Balkan Zoo i Nina Ćorić otišli su korak dalje u odnosu na prvijenac, jer mogli su napraviti još jednu svojevrsnu best of kompilaciju romskih klasika, no zaputili su se na progresivni world music pravac.

S albumom „Recycle“ 2022. godine započela je suradnja flamenco pjevačice Nine Ćorić i sastava Balkan Zoo kojeg predvodi basist Mario Rašić. „Recycle“ je, kako je i sam naslov upućivao, donio niz reinterpretiranih klasika romske glazbe u kojima se Balkan Zoo poigrao s jazz elementima, dok je Nina oduševila svojom vokalnom izvedbom prezentirajući koliko toga bliskog dijele flamenco i romske pjesme iz kolektivne memorije balkanskog poluotoka. S tim potezom je i sastav Balkan Zoo dobio na jasnom značenju svog imena.
Predviđao sam im u tadašnjoj recenziji uspjeh zbog neodoljivosti formule koju su našli, no taj put nije se pokazao toliko jednostavnim jer su Nina Ćorić i Balkan Zoo prevrijedna roba za kafane, a nije ju lako prezentirati ni kroz koncertne jazz kanone. No, daleko da nisu imali određenog uspjeha, jer sam se i osobno uvjerio u zaraznost njihovih koncerata na kojima se činilo da su kroz repertoar začas prošli, što publici u plesnom transu nipošto nije bilo dovoljno. Stoga je nastavak i više nego logičan i očekivan, uz to je i sam naziv drugog im zajedničkog albuma nedvosmisleno jasan i izravan, a to je „Muzika za ples“.
U odnosu na naslovnicu prvijenca, nasljednik daleko bolje komunicira vizualno (posebno kad je početkom ove godine objavljeno i vinilno izdanje) zahvaljujući likovnom oblikovanju Darka Kujundžića koji u svaki albumski vizual koji radi unosi puno strasti, razumijevanja i volje da ga osmisli što bolje. U glazbenom segmentu Balkan Zoo i Nina Ćorić također su otišli korak dalje. Naime, mogli su napraviti još jednu svojevrsnu best of kompilaciju romskih klasika, no zaputili su se na progresivni world music pravac u kojem su zagrabili i u flamenco koji je Ninina ‘prva ljubav’ i odlučili zvučno mapirati i povezati i utjecaje iz nekh drugih dijelova Starog kontinenta, na sličan način kako je primjerice pjesma „Naci En Alamo“ grčkog autora Dionysisa Tsaknisa svoje mjesto pronašla u španjolskom filmu „Vego“ (2000.) kojeg je snimio francuski redatelj romskog podrijetla Tony Gatlif.
Obzirom da ista pjesma zatvara album „Muzika za ples“ može je se uzeti i za ključ razumijevanja u tome na koji način su Nina Ćorić, Mario Rašić (bas), Amir Karalić (gitara), Viktor Lipić (klavijature), Marko First (violina, brač), Zvonimir Bajević (truba), Josip Mimica (klarinet) i Mirsad Dalipi (bubnjevi) uronili u bogati europski fundus romske glazbe.
Tako je svoje mjesto na albumu pronašla i „Un cabrito“, tradicionalna pjesma s Pirinejskog poluotoka. Sastav je glazbeno potegnuo i do Karpata, tj. na albumu je i izvedba „Iag Bari“ proslavljenog rumunjskog sastava Fanfare Ciocărlia, a poseban naklon dobile su makedonske legende Esma Redžepova i Stevo Teodosievski s čak dvije uvrštene pjesme „Kalejaca jaca“ i „Romano horo“. Uz tradicionalne „Ušti, ušti babo“, „Siki siki baba“ i „Diri, diri so kerdjan“ Balkan Zoo i Nina Ćorić sklopili su eklektičnu zvučnu sliku albuma koji kao da povezuje romsku glazbu nevidljivom, ali živahno čujnom, transeuropskom magistralom, što bi bio lavovski pothvat i za muzikologe, a kamo li za sastav jazz glazbenika koji su se zaljubili u romsku glazbu.
Dakle, „Muzika za ples“ jest album romske glazbe, ali nipošto onakav kakav bi se očekivao od sastava s brdovitog Balkana, a Balkan Zoo i Nina Ćorić su opet ugodno iznenadili i izbjegli zamku da ih se proglasi pukim interpretatorima romskih klasika, jer su apsolutno u sve minuciozno ugradili dodanu vrijednost.
Ocjena: 9/10
(Croatia Records, 2024.)