbenog snobizma. U konačnici sve to dovodi do istog cilja, a to je šteta i gubitak tamo gdje je možebitno mogla i trebala biti korist.

Korist je tu svakako prepoznala estrada, ali i oni mediokritetski antitalenti koji stalno misle da imaju hit u rukavu, a u biti su shvatili šprancu po kojoj sve funkcionira i tu muzu korist, a publika uglavnom ni ne zna kakvi su uživo.

Rezultat su dva paralelna glazbena svijeta koji funkcioniraju potpuno nelogično ako se pogleda glazbena situacija u razvijenim zemljama. Konkretno nigdje nije slučaj da oni koji u određenom trenutku prodaju najviše nosača zvuka na nacionalnoj razini ili su u stanju napuniti koncertne kapacitete da ih jednostavno nema u radijskim eterima. Također, nigdje nije slučaj da oni koji stalno obitavaju na nacionalnoj top listi singlova imaju problema sa popularnošću i općenito s nečim što se zove solo nastupi. Naime, to je kao da uvrštavate krive varijable u matematičku formulu. Po logici stvari tako nešto radi ili neuka osoba ili muljator. Obzirom da rangiranje na HRtop40 znači i konkretnu financijsku dobit, onda i neukost i muljanje znače samo jedno: nekompetentnost.

Nekompetentnost sad u vrijeme pandemije koronavirusa je opasna u svim segmentima, tako i kad je u pitanju radijski eter. Sad je vrijeme kad se ta praksa da radijskim eterom vlada estrada mora suspenzirati, jer su kod kuće i oni glazbenici koji su stalno održavali koncerte, kao i njihova publika. Lijepo je što su svi oni postali aktivni na streamingu, ali tu nema prodaje ulaznica, to je sve 0 kuna. To je čisti humanitarni rad za dizanje morala ljudima zatočenim u svojim domovima.

Ovo je važno vrijeme da i urednici radio postaja shvate da možda ima i nekih drugih slušatelja. Ovo je vrijeme kad bi se trebala otvoriti vrata televizijskih i radijskih etera i onim glazbenicima kojima su dosad uglavnom bila zatvorena, jer to emitiranje donosi zaradu od tantijema. Ovo je vrijeme kad se mora ponuditi raznolikost, jer je hrvatska glazba ‘prokleto’ raznolika. Estradni bastioni su stvar prošlosti i ne smije se dozvoliti da u ovom vremenu samo estrada guta sva prava od emitiranja. Ovo je vrijeme kad bi bilo dobro da se uvede kvotni sistem emitiranja, posebno na postajama koje nose HRT-ov prefiks. Ne mogu više prolaziti one priče: „Ali naši slušatelji to ne slušaju“. Ne govorim to iz nekog autoritarnog staljinističkog kuta, već upravo iz kuta ponude i potražnje, jer glazba u eteru je poput robe na polici dućana. Ne može se govoriti da neka roba ne ide iz razloga što je nema ili što nije izložena. Svaki trgovac će vam reći da ono što nije ponuđeno, to se i ne prodaje.

Neka na tom HRtop40 bude i jedan Marko Kutlić koji je u 9. tjednu (24.02. -01.03.2020.) bio na prvom mjestu HRtop40 s pjesmom „Samo nek ona sretna je“. Kako ima mjesta za tog bivšeg frontmena grupe Pravila igre, kojem pjesme piše prijatelj policajac i za kojeg RTL i Nova TV kažu da je miljenik tinejdžerica i koji je održao svoj prvi samostalni koncert u Tvornici kulture u studenom prošle godine logistički praćen sa spomenute dvije najjače komercijalne televizije u Hrvatskoj, zašto ne bi bilo mjesta za jednog Kandžiju koji tik pred ovaj koronavirus užas napunio Boogaloo publikom koju je doveo u ekstazu?

Neka ima mjesta i za Franku Batelić koja je u tjednu kad je na vrhu bio Kutlić bila prisutna s čak dva singla (a solo koncerta joj se iskreno ne sjećam kad je uopće bio u Zagrebu, no neću griješit dušu, jer sam je zadnji put valjda spomenuo kad je bila aktualna ona priča oko pjesme plagijata za Eurosong), ali zašto ne bi bilo Svemirka koji je prošle godine rasprodao Veliki Pogon Tvornice, ili pocket palme koja je fino napunila istu dvoranu prije dvadesetak dana.

