Netko ne može ni u odličnim studijskim uvjetima, a netko može i samo s mobitelom snimiti dovoljno uzbudljivo djelce.
Bad Daughter je alias aliasa kantautorice Lovely Quinces tj. Dunje Ercegović. Pod tim imenom objavila je ukupno pet pjesama u par navrata na Bandcampu. Prva „May irrationally rational noise ail” je uploadana 22. prosinca 2016. godine. Slijedile su je „When I Was A Kid” i „Comet Grounds”, da bi u veljači 2017. godine Bad Daughter dodala i „Pick the girl…not your nose”, te „Phillipe Go”, a sama kantautorica odlučila je na samom kraju prošle godine obznaniti da je riječ o njenom DIY materijalu, izuzetno osobnog isposničkog karaktera koji se dakako u trenutku nastanka nije uklapao u viziju glazbe Lovely Qunces.
Preslušavanjem pjesama ne dobiva se dojam da je riječ o restlovima, već više situacija koju bi se moglo protumačiti kroz okulare „Alisa s one strane ogledala“ Lewisa Carrolla, kad boja i ton prenešenih emocija otvaraju sasvim novo i nepoznato poglavlje interpretacijske širine ove naše kantautorice čiji album prvijenac nakon dva zapažena EP-ija čekamo kao Vladimir i Estragon Godota.
Bad Daughter nije ni ciljana međuigra, već više produkt situacije i nadahnuća koje je proizvelo pet spomenutih pjesama neuklopivih u lik i djelo Lovely Quinces i koje je Dunja Ercegović htjela iz nekog razloga odvojiti i sačuvati. To je očigledno i iz toga što je prošlo deset mjeseci od uploada posljednjih pjesama, što je dovoljno dug period da bi se moglo zaključiti kako je Bad Daughter ‘izvjetrila’ iz Dunjine glave nakon što je ispunila svoju misiju za nju, kakva god ta misija bila. Time se ta kolekcijica može uzeti i kao dovršeno i zaokruženo djelo u trajanju jednom EP-ija, što opravdava i njeno recenziranje.
Po izrečenoj i otpjevanoj emotivnoj sjeti, Bad Daughter kao da se dotiče atmosferičnosti kakvu smo navikli od imena kao što su José González i Damien Jurado. To je labuđi pjev nestanka starog kantautoričinog svijeta i (ne)snalaženja u kaosu izazvanim nekim novim momentom. Bad Daughter dočarava duševnu kataklizmu ljubavnog rastanka u pjesmama „Comet Grounds“ i „Phillipe Go“, radi digresiju prema bezbrižnom djetinjstvu u „When I Was Kid“ i iznosi ironičnu gorčinu u „Pick the girl…not your nose”, a sve kao posljedica najjače pjesme od svih „May irrationally rational noise ail” koja je ujedno i prva bila objavljena.
Upravo „May irrationally rational noise ail” nosi u sebi nevjerojatnu emotivnu napetost koja se miješa sa shrvanošću. Kad osjećate zatomljeni krik, ali on ne dolazi, jer se za njega nema dovoljno iracionalne snage kad ju je oduzela racionalna spoznaja poraza.
DIY pristup snimanja preko smatrphonea samo pojačavaju stupanj autentičnosti u smislu zabilježbe pjesama u samom trenutku nastanka, bez okolišanja i bez previše uljepšavanja, ako se izuzme jedno nasnimavanje električne gitare, vokalni duplex i ambijentalna dorada cijelog materijala s par efekata čime se dobilo na atmosferi. Dakle, i uz to, Bad Daughter je nebrušeni materijal iz kojeg poput vjetra izlazi duboki emotivni naboj čija amplituda je jedini otisak koji povezuje Bad Daughter i Lovely Quinces, posebice u ovdje izdvojenoj „May irrationally rational noise ail” koja se tu skoro jedina ne doima kao skica, već možda jedna od najboljih pjesama koju smo do sad mogli od Dunje Ercegović.
Ocjena: 8/10
(Samizdat 2016./2017.)