Razgovarali smo s Avramom Feferom, multiinstrumentalistom koji svira sopran, alt, tenor i bariton saksofon, klarinet i bas klarinet, te razne flaute. Avram će 28. rujna nastupiti u Maloj dvorani Lisinskog u sklopu 15. Zagreb Jazz Festivala sa svojim kvartetom koji čine Anders Nilsson na gitari, Luke Stewart na kontrabasu i Hamid Drake na bubnjevima.
Možete li opisati kako je došlo do suradnje s Marcom Ribotom? Naime, 2019. godine se činilo da je na albumu “Testament” bio samo gost u vašem dugogodišnjem triju s Ericom Revisom i Chadom Taylorom, ali nakon albuma “Juba Lee” njegovo mjesto u bendu je potvrđeno.
Avram Fefer: Marc i ja smo se poznavali i svirali zajedno s drugim glazbenicima u različitim prilikama tijekom godina. U jednom trenutku sam ga pitao da odsvira jednu svirku sa mnom u lokalnom klubu, iako nije bio dostupan, spomenuo je da bi volio snimiti moju glazbu u nekom trenutku. Kako sam planirao ući u studio, dodao sam ga svom već uhodanom triju (s Ericom Revisom i Chadom Taylorom) i zajedno smo snimili “Testament”. Oduševilo me kako je zvučao na tom albumu, bio sam impresioniran njegovom profesionalnošću, muzikanošću i posebno time koliko smo dobro svirali zajedno. Nakon izlaska albuma, nastupali smo u Europi i New Yorku, a zatim smo nekoliko godina kasnije snimili i sljedeći album “Juba Lee”. Mislim da je taj album čak bolji od “Testamenta”, i postoji nešto gotovo telepatsko u načinu na koji je Marc uspio uhvatiti moj osjećaj.
Definitivno će u Zagrebu biti ozbiljnih grooveova koji će vas natjerati da se pomaknete, neke transcendentalne duhovne glazbe za vaše srce i dušu, te provokativne jazz apstrakcije kako bi vaša misao ostala na oprezu.
Godinama ste član sastava Burnt Sugar. Usred pandemije 2021. godine uspjeli ste objaviti album “Angels Over Oakanda”. Ono što je zanimljivo jest da se kritičari i danas muče oko kategorizacije Burnt Sugara u određeni žanr. Jedan kritičar ga je opisao kao “funk-rock-electronic-samba-soul-jazz-fusion-štogod ansambl”. Drugi kritičar je napisao da “glazbu Burnt Sugara nije lako opisati”, dok je treći napisao da “Burnt Sugar zvuči poput velikog oblaka”. Kako vi, kao glazbenik, gledate na taj poriv? Trebamo li uopće žanrovske podjele u glazbi danas, kad, barem prema mom mišljenju, živimo u vremenu velike fuzije i miješanja svega sa svačim?
Avram Fefer: Jedna od prvih osoba koje sam upoznao kada sam stigao u New York bio je Butch Morris, koji me upoznao sa svojom metodom dirigiranja i uključio me u brojne svoje projekte, kao i u big band Davida Murraya. Butch je također prenio svoju tradiciju Gregu Tateu, koji je imao bend pod nazivom Burnt Sugar Arkestra. Glavni razlog zašto sam bio u Burnt Sugaru bio je Greg. Po mom mišljenju, Gregova vizija bila je odabrati glazbenike u čiju je muzikalnost vjerovao i staviti ih u situaciju gdje svatko od nas doprinosi svojim individualnim ‘glasom’ zvuku koji čini cjelokupni ansambl. Glazba pokriva širok spektar, od free jazza i funka do reinterpretacija repertoara izvođača poput Princea, Sun Rae i Davida Bowieja. Burnt Sugar mi je kao obitelj već 20 godina, i to je ono što me drži u bendu i dan danas, iako je naš vođa tragično preminuo 2021. godine. Nikad ne znate što će se dogoditi kad izađemo na pozornicu… osim toga da ćemo zvučati vraški dobro!
Jedna od istaknutih figura na polju svjetske glazbene fuzije je Adam Rudolph. S njim ste snimili ukupno tri albuma. Možete li podijeliti nešto o tom iskustvu i kako je raditi s Rudolphom?