Zašto ne bi bilo sijaset domaćih glazbenika koji stvaraju na engleskom jeziku? Tijekom ratnih devedesetih engleski jezik nije predstavljao nikakav problem, ali od tada se stalno gura van iz etera. Evo recentni primjer je J.R. August. Rasprodao i Vintage Industrial i Hrvatski glazbeni zavod, nekoliko tjedana imao najprodavaniji album u Hrvatskoj i pogledajte HRtop40. Nema ga nigdje. Sramotna je i jedna prošlogodišnja situacija. Kad je grupa The Strange objavila album „Echo Chambers“, dakle grupa u kojoj pjeva Chris Eckman iz Walkaboutsa i album koji je financiran iz International natječaja HDS-a, dogodilo se da je „Echo Chambers“ bio dva tjedna najprodavaniji domaći album u Hrvatskoj. Znate li koliko su u ta dva tjedna emitirani službeni singlovi s tog albuma na više od 130 radio stanica u Hrvatskoj? Svega sedam puta! Dakle, potpuno ignoriranje. A taj primjer je sasvim dovoljan za zaključiti je li prosječni hrvatski slušatelj kreten ili ga se kretenom sustavno pravi.

Nadalje, imamo izvrsnu generaciju i od publike prepoznatih instrumetalističkih sastava i instrumentalista. Uzmimo samo u obzir da koncertne prostore rasprodaju grupe Chui, ABOP i nemanja, jednako kao i albume. Jeste li ih ikad čuli u radijskim eterima, osim moža Chui u suradnji s Josipom Lisac u „Tebi putujem“ koju valjda jedva da je neka radio postaja pustila u cijelosti, već rezala drugi dio u kojem počinje solo na saksofonu?

Minulog desetljeća je cijeli kantautorski val, posebice ženski, prošao nezamijećen u radijskom eteru. Eno HRtop40 sa svojom arhivom stoji kao čisti dokaz toj tvrdnji, ni Nine Romić, ni Lovely Quinces, ni Irene Žilić, ni Sare Renar, ni Mary May…

U ovom trenutku namjera ovog teksta je prvenstveno APEL za brojne radijske glazbene urednike da postanu svjesni bogatstva i raznolikosti onoga što se događa pod hrvatskim glazbenim nebom. Da su oni autori i glazbenici s najviše autorskog staža pred domaćom i stranom klupskom publikom u ovom trenutku najugroženiji i da nije trenutak za nastavak potpunog odbacivanja onog što se događa na cjelokupnoj sceni samo da bi se nastavili puniti džepovi estradnih klanova.

Ako ne znate koji su to autori i koje su to pjesme, evo donosimo i prijedlog za njih 101. Riječ je recentnim singlovima. Svi ti izvođači, poput pravih profesionalaca, imaju svoje kontakt stranice na društvenim mrežama, neki imaju i diskografe i vjerujemo da će vama, radijski urednici, svi oni izaći u susret ako ih zatražite da vam pošalju kvalitetan wav format za emitiranje u vašem eteru. Nekako vjerujemo da vam nikad neće zaboraviti ako im izađete u susret u ovom teškom trenutku, kao i ako ih odlučite ignorirati.

(Listu po abecednom redu složili su Ana Hotko (na zamolbu) i Zoran Stajčić)

