Sedam godina kaljenja kroz nastupe, među njima i kroz one uličnog karaktera uveseljavanja prolaznika, te izvođenje tradicijskih pjesama s teritorije Srbije, Makedonije, Bosne i Hrvatske, ukratko Balkana, dovelo je grupu Balkalar do logičnog koraka – snimanja nastupnog albuma.
Već duže vrijeme traje ekspanzija scene okrenute etno zvuku, jer osim što se radi o vječno inspirativnom bazenu narodnog stvaralaštva, što tradicionalnog, što onog za koje se znaju autori, situacija u pogledu proboja upravo izvan granica samog Balkana i dalje je povoljna, a i bit će, jer autohtonost zvuka uvijek je intrigantna za publiku izvan ovih prostora.
Također, na domaćem (ili domaćim terenima) uvijek postoji interes za nova iščitavanja glazbenog folklora, bilo da se nastoji što bliže dobaciti izvornom duhu izvedbe, ili pak kombiniranju s nekim drugim glazbenim obrascima suvremenog karaktera.
Balkalar je osnovan 2016. godine, trenutno ga čine četiri svestrana glazbenika: Pavle Kladarin na kontrabasu i glavnom vokalu, Irma Vicula Bulaja na violini i glavnom vokalu, Juraj Valentić na akustičnoj gitari i pratećem vokalu, te Marko Šturman na perkusijama i pratećem vokalu. Šturman se bendu priključio 2023. godine, pa je za većinu udaraljkaških dionica na debitantskom albumu zaslužan prethodni perkusionist Ivan Judaš.
U zvučnom potpisu na ovom prvijencu dominantan je poletan ritam iz čega se iščitava duboko ukorijenjeni street style pristup pod kožom Balkalara. Dakle, to je bend koji nakon par taktova zaokuplja pažnju i skreće pozornost na sebe svirajući glazbu iz naroda izravno za narod, bez previše kalkuliranja, tj. ako pjesme ‘ne nose’, onda se vjerojatno neće ni naći u opusu ovog sastava sudeći, zasad, po ovom albumu.
Iznimka je ipak posljednja međimurska tradicionalna „Vuprem oči“ u hrabro dugačkoj izvedbi od preko sedam minuta. Ista pjesma nosi u sebi i izvorišni kod Balkalara, a to je da su najbliži stilu tzv. međimurskih bandista. Dakle, izvodili oni srpske pjesme poput „Niška banja“ i „Ajde Jano“ (u verziji Balkalara preimenovana u „Hajde Jano“), makedonsku „Dimna Juda“ ili bosansku „Snijeg pade“ međimurski bandistički pristup itekako je uočljiv.
Nije tu riječ o hendikepu, jer upravo ta karakteristika Balkalaru pomaže da zvučne obrasce nastale u različitim krajevima Balkana na sebi svojstven način objedine pod istu kapu i dobiju koncizan album koji ne gubi fokus kako se razvija njegova minutaža. U tom smislu su puni pogoci sažeti upravo u pjesmama sa sjevera Hrvatske. Konkretno, u „Vuprem oči“ je, kao što je već navedeno, sastav ušao u odvažniju izvedbu, kao što se tu izdvajaju „Zvira voda“ i adrenaliski drmeš „Grad se beli“ (koja se još naziva i „Grad se beli preko balatina“), kao što iz njih pomalo iskaču manirizmi odavno kultnih Cinkuša (ali kad su Cinkuši bili na krivom putu?).
Dakle, poletno, vedro i zarazno su epiteti koji se mogu dati albumu „Balkalar“, koji sadrži devet pjesama. Za nastupno izdanje sasvim dovoljno.
Ocjena: 8/10
(Jeboton, 2024.)