Godina je 1971., prosinac. Nakon velikog uspjeha prvijenca sastavljenog od nanovo sniljenih hitova, Arsen se vraća s jednim od ovdašnjih prvih albuma sazdanih isklučivo od novonapisanog materijala.
Kad je Croatia Records početkom godine ponovno zagrebala u katalog našeg neosporno najvećeg kantautora Arsena Dedića reizdanjem njegovog dugosvirajućeg prvijenca s kraja 1969. “Čovjek kao ja”, znali smo da nas očekuje uzbudljivo putavnje kroz njegov opus koje će se nastaviti i njegovim narednim albumima. I evo nas sad pred kraj godine i u sljedećoj kronološkoj točki Arsenove karijere s na zlatni vinil novootisnutim “Arsen 2.” iz 1971. godine.
Ovlaš slušajući iz današnje perspektive, razlika između prva dva Arsenova albuma ne djeluje velika, ali kako smo isticali u osvrtu na “Čovjek kao ja”, longplay je kao format prije njegove objave bio izuzetno rijedak, jer se glazba masovno izdavala u obliku singlova. Tako je i Dedićev prvijenac zapravo sastaljen uglavnom od nanovo snimljenih njegovih ranijih uspješnica objedinjenih na ploči od dvanaest inča, dočim je “Arsen 2.” pak praktički jedan od prvih albuma na ovdašnjoj sceni sastavljen od novonastale muzike.
Iznimka su na ovom reizdanju dvije dodane pjesme, hitovi ranije objavljeni na singlu s dvije A strane, “Sve bilo je muzika” / “Djevojka za jedan dan”, koje na izvornom izdanju nisu našle mjesto, a do publike su se probile putem festivalskih nastupa, pa je prva tako nagrađena na smotri Vaš šlager sezone u Sarajevu 1970., dok je potonja predstavljena na Zagrebačkom festivalu iste godine. Dodavanje ovih pjesama na kraj svake od strana albuma “Arsen 2.” je logično. “Sve bilo je muzika” je nešto slabije ostarjela sa svojim suviše zabavnjačkim refrenom, za razliku od “Djevojke za jedan dan” čiji je upravo moćan pripjev i najjače oružje uz odličan tekst Željka Sabola.
U nedostatku ovih hitova na izvornom izdanju, “Arsen 2.” je publiku osvojio drugim oružjem. Među njegove najpoznatije uspješnice ubrajaju se tako uvodna “Ne plači” i bombastična “O, mladosti”, a lako je izdvojiti i Dedićev prepjev hita Jacquesa Brela “Ne me quitte pas” kao “Nemoj poći sad”. Nešto manje su upečatljivi, pak, šaljivi trenuci poput trubadurske “Podoknice” i “Po glavi stanovnika” koja se bavi uvijek nadahnjujućim temama poput statistike i ekonomske neravnopravnosti stanovništva.
Satiričnom bajkom “Balada o zmaju koji je gutao krasne dame” nastavlja se i duguodišnja suradnja s pjesnikom Zvonimirom Golobom započeta s dvije pjesme na prvom albumu, a koja će se protezati sve do posljednje Arsenove ploče “Rebus” objavljene 2008., čak 11 godina poslije Golobove smrti. Ta suradnja iznjedrit će kasnije sjajan “zajednički” album “Dedić-Golob” iz 1977., kao i jednu od najljepših Arsenovih pjesama “Lutka” s albuma “Ministarstvo straha” objavljenog dvadeset godina kasnije.
Nije Golob jedini pjesnik od kojega Dedić na “Arsen 2.” posuđuje stihove. Ovaj put tu je i Antun Šoljan s pjesmom “Gazela” koju Wikipedija posebno ističe zbog činjenice da je “u godinu dana na svim radiopostajama emitirana je samo jedanput”. Premda je pjesma neupitno sjajna, ipak ne može se kriviti radijske urednike ako su smatrali da su Šoljanovi uglazbljeni stihovi bili suviše zahtjevni za ukus srednjostrujaške publike početkom sedamdesetih. Prosudite sami: “Katkad tek učtivo počiva u mojoj utrobi nedokučiva ko nerođeno dijete / Katkada tumara lelujava prikaza po tumorima moje mrzovolje i sjete.”
Na drugim mjestima uvrštene su i dvije sjajne skladbe napisane za potrebe soundtracka prvog filma Tomislava Radića, “Živa istina”. Obje se bave vremenom, pa “Takvim sjajem može sjati” promišlja o tome kako je za konačnu evaluaciju proživljenih iskustava potreban odmak, dok “Balada o prolaznosti” uz padajući zastor klavirskih nota govori o, kako joj samo ime kaže, nemilosrdnom cijenom kratkoročnosti egzistencije, dokazujući da je Dedić najveći majstor pretakanja surovih istina u stih: “U privremenom redu nekorištenih stvari / Ni osjetili nismo da sami smo, i stari”.
Arsen Dedić 1971. možda nije starac, ali već ima 33 godine, upravo onoliko koliko je imao jedan od njegovih uzora, Leonard Cohen, kad je započinjao svoju karijeru, a kojega se tada smatralo prestarim da uspije na sceni. Obojica ovih pjesničkih i glazbenih velikana pokazat će da neke talente valja pričekati dok ne sazriju, jer upravo njihovi plodovi mogu postati najslađi i vječni. “Arsen 2.” je cijelo stablo takvih plodova.
(Croatia Records 1971. / 2025.)
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