Avram Fefer: Još jedan veliki ansambl u kojem sam već godinama član je Go Orchestra Adama Rudolpha. To je još jedan improvizirajući ansambl pod dirigentskom palicom, ali s vrlo različitim smjerom i stilom u usporedbi s Burnt Sugarom. Adamov koncept temelji se na njegovom dugogodišnjem uranjanju u glazbu drugih kultura koje potječu s afričkog kontinenta, kao i iz Indije i Azije. Okupio je mali orkestar s nekim od najboljih glazbenika iz New Yorka, koji uključuje gudače i udaraljke, drvene puhače, električnu gitaru, itd. Kao udaraljkaš, Adamova vizija definitivno proizlazi iz vrlo snažnog ritmičkog koncepta, ali zatim se širi harmonijski kroz njegov sustav matrica i modularnih pristupa harmoniji i melodiji. U početku sam svirao klarinet i bas klarinet u ovom ansamblu, ali u novije vrijeme sam više istaknut na tenor saksofonu, što mi je pravo uzbuđenje u kontekstu sviranja u orkestru. To mi zaista pruža priliku da istražujem raspon boja tona i dinamike, a Adam je sjajan u isticanju zanimljivih parova improvizirajućih glazbenika u raznim dijelovima naših izvedbi.
Također ste radili s Adamom Laneom. Vaš zajednički live album nosi naziv “Live in Ljubljana” (2014). Po čemu pamtite taj nastup i što ga je učinilo posebnim da je na kraju završio kao album?
Avram Fefer: Adam Lane je moj dugogodišnji prijatelj i glazbeni partner, i svirali smo u toliko različitih okruženja da je teško sve popratiti, a kamoli sjetiti se određenih nastupa i snimki! Ono čega se zapravo sjećam s tog nastupa i turneje je da smo se odlično zabavili, te da sam imao problema s instrumentom u zadnji tren, zbog čega su bile potrebne popravke neposredno prije nego što smo izašli na pozornicu. Adam, Vijay Anderson i ja smo snimili niz albuma s pokojnim velikim Royem Campbellom Jr.-om, što su također bila sjajna iskustva na kojima sam vrlo zahvalan.
Da se vratimo na vašu karijeru vođe sastava, što možemo očekivati nakon albuma “Juba Lee”? U kojem smjeru ide vaše nadahnuće?
Avram Fefer: U svom kvartetu i dalje uživam u izvođenju repertoara s albuma “Juba Lee”, ali naravno, uvijek planiram unaprijed za sljedeće glazbene korake… Siguran sam da ćemo Eric, Marc, Chad i ja ponovno ući u studio kako bismo snimili još jedan kvartetni album. Također, snimit ću trio album s Michaelom Bisiom i Newmanom Taylorom Bakerom, koji već godinama sviraju zajedno u Matt Shipp Triju. To bi se trebalo dogoditi u narednih nekoliko mjeseci. Također, imam novi projekt koji je započeo prošle godine pod nazivom Afro-Semitic Transcendental Repertory Orchestra (A.S.T.R.O). Ovo je novi projekt koji me jako veseli. Uključuje dodavanje izvođača spoken worda Carla Hancocka Ruxa u moj ansambl kako bismo stvorili novu glazbu koja slavi moje semitsko nasljeđe i moju doživotnu uronjenost u afroameričku glazbenu kulturu. Ove dvije kulture pokazale su nevjerojatnu odlučnost i izdržljivost dok su vodile put naprijed prema velikoj i inspirativnoj tradiciji američke umjetničke kreativnosti. Carlov poetski glas i moj instrumentalni glas odlično se slažu kako bi istaknuli ovaj glazbeni odnos, a imamo i nastup zakazan u Lincoln Centreu kojem se jako radujem.
Dolazite u Zagreb u pratnji Andersa Nilssona na gitari, Luke Stewarta na kontrabasu i Hamida Drakea na bubnjevima. Što publika može očekivati, iako svi koji vole jazz dolaze na koncerte upravo zbog nepredvidive atmosfere?
Avram Fefer: Nisam nastupao u Hrvatskoj već nekoliko godina, pa će ovaj nastup u Zagrebu s Andersom, Lukom i Hamidom biti pravi užitak. Oslonit ćemo se na repertoar mog kvarteta s dva albuma, “Testament” i “Juba Lee”, ali naravno, nikada ne znaš što će se dogoditi kada impro glazbenici izađu na pozornicu… Definitivno će biti ozbiljnih grooveova koji će vas natjerati da se pomaknete, neke transcendentalne duhovne glazbe za vaše srce i dušu, te provokativne jazz apstrakcije kako bi vaša misao ostala na oprezu.
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
