Kantautorski vezni red Dedić-Novak-Dedić prvi je put u Šibeniku nastupio zajedno, uveličavši proslavu Dana grada.
Malo je nedostajalo da naslov ovog teksta bude „Arsene, pa zar uz matricu?!“ Srećom po publiku i cjelokupni dojam, akustična gitara, perkusije i prateći vokali pušteni s trake, trajali su tri ili četiri pjesme. Takav gažerski pristup na impresivnoj tvrđavi sv. Mihovila, uz Matiju živog i zdravog u backstageu i barem deset gitarista već u prvoj pokrajnoj ulici, neobjašnjiv je, koliko i nepotreban. Srećom, dakle, Arsen Dedić se u nekom trenutku dosjetio da se ne nalazi na terasi hotela Bratstvo u Pucarevu, pa je do kraja koncerta posjeo sina Matiju za klavir, a i sam se uhvatio tipki.
Tada je to već poprimilo obrise koncerta kakav vrijedi stotinjak kuna i koji će dostojanstveno zatvoriti prvu sezonu novouređene šibenske tvrđave. Izvedba „Otkako te ne volim“ označila je katarzični trenutak večeri, pa je i logično da se baš tada iz publike otrgnuo vrisak „Sei grande!“ Razbacivao se Arsen urođenim šarmom, pomno uvježbanim cinizmom i nadahnutim stihovima. Šarao je po odabranim hitovima, od „Dida moj“ do „Djevojke iz moga kraja“ i „Sa okusom mora“, recitirao, prisjećao se i nasmijavao.
Obiteljski tihi obrt na tvrđavi sv. Mihovila obogatila je i Gabi Novak, jedina iz varoške obitelji Dedića koja se može pohvaliti zajedničkim sessionom s Louisom Armstrongom. Sinoć je s ponosom gledala sina dok ju je pratio u „Šibenskoj nevisti“, „Pamtim samo sretne dane“, „Hrabrim ljudima“, „Nadi“ i ostalim najvećim hitovima karijere. Gabi Novak je već odavno zaključila svoju diskografski život; ne snima, rijetko nastupa, uvijek umjerena i odmjerena, toplog pogleda i blagih riječi, ostala je jedna od zadnjih dama ovdašnje estrade. Takva nam se predstavila i sinoć u Šibeniku.
Odjavili su se s „Odlaskom“, svo troje, uz značajnu vokalnu potporu publike. I onda se dogodi ono što je već postalo simptomatično za koncerte na sv. Mihovilu – nitko ne traži bis. Za takav fenomen još nismo uspjeli postaviti odgovarajuću dijagnozu, zasad znamo samo toliko da se ponavlja iz koncerta u koncert. Ambijent je intiman, publika euforična, raspjevana i raspoložena, a kad se izvođač prvi put nakloni, tribine se pokupe i odu. Dobre ćudi, ali grezi, kako bi to Gabi Novak laički dijagnosticirala u svom hitu…
Tekst objavljen u suradnji s portalom Tris.com.hr
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