1. 30Zona – Nonstop
2. ABOP – De Laurentiis
3. Acid Hags – Baked
4. Afion – Urodile žute kruške
5. Aklea Neon – Da mi je
6. Alive – Don’t Ask Why
7. Ane Paška – Palmin put
8. Anita Andreis – Do You Remember
9. Barbara Munjas – Right Place & Right Time
10. Bebe na Vole – Never Got Over
11. The Blondes – Obrni na valcer
12. Buntai – Roxtar
13. Chui – Sila mi je
14. Como Bluff – Cannibal Snake
15. Cubies – Bijelo
16. deathpriest – I’ve Been Told
17. delapse ft. Mary May – Starry Eyes
18. Detmeć – Dijelimo se
19. Detroit Groove Gang – Saint Vin
20. Domagoj Šimek – But I Don’t Need
21. Doringo – Kineska močvara
22. Diana Woolf – You are my sunshine
23. Edo Maajka – Put u plus
24. ESC Life – Born To Be Mild
25. Frik iz kvarta – Hit ili totalni šit
26. Goca R.I.P. – Zbog tebe
27. Harp Explosion – We Are Among You
28. Headoneast – Putujem
29. Ichabod – Bad Blood
30. Irena Žilić – Defeats
31. Ischariotzcky – Perfect Sky
32. Iz@ Medošević & Borgie – Tužno osjećanje
33. Ivan Škrabe – Napustite gradove
34. Je Veux – Girlfriend
35. J.R. August – Crucify Me
36. Jonathan – I Never Meant To Be There
37. Kandžija – ZAMP
38. Kensington Lima – Memphis
39. Kids From The Sky – The Sun Doesn’t Rise In This Town
40. Killed A Fox – Submission
41. Klinika Denisa Kataneca – Zvijezde
42. Kries – Sve vam zdravo
43. Kuku$ – Bode Miller
44. Let 3 ft. Teresa Kesovija – Sam u vodi
45. Letarg – Padobran
46. (The) Lesser Men – Endless
47. L.H.D. – This Caramel Should Cover The Earth
48. Lovely Quinces – Not Right
49. Luce – Proći će
50. MAR – Six Four
51. Mi Vida – Sexy
52. Mixed Up Mary – Moja bedra te pamte
53. Mokri Nenad – Sve je u redu
54. Moskau – Love Supreme
55. M.O.R.T. – Standing Runningman
56. Mangroove – Sanjala sam ljubav
57. Marinada – Najbolje godine
58. The Marshmallov Notebooks – Trust Me I Don’t Know What I’m Doing
59. Mary May – Birdie
60. Mašinko – Cmrok 2
61. Matt Grafton – Ride
62. Nellcote – Little Wolf
63. Nemanja – The World
64. Nina Bajsić – No Blessings
65. Nina Kraljić – Najljepši dan
66. Nina Romić – Sloboda
67. Nipplepeople – Disco Epileptik
68. OSA – Kutak ljubavi
69. Overflow – Words
70. Paul The Walrus – Not So Sweet
71. Plesač sporog stepa – 7 nota, 100 života
72. Playground Hustle – Mladež bez Boga
73. pocket palma – Godišnji
74. Porto Morto feat. Darko Rundek – Hodaj
75. Pseća plaža – Priča
76. Rabat – Rock je mrtav
77. Radio Aktiv – Neki bolji svijet
78. Radost! & Mario Kovač – Dijete
79. Reper iz sobe – Reper iz sobe
80. Rezerve – Srce na rukavu
81. Sacher – Mene nisi nikad volila
82. Sara Renar – Šuti i pjevaj
83. Sepia Sisters, The – Hush!
84. The Siids – Beats Running Down – (Stripped Version)
85. She Loves Pablo – You Were Born To Breathe My Mind
86. Seine – Nebo
87. Sun U – Hurricane
88. Svemir – Snova nema
89. Tight Grips – Badge On The Belt
90. Them Moose Rush – Jude’s Got Another
91. Tomislav Užarević – Zvijeri
92. Toni Starešinić – tema vlaka 216
93. Trees Of Maine – Moving
94. Truth ≠ Tribe – From the Distance
95. Tús Nua – Palindrome
96. U pol’ 9 kod Sabe – Sve je ovo igra
97. Valentino Bošković & TBF – Adio, trafikonte!
98. White On White – Grey Hair
99. Zoran Majstorović & Iva Bittová – Uluru
100. Z++ – Kabriolet
101. Yogi Lonich – Got You Where I Want You

Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.

Hvala vam.

1.00 € 5.00 € 10.00 € 20.00 € 50.00 € 100.00 € 200.00 €


Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute

Zadnje od Tema

Pjevajmo do izbora

Muzika ne dobiva izbore. U to su izgleda podjednako uvjerene sve političke
Idi na Vrh
X