U prilično zgusnutom koncertnom petku u gradu, gotovo neuobičajenom za siječanjske prilike, kad se nanizalo nekoliko srodnih koncertnih događaja, beogradski Artan Lili još jednom su ‘zauzeli’ KSET, napunili ga i isporučili još jedan ‘klasični Artan Lili koncert’.
Taj epitet ‘klasični’ daleko je od primisli nekakvog eventualnog podsmijeha. Dapače! ‘Klasični Artan Lili koncert’ uključuje snažnu emociju, preciznu i ubitačnu svirku, te stejdž beskompromisnost ove nojzične dece koja uporno guraju svoj novi zvuk u gradu na beskonačnoj turneji beskonačne promocije konstantno rađajućeg materijala po sistemu nizanja novih pjesama dok ih se ne skupi dovoljno za novi album i potom sve u krug, i sve ispočetka.
Baza zagrebačke publike postala je vjerna do te mjere da su prvi redovi bili zaokupljeni set listom i u nekim trenucima ‘naručivali’ omiljene pjesme koje su se dakako nizale po utvrđenom popisu, bez obzira je li bila riječ o „Srcu“, „Ćaletu“ ili „Džoniju“. Pohvalno je što se na koncertu okupio i solidan broj zagrebačkih glazbenika koji ne skrivaju svoje fanovsko oprijedjeljenje. Da je kojim slučajem bio jači razglas, vjerojatno bi i euforija bila veća, ali KSET nudi to što nudi, a Artan Lili spada u red bendova, da parafraziram legendarnu izjavu iz kultnog filma „Spinal Tap“, koje treba konzumirati na 11, jer jednostavno uložena energija na pozornici to gotovo i da zahtijeva.
U tom smislu prošlogodišnji koncert iz Malog pogona Tvornice ostaje nenadmašen, jest da je tada gužva bila nesnosna, ali je glasnoća koja je podgrijavala euforiju bila deus ex machina, nešto zbog čega se vjerovalo da je samo pitanje trenutka kad će Artan Lili zaposjesti Veliki pogon. No to se do sada nije dogodilo jer se grupa, bar kad je Zagreb u pitanju, drži prostora kapaciteta 300-400 ljudi, ali je također u ovom trenutku to i realna brojka realnih fanova. Nema umjetnog napuhavanja priče, a očigledno je da ni sam bend to ne želi i čini se da Artan Lili samo treba dovoljno dugo izdržati u ‘svom poslanju’ da bi eventualno dogurao do statusa kakav primjerice trenutno ima Repetitor, ili kakav je prije četiri-pet godina imao Goribor.
No također je činjenica da do sada niti jedan singl s albuma „New Deal“, koji je u nastanku, nije postigao nivo popularnosti jedne „Ako stanemo tu“. Jest da se s „New Deal“otvara puno kompleksnija priča, no njihov samoprozvani noise pop stil ipak djelomično treba sadržavati i taj ‘pop’ element – bar je to onaj Artan Lili na koji smo se naviknuli. No s Bojanom Slačalom i njegovim timom nikad se ne zna što donosi novo poglavlje, stoga nije namjera ovog teksta kritički se obrušiti na novo i još uvijek nedovršeno dugosvirajuće poglavlje, već samo primijetiti da i bez recentnog i popularnijeg singla ovaj bend i dalje koncertno čvrsto drži sve konce u rukama i da je dovoljno ‘pustio korijenje’ u redovima publike. Kao što je pozitivno da im i uslijed učestalih koncertnih gostovanja to polazi za rukom.
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
