Kada su Asian Dub Foundation prvi puta svirali u Tvornici kulture, sad već davne 2001., spadali su među najuzbudljivije nove bendove na svijetu, zbog čega je njihov tadašnji dolazak u Zagreb bio ravan senzaciji.
Tijekom ratnih godina naš je glavni grad za većinu stranih izvođača ispao s mape, a prvi koji su krenuli probijati led najčešće su bili oni koji su polako ulazili u kategoriju zaslužnih veterana. Samim time, dolazak Asian Dub Foundation usred najvećeg hypea tom je koncertu već u startu donio status legendarnog i osigurao da će nas i narednim godinama nastaviti posjećivati.
Osobno sam ih gledao još nekoliko puta, posljednje na varaždinskom Špancirfestu, nakon čega sam manje-više prestao pratiti čime se bavi grupa koja me u doba “Rafi’s Revenge“ i “Community Music“ oduševljavala stihovima zbog kojih su ih uspoređivali čak i sa The Clash, te paklenom smjesom rapa, junglea, duba i gitara kakve biste prije očekivali čuti kod nekog alter rock sastava. Tako sam propustio i njihov prošlogodišnji koncert u rasprodanom Boogaloou, dok su novi susret sa zagrebačkom publikom, sudeći po jedva dopola popunjenoj Tvornici, ipak dogovorili previše brzo.
Sinoćnji nastup prvenstveno ću pamtiti po marihuani, točnije po činjenici da se količine jointova koju su sinoć krišom zapalili okupljeni ne bi posramili ni posjetitelji legendarnih gigova reggae prvaka na Jamajci sedamdesetih. Taj oblak kao da je utjecao i na sam bend koji je prvi dio seta dobrim dijelom posvetio pjesmama preuzetim iz dub/reggae ladice svoga repertoara koji na momente dotakne visine jednog Adriana Sherwooda i etikete On-U Sound, ali češće ne prelazi razinu prosjeka navedenih žanrova.
Kako su mi oduvijek bili neusporedivo bolji kada ubace u višu brzinu, na svoje sam došao tek pred kraj, kada su krenuli nizati zgoditke poput “Naxalite“ ili “Fortress Europe“.
Vrijedi izdvojiti i nešto ranije odsviranu, bolno aktualnu “Stealin’ the Future“ te “Frontline“, najavljenu odavanjem počasti stanovništvu Gaze, izuzetno sličnom govoru koji je pjevač Shamea Charlie Steen u srijedu održao u Močvari. Pandit G i Ghetto Priest s pozornice su nas upozoravali i na druge horore današnjice, od klasnog društva koje sve više nalikuje kastinskom do svih onih koji nam pokušavaju ukrasti budućnost.
Važnu ulogu ima i flautist Nathan Lee, kako u instrumentalnim dionicama kojima dodaje nešto što me podsjetilo čak i na radove Traffica tako i u solo točki kada nam je predstavio svoju vještinu fluteboxa, odnosno kombinacije sviranja flaute i beatboxinga. Lee to radi zaista impresivno premda sam povremeno imao osjećaj da prisustvujem nekoj izvedbi sa Supertalenta.
Kada sve zbrojimo i oduzmemo, bio je to solidan koncert koji nije mogao sakriti da su najbolji dani Asian Dub Foundationa ipak iza njih. Drugim riječima, nekoć su me s bine mogli uvjeriti da im se pridružim na barikadama, dok me danas u najboljem slučaju mogu natjerati da mrdam glavom gore-dolje. S obzirom da se većina publike čitavu večer puno bolje zabavljala, nije isključeno ni da je problem u meni.
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
