I na desetom albumu power metal projekta Tobiasa Sammeta sve je namjerno pretjerano: u gotovo svakoj pjesmi možemo očekivati raskošne aranžmane, vratolomne gitarske solaže i vokalne egzibicije brojnih poznatih gostujućih pjevača.
Prije no što sam započeo s pisanjem ovoga prikaza, bacio sam pogled na pozicije koje je novo ostvarenje Tobiasa Sammeta zauzelo na službenim nacionalnim top-listama albuma. Nije me pritom začudilo da je i na njemačkoj i na austrijskoj top-listi novi album naslovljen „Here Be Dragons“ dosegao sam vrh. Glazbeni cirkus nazvan Avantasia opet je, po ne znam koji puta, pronašao izravan put do ušiju i duše publike. „Long live Toby!“ – uzviknut će brojni obožavatelji na aktualnoj europskoj koncertnoj turneji, nadajući se da će njemački glazbenik i dalje nastaviti isporučivati uglazbljene priče o čudnovatim izmaštanim svjetovima.
Ipak, onima koji ne znaju što je Avantasia zasigurno će zatrebati svojevrsna uputa za upotrebu, a sve kako za vrijeme slušanja ne bi doživjeli šok i kako im se profinjen glazbeni ukus ne bi osjetio povrijeđenim. Riječ je o projektu koji je Sammet – tada pjevač u power metal bendu Edguy – osmislio krajem prošloga stoljeća kao nešto što ga je trebalo zabaviti između dva albuma matičnog benda. Glavne su odrednice bile jednostavne: prvo, skladati konceptualne albume koji će svojim obilježjima ujedno biti i metal opere te, drugo, kao gostujuće vokale dovesti mnoga glasovita imena. Sammet je jednom prigodom istaknuo da je ovaj projekt pokrenuo ponajprije kako bi mogao pjevati zajedno s pjevačima koji su mu oduvijek bili uzori.
Nastavimo s uputom za upotrebu: Avantasia je, u skladu sa Sammetovim preferencijama, mješavina power i simfonijskog metala u kojoj se ne bježi od višeglasnog i zborskog pjevanja, kao ni od raskošnih, kićenih orkestralnih aranžmana. Štoviše, upravo to čini temelj Avantasije. Sve je ovdje namjerno pretjerano – rekli bismo, na tragu onoga što je nekad tako uspješno radio glasoviti Meat Loaf – pa u gotovo svakoj pjesmi možemo očekivati i vratolomne gitarske solaže i vokalne egzibicije koje se čovjeku normalnoga glasovnog raspona doimaju suludima.
Raspravimo li pak o pojmu metal opere, uvijek mi se činilo da se govoreći o Avantasiji može pronaći odrednica koja bi je mnogo bolje opisala. Opera je, naime, iznimno ozbiljan pojam, neprimjeren Sammetovoj vječitoj dječačkoj zaigranosti. Sklon jednostavnim, pamtljivim melodijama i uvriježenim, lako razumljivim kompozicijskim strukturama, oduvijek je nastojao stvarati pristupačnu glazbu. Drugim riječima, ako, primjerice, njegovi sunarodnjaci Vanden Plas komponiraju metal opere – a to čine promišljeno i krajnje pažljivo, sa širokim rasponom progresivnih tendencija – onda Avantasia ipak mora dobiti nešto drugačiju stilsku etiketu.
Naime, Vanden Plas često nije lako slušati i pratiti; njihovim kompozicijama i albumima mora se posvetiti puna pažnja, kao i svakom ozbiljnijem komadu progresivnog rocka. Avantasia je, s druge strane, na svih dosadašnjih devet albuma, ali i na ovogodišnjem desetom, izrazito jednostavna i lagana za slušanje; može se konzumirati bez napora, poput pitkog lagera usred vrućeg ljetnog dana.
Moj je prijedlog, u skladu s time, sljedeći: ako je opereta u usporedbi s operom jednostavnije djelo pretežito zabavnog karaktera, onda – složit ćete se – i Avantasia, u usporedbi s metal operama i konceptualnim albumima spomenutog njemačkog benda, u svakom slučaju mora biti metal opereta. Riječ je, rekao bih, o sitnoj, ali važnoj žanrovskoj razlici, posebice onima kojima je potrebna uputa za upotrebu.
Ni aktualni album, dakle, ne donosi bitne pomake u drugim smjerovima. Sammet nas kroz deset novih pjesama vodi na putovanje čudesnim prostorima u kojima obitavaju zmajevi, vještice i razna čudovišta, dok živi mrtvaci čekaju gotovo iza svakog ugla. Naposljetku, i sam naslov nove dugosvirajuće zbirke eksplicitno upućuje na tu činjenicu. „Here be dragons“ izraz je koji su koristili drevni kartografi kada bi željeli označiti neistražen teritorij na kojem su vrebale mnoge opasnosti. A zmajevi su bili i ostali simbol tih opasnosti.
U popratnom tekstu uz fizičko izdanje albuma Sammet ističe da je ova zbirka „poput knjige priča s mnogo poglavlja, koja se sva mogu sažeti pod geslom: dobrodošli u fantastičan svijet čuda!“ I dalje: „Želim slušatelja odvesti u skriveni svijet s fantastičnim pojavama, koji se temelji na mom vlastitom svijetu mašte.“ Tako je bilo oduvijek: slušajući Avantasiju izloženi smo rezultatima bogate imaginacije njezina autora, često vrlo srodne onoj američkog filmaša Tima Burtona. Zabava je – ako volite takozvanu gotičku fikciju ili fantasy horror – zajamčena.
Na ovoj zbirci pojavljuje se osam gostujućih pjevača koji sa Sammetom izvode duete. Izdvojimo ovom prigodom samo neke: Michael Kiske, bivši pjevač Helloweena, Tommy Karevik, frontmen Kamelota i Ronnie Atkins iz Pretty Maidsa odlično se nadopunjuju u dijalogu sa Sammetom, stvarajući dinamiku koje se ne bi posramio ni vrhunski produciran brodvejski mjuzikl. Tome ponajprije svjedoče singlovi „Creepshow“ i „The Witch“ te zaključna „Everybody’s Here Until The End“.
Ipak, središnje mjesto novog albuma naslovna je pjesma u kojoj gostuje Geoff Tate, bivši pjevač slavnog američkog prog-metal benda Queensrÿche. Za razliku od ostalih koje rijeko dosežu trajanje od pet minuta, u ovoj nas stvari Toby i Geoff vode na epsko, devet minuta dugačko putovanje između stvarnosti i snova. Raspravljajući o tome kako nas gruba i hladna svakodnevica često tjera na maštanje, Sammet inzistira na snazi imaginacije koja je blagotvorna, besplatna i dostupna svima. I potrebno je napomenuti: Tate je ovdje, kao dugogodišnji Avantasijin suradnik, opet blizu svojih vokalnih vrhunaca.
Kao cjelina novi se album ne razlikuje mnogo od prethodnih ostvarenja. Ništa se ni u odnosu s publikom nakon njega neće promijeniti: oni koji misle da posjeduju profinjen ukus bit će iznova povrijeđeni pretjeranošću i teatralnošću Sammetove glazbene vizije, smatrajući je bliskom kiču. Drugi, koji se povremeno vole odmoriti od komplicirane glazbe i teške tematike, zasigurno će u novim pjesmama pronaći razloga za razbibrigu, zabavu i radost. Iako nije riječ o remek-djelu – daleko smo, naime, od toga – ne može se poreći da je Sammet u onome što radi i dalje jedan od najboljih.
Ocjena: 7/10
(Napalm Records, 2025.)
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
