Ovaj legendarni istanbulski bend ostaje najeksperimentalniji predstavnik vrlo hvaljene suvremene turske psych-rock scene. BaBa ZuLa su cijenjeni pioniri zvuka koji su izgradili kultnu sljedbu u svim dijelovima svijeta, a članovi bendova Einstürzende Neubauten, Can i Nick Cave and the Bad Seeds su među njihovim obožavateljima.
“Prigrljujemo prošlost i tursku tradiciju,” kaže suosnivač BaBa ZuLe i svirač saza, Murat Ertel i dodaje: “Ali to nije dovoljno. Živimo u 21. stoljeću i imamo cijeli svijet.”
To bi moglo biti misija benda. Od svog osnutka u Istanbulu 1996., BaBa ZuLa su se specijalizirali za hipnotičke, psihodelične improvizacije koje uključuju elektroničke zvukove, duboke ritmove i izuzetno snažne dub vibracije, dok čvrsto ostaju unutar prepoznatljivo turskog zvuka. Udaraljke poput darbuke i zvečećih kaşıklara prizivaju tradicionalne ritmove narodnih plesova, dok Ertelov elektrificirani saz dočarava duboke anatolijske tonove s modernim, pojačanim prizvukom.
To je modus operandi koji ih je izdvojio kao istinske ikonoklaste. “Mnogi turski glazbenici su fundamentalisti,” kaže suosnivač i multiinstrumentalist Levent Akman. “Žele da to bude akustično i mrze Murata jer svira električni saz. Mi pokušavamo razbiti takve granice.”
Njihov najnoviji album “İstanbul Sokakları” (Ulice Istanbula) obiluje hipnotičkim jamovima koji su postali njihov zaštitni znak. Kroz tri produžene pjesme – šestominutnu “Arsız Saksağan” (Drska svraka), osamminutnu “Yaprakların Arasından” (Između lišća) i jedanaestominutnu “Yok Haddi Yok Hesabı” (Bez granica, bez računa) – bend duboko uranja u grupne meditacije koje se šire i nadimaju uz nemilosrdnu perkusiju, mračnu atmosferu koju neprestano podiže do ekstatičnih vrhunaca električni saz, dok su Murat Ertel i njegova supruga, vokalistica Esma Ertel, izmjenjujući zavodljive i poticajne vokale.
Na albumu se također nalaze karakteristično snažni spojevi modernih vibracija i tradicionalnih turskih elemenata. Zarazna pjesma “Pisi Pisi Halayı” sadrži acid house basline ukrašene Esminim moćnim vokalima otpjevanim u stilu zilgit – vrsti ekstatičnog jaukanja koje se može naći u Turskoj i diljem jugozapadne Azije.
Na albumu “İstanbul Sokakları”, BaBa ZuLa nastavlja svoju potragu za modernizacijom turske glazbene tradicije istraživanjem ključnog elementa turske klasične glazbe poznatog kao taksim. Blisko povezan s alaapom, koji obično započinje indijski raga, taksim je tradicionalno bila improvizirana uvodna sekcija u kojoj se uspostavlja raspoloženje određene ljestvice uz melodijske varijacije odsvirane preko drona bazne note. “Početkom 20. stoljeća, taksimi su bili vrlo popularni u turskoj kulturi, ali je ta tradicija polako izumrla,” objašnjava Ertel. “Bio sam uzbuđen zbog te ideje i stvarno sam htio to iskoristiti na albumu.”
BaBa ZuLa uvodi potpuno novi pristup taksimu – kako Ertel objašnjava: “Moji taksimi su više eksperimentalni. U tradiciji, bazna nota se svira na jednom ili dva akustična instrumenta. Za ovaj album, Levent i ja smo istraživali kako da izvučemo tu baznu notu iz sintesajzera. To je novi način sviranja taksima. Možda će se neki tradicionalisti naljutiti na mene, ali mislim da je to smjer u kojem taksimi trebaju ići.”
“İstanbul Sokakları” donosi četiri kratka, ali izuzetno detaljna taksima izgrađena na bogatim, ambijentalnim dronovima, što pruža prostor za neke od najosjetljivijih i najnježnijih izvedbi na sazu u Ertelovoj karijeri. Upravo u tim taksimima 21. stoljeća İstanbul Sokakları donosi još jednu inovaciju i ujedinjujući koncept albuma. Među njihovim meditativnim raspoloženjima nalaze se zbirke terenskih snimki koje, zajedno, predstavljaju ljubavno pismo BaBa ZuLina domu, vrevi i drevnoj metropoli Istanbulu.
Ertel se ovdje oslanja na svoj dugogodišnji interes za snimanje svakodnevnih zvukova, koji datira još iz djetinjstva kada je eksperimentirao s očevim magnetofonom. Također je duboko pod utjecajem rada Korkmaza Çakara, slavnog producenta turskih radio-drama. “On je bio majstor u stvaranju atmosferskih zvukova za te drame,” kaže Ertel. “Slušao sam ih, i mnogo godina kasnije postali smo prijatelji. Za album koristim mješavinu svojih snimaka i nekih njegovih snimaka koje je napravio po Istanbulu, počevši od 50-ih pa sve do danas.”
Tako u “İstanbul Express Divan Taksim” čujemo starinsku snimku željezničkog spikera koji najavljuje odlazak vlaka iz Istanbula za München. “Çarşı Pazar Bağlama Taksimi” dočarava zvuk prodavača u uličnoj tržnici kako nude svoju robu. “Bosphorus Cura Taksim”, sa svojim brodskim sirenama i jecajućim galebovima, podsjeća na veliki prolaz koji dijeli Istanbul. A “Güzel Bahçe Taksimi” (Taksim lijepog vrta) bilježi slatko pjevanje ptica u vrtu obitelji Ertel.
Usredotočen na izazivanje konzervativnog statusa quo, “İstanbul Sokakları” otvoreno se bavi problemima s kojima se suočavaju progresivni mislioci u današnjoj Turskoj. To je u svakom pogledu duboko politička izjava. Najsnažnije, “Arsız Saksağan” je otvoreno antirežimska pjesma prožeta bijesom zbog nepravdi globalnog kapitalizma. Ertel objašnjava: “Divlja pohlepa vladajuće klase koja isisava svaku stanicu iz svih živih bića i tako se brzo bogati prisutna je svuda po svijetu i raste. Cijene hrane i zlo vladinih politika i korporacija neprestano rastu.” Lirski, Ertel nabraja sramote: “Medijima koji zasljepljuju, novinarima koji su ušutkani, ljudima zatvorenima samo zato što brane.”
No, nije sve u očaju. U “Yok Haddi Yok Hesabı”, dok Ertel žali zbog hiperinflacije i sve bržeg tempa svijeta, Esma nas poziva da se prisjetimo pravog smisla života i onoga što je zaista važno: “Dan se tamo ne okreće, trenutak se pamti… novac tamo nije važan, slava hoda nebom hrabrih.” Kako Ertel kaže: “Snažno osjećamo nepravdu, ali čak i pod jačim pritiskom otpor postoji, što je toliko važno i daje nam hrabrost da nastavimo živjeti smislenim životom.”
Uz to, s porastom krajnje desnice diljem Europe, Akman je uvjeren da je vrijeme da se čuje poruka BaBa ZuLe: “Ovaj album nije samo za Tursku, već za cijeli svijet,” kaže on i nastavlja: “Trebamo više ovakvih političkih albuma. Borit ćemo se protiv fašista i neonacista s našom glazbom. Svi zajedno moramo se boriti. I pobijedit ćemo ih.”
“İstanbul Sokakları” izlazi 6. studenog.
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
