Artan Lili – trijumf volje, talenta i novog zvuka u gradu

Tijekom dvije godine sukcesivno, pjesmu po pjesmu, objavljivan je album beogradske grupe Artan Lili, može se reći, po prvi put ikad u povijesti glazbe. Taj eksperiment uspješno je zaokružen.

Artan Lili

Iako se to možda u početku, dok se naziru 3-4 pjesme čini zanimljivom strategijom, u samoj završinici to je ipak pakao. Jest da diskografije kakvu smo poznavali više odavno nema i da je sve na ‘leđima’ singlova, ali dobro je poznato kako gotovo i da nema albuma s kojih je sve što je snimljeno pogodno za singl. Ako prođu 2-3, to se smatra uspjehom. Priča o 12 singlova s jednog albuma jednostavno ne postoji, tj. nije postojala do sada.

Dakle zašto je završnica takvog rada pakao? Ima više razloga.

Za početak potrebno je pratiti produkcijsku uravnoteženost, što je hrpa sitnih detalja o kojima ovisi fluidnost cjelokupnog materijala. Kao drugo logika singlova mora pratiti konceptualnu nit albuma kao cjeline. U mnogo slučajeva postoje pjesme koje su poveznice između dijelova jedne cjeline i kao takve funkcioniraju na albumima, ali ne i zasebno. Pratiti taj dvostruki niz i ne izgubiti konzistentnost kroz dvije godine vraški je problem. O pitanju nadahnuća se također može napisati kartice teksta; odvagnuti nove ideje, a držati ih ‘vezanima’ za već snimljeno ili mijenjati koncept ‘po putu’ jest dio stalne mentalne borbe u glavama autora. Tu se javlja i sasvim jedan novi element, a to je (ne)klasični dramski element suspenzije; da stalno treba isporučivati sve bolje i bolje, jer kad se publici nametne čekanje, to čekanje mora biti s razlogom, jer što ako tenzija padne već nakon šeste ili sedme objavljene pjesme? Da ne nabrajam dalje, članovi grupe Artan Lili možda nisu ni znali u što se upuštaju, a opet nametnuli su sebi markaciju sve težih uspona koji su morali donositi rezultate, jer iako u svom stilskom prefiksu imaju ‘noise’ imaju i ‘pop’, što znači da su odlučili zagristi veliki zalogaj.

Ima li u takvom načinu rada uopće sretnih okolnosti koje su im išle na ruku, teško je reći, no da se moraju ‘sklopiti zvijezde’ za isplivati iz tako nečeg treba imati puno talenta u kombinaciji s još više uloženog rada i truda. Da ne bi bilo zabune, nije svrha ove recenzije puko nagrađivanje nečijeg rada i truda, jer ima puno manje smislenih glazbenih ‘radnika udarnika’, ovdje je riječ o bendu čiji vrhunac se može najrazumljivije sažeti kroz naslov njihove pjesme „Novi zvuk u gradu“.

Njihov zvuk je novi, a opet sažet je čitav niz fino utkanih utjecaja srpske i ex Yu scene. Može se početi od štulićevskog stava, odrješitosti nekadašnjih novosadskih Boya, poetike koja podsjeća na Obojeni program, uvrnutih gitarskih rifova Jarbola, ritmične neustrašivosti Discipline kičme, himničnosti EKV-a, a što je navažnije nema podilaženja publici. Artan Lili svojevrsni je pandan Oasisu iz vremena eksplozije britpopa koji je također imao u sebi sve dotadašnje elemente počevši od punka, preko pop vala prve polovine1980-ih, do madchestera. Jest da je na ovim prostorima i u ovom trenutku po pitanju postizanja popularnosti nemjerljiva situacija spomenutih, no činjenica jest da je Artan Lili dobacio daleko dalje u regiji od grupe Stuttgart Online, dosadašnjeg matičnog benda pjevača i basista Bojana Slačale.

Deplasirano bi bilo govoriti što bi bilo kad bi bilo, da je ovaj album izašao u drugačijim (povoljnijim) okolnostima, tj. da nije na debelo urušenom diskografskom sistemu i u ozračju potpuno retrogradnih, da ne kažem zatupljujućih medijskih standarda dožvljavanja glazbe kao takve u radijskom i televizijskom prostoru masovne komunikacije, no upravo postizanje kultnog klupskog statusa već sada uspjeh grupe čini i značajnijim.

Objavljivanje posljednje u nizu „Moja stvar“, grupa je izmjenila redoslijed pjesama na albumu kako bi se dobile dvije moćne A i B strane pogodne za vinil (koji će ujedno biti i glavno fizičko izdanje).

Prvih šest otvara poletna „Najbolje što znam“, nastavlja se samoterapijskom borbom protiv letargije s „Nije teško kad se mora“, da bi potom kroz „Vreme protiv čoveka“ i „Sve iz početka“ lirski bio naglašen moment sadašnjice, što za sobom vuče distopijsko razmišljanje o bijegu u „Srce“, a potom odrješito traži odgovore u bližoj obiteljskoj povijesti kroz „Novi zvuk u gradu“. Dakle tekstovi zovu sive stanice na rad, dok glazba udara u koljena. Tako vješto i pametno složenih kombinacija uistinu nismo dugo imali na ‘regionalnom repertoaru’.

Drugu cjelinu otvara „Ispod kože“, opijajuće mantranje otporu cjelokupnom društvenom krahu i besćutnosti društva. „Ako stanemo tu“ kao možda i najuspješniji singl ponovo nabija tempo u uši (i noge), a slijedi je pravi rock otkivak „Sajko“, da bi se nakon njih pozicionirala „Šta bi bilo da sam ja odustala od svog sna“ i „Džoni“ kao najstariji moment kojim je Artan Lili prije dvije godine skrenuo pažnju na sebe. Nakon nje upbeat pjesme „Moja stvar“ dolazi i po redoslijedu kao posljednje poglavlje, ali i kao jasna poredba (s prethodnom „Džoni“) prvog i zadnjeg momenta albuma kao čvrste i nepokolebljive vizije. Vizije, koja bi lako mogla postati albumom jedne generacije.

Ocjena: 10/10

(Lampshade media, 2014./2015.)

Poslušajte: Artan Lili

Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 kune.

Hvala vam.

1.00 HRK 5.00 HRK 10.00 HRK 20.00 HRK 50.00 HRK 100.00 HRK 200.00 HRK


Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute

Zadnje od Recenzija

Idi na Vrh
X