Bad Daughter u utorak je izašla na pozornicu optimistično punog Vintage Industrial Bara usred radnog tjedna.
Isprva planirani koncert Bad Daughter za 14. ožujka u Vintage Industrialu, održan je sinoć jer je bio odgođen zbog bolesti. Dunja Ercegović jučer je na pozornici dotičnog zagrebačkog kluba rekla kako je 14. ožujka za nju posebno važan jer je to datum kad je po prvi put stupila na pozornicu kao kantautorica Lovely Qunces prije 11 godina u klubu Močvara.
Da je sjećanje na Lovely Qunces itekako živo svjedočilo je i vikanje par njih iz prvog reda da ih Dunja počasti pjesmama iz tih dana eventualnim uzimanjem akustične gitare u ruke, koju je, kako je rekla u šali, „zasad upokojila“, da bi potom dodala da ta priča nije gotova iz razloga što ipak mašta o danu kad će kao Lovely Qunces objaviti svoj debitantski album, koji je u nekoliko navrata bio obećavan proteklog desetljeća, ali se nije dogodio. Ruku na srce, ako se pobroje tadašnji EP-i i pjesme koje je objavljivala na internetu u tom periodu zasigurno ima materijala i za dvostruko vinilno izdanje, a zasigurno i dovoljno onih koji će ga zbog nostalgičnog tripa i kupiti.
Zasad te „što bi bilo kad bi bilo“ priče treba ostaviti po strani jer glazbenu realnost u Dunjinom životu ipak je Bad Daughter – svojevrsni noir hibrid elektro popa s laganim primjesama metala, odnosno industriala u kojem od početka u formaciji trija s njom sviraju Leonard Klaić i Nikola Babić. Prvi koncert Bad Daughter održan u punom Pogonu Jedinstvo početkom svibnja 2022. godine bio je te godine zasigurno najuspješniji premijerni nastup koji je moglo prirediti neko domaće ime, uz glasnoću razglasa ravnu onoj koju su Swans imali u istom prostoru, dakako uz majstorsku scenografsku i svjetlosnu koncepciju koja je savršeno odgovarala novom Dunjinom izričaju s kojim je automatski u hiatus poslala Lovely Qunces.
No klupski nastupi su potpuno drugi par rukava, posebno oni solo karaktera, izvan slotova na showcase gigovima, ili u ulozi predgrupe (kao što je za Bad Daughter bio prošlogodišnji nastup ispred Florence + The Machine u Puli). Jest da je „udica“ za sinoćnji koncert u Vintage Industrialu bilo premijerno najavljivanje novog materijala, no iza toga se krila jedna nova pjesma pridružena koncertnoj set listi s prvijenca „Let Me Panic“, kao što je izvedena i balada „Drown Her“, koju dosad zbog sporog tempa Bad Daughter nije izvodila uživo, ali kad se podvuče crta; jedanaest pjesama, koliko ih je ukupno izvedeno sinoć u službenom dijelu, bila je tanušna minutaža čak i za utorak navečer, obzirom da srijede ne donose neka optimistična nadanja „još uvijek dalekom“ vikendu.
U takvoj konstelaciji u kojoj Dunja Ercegović ne želi miješati i kombinirati Bad Daughter sa svojim prijašnjim Lovely Quinces izričajem, nužnost drugog albuma doima se većom nego se to možda čini. Razlog tome je što solo klupski nastupi zahtijevaju više davanja publici, izravniji kontakt i uvjetno kazano neformalniji pristup u izmjeni energije s auditorijem. Kod Bad Daughter je, figurativno kazano, glazbeni izlog primamljiv, no s ulaskom u „dućan“ se treba dobiti više štofa. Konkretno, uzme li se ugrubo da je pjesma „Bite Yout Tongue“ electro dance perjanica, a pjesma „Eyes On You“ predstavnica jačeg upliva žešćih distorziranih udara, one u klupskom okruženju prirodno traže prolongiranje, nazovimo to, stilskih blokova dovoljno dugih kako bi gledateljski auditorij ujedno postao i plesni po onoj „rhythm is a dancer“ definiciji.
Da se razumijemo, zvučni ugođaj Bad Daughter je odličan, svjetlosni scenarij također i u klupskim uvjetima, ali tu koncepciju je nužno još više nafilati glazbom, tj. s još pjesama, kako bi se u potpunosti izbjegao utisak eventualnog korporativnog eventa, a to bi se po Dunjinom obećanju trebalo dogoditi već krajem godine za kad je sinoć najavila album. A ako se to slučajno i ne dogodi, nitko neće zaplakati od tuge ako u klupskim uvjetima Bad Daughter „sretne“ Lovely Quinces, dapače njih dvije imaju puno toga zajedničkog. No zasad, vjerovat ću izrečenom obećanju.