Sve se pogodilo. Za početak bio je to prvi ovogodišnji zagrebački open air koncert tijekom kojeg oči nisu bile uprte u olovno nebo koje se posljednjih mjesec dana nadvilo nad nama. Temperatura i više nego ugodna i naravno Bajaga koji u Zagrebu uživa status neslužbenog ambasadora dobre volje iz Srbije – čovjek uz čiju glazbu je pet tisuća posjetitelja pjevalo i plesalo dva sata i petnaestak minuta u subotu navečer. A mogli su čini se i do jutra.
Momčilo Bajagić Bajaga, tj. njegova glazba je u punom širem krugu ovdašnje populacije skoro pa simbol svega što je valjalo u bivšoj nam federaciji. Njegovi tekstovi i glazba odavno su već evergirni jer su uspješno zarobili to neko kulerstvo 80-ih godina prošlog stoljeća, dekade za koju će mnogi koji su je aktivno živjeli bez imalo razmišljanja reći da je bila jedna od najboljih proživljenih na ovim prostorima, bez obzira na sve što ih je bilo obilježilo u nekom drugom smislu. Bajaga i Instruktori, koji su već trideset godina s njim, su nostalgični trip puno dublje usađen u ranjive poetske duše naroda ovih prostora. Nije to ona politički pamfletirana ‘nostalgija’ kojom su nas strašili kojekakvi (ne)moćnici skloni brojanju vremena po vlastitim umno skučenim agendama, već jednostavno nešto što posjeduje svojevrsnu moć iscjeljenja. Najprezentniji oblik snage glazbe i riječi u kojem Bajagin muževni glas nudi dozu ‘sve će biti u redu’ blagosti i odmjerenosti – autoritet dobre duše, reklo bi se, bez obzirao o čemu pjevao, a kamo li kad je riječ o dobro poznatim trenucima kad zamoli Svevišnjeg da „unazad okrene planetu’ jer je najbolja noć prekratko trajala.
Predstavio je na Šalati sinoć pjesme s prošlogodišnjeg i još uvijek recentnog albuma „Daljina, dim i prašina“, no pravi štimung se uvijek događao kad bi ‘unazad okrenuo planetu’ i zaustavio je na opusu prva četiri albuma koji je publici literarno gledano upravo to neko podsjećanje na predivnu opojnu ljetnu noć koja je prekratko trajala. Vratio je i mene u jednu davnu noć kad je u dvorištu pulskog Uljanika u sklopu tadašnje velike ljetne turneje promovirao album „Prodavnica tajni“ i kad je mladi roker u meni mjerkao koliko je u njegovom bendu ostalo rocka, jer je s „Plavim safirom“ poput Olivera Mandića i Bregovića ušao u ‘narodnjake’. No vrijeme je pokazalo da je bilo potpuno minorno tako nešto mu uzeti za zlo.
Kao posebni gosti na pozornicu Šalate su izašli Srđan Žika Todorović (srpski glumac i bivši bubnjar EKV-a) i Saša Lošić. Žika je sjeo za bubnjeve u pjesmi „Život je nekad siv, nekad žut“ koju je naravno pjevao drugi Žika (Milenković), čovjek koji i dan danas na pozornici odaje sliku čovjeka koji živi i umire za rock, pjevačko-gitaristički pandan i Bajagin sidekick kao što je primjerice Springsteenu Steven Van Zandt. Lošić je zajedno s Bajagom otpjevao „A ti se nećeš vratiti“, pjesmu iz kultne serije „Vratiće se rode“ (koja nikako da se vrati u neki normalni termin na hrvatskim televizijama, iako bi u prime timeu pomela sve trenutne telenovele proizvedene od ‘Bospora i Dardanela’ do Zagreba), da bi se svi zajedno opet okupili na kraju drugog bisa na pjesmi „Samo nam je ljubav potrebna“ i ‘odjavnoj špici’ „All You Need Is Love“ The Beatlesa.
Sve skupa bilo je to i više od korektnog nastupa, po atmosferi gotovo identično kao dva uzastopna koncerta u Ciboni koje su Bajaga i Instruktori održali u studenom prije četiri godine. Koncert je počeo točno na vrijeme u 20:30 sati, zvuk je također bio iznimno dobar. Jedine zamjerke mogu ići na slabo osmišljenu, a time i gotovo suvišnu video wall projekciju čija kvaliteta slike je bila poput starog VHS snimka i po kojoj je prečesto ‘bouncao’ natpis Bajaga i Instruktori’, kao i jedan segment već deplasiranog glazbenog nasljeđa iz 80-ih kad je bilo moderno da za sintetički zvuk puhača u bendovima budu zaduženi klavijaturisti (u Bajaginom slučaju Saša Lokner Loki). Daleko od toga da Loki ne zna dobro svoj posao, ali i tehnologija ima svoja ograničenja. Da nije tako, zvuk bi bio ‘osvježeniji’ i raskošniji (bar u ovakvim prilikama), a ne bi se dogodilo da izostane pjesma kao što je „Dobro jutro džezeri“.
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
