Barbara Munjas: Vulkan je eruptirao! Uzela sam papir, olovku, gitaru…

S Barbie može na lijepo ili na manje lijepo. S Barbie može plavo, s Barbie može rozo, a može i Ken!

Barbara Munjas (Foto: Ira Tomić)

Tko je Barbara Munjas? A tko je Barbie? Tko je ona pred majkom (od mikrofona, a može i rodbinski)? A tko je s gitarom? Tko je kao Mića Gustafica? A tko je kao frontgerla? Samo nemoj nešto politički korektno tipa sve je to jedna osoba etc…

Barbara Munjas: To bi bila jedna djevojka rođena 07.12.1988. u Rijeci, koja je kao vrlo mala pokazala da ju interesira glazba. Navodno nije znala još ni pričati, a plesala je na Lambadu, a par godina kasnije je i propjevala. Uvijek je bila umiješana u glazbu, u školi, u izvanškolskim aktivnostima, druženjima s prijateljicama… Glazba je u njenom životu našla svoj put prema ljudima, kroz nju je našla put da se proširi dalje. Ona je za glazbu zvučnik.

Barbie – Barbie je sve što i Barbara Munjas, a i više jer ima nadimak. Barbie je slatka, ljuta, ponekad je puna gorčine, bude i živčana… Ne voli se svađati i misli da nije zlopamtilo. Živi život prateći pozitivne vibracije i uvijek pokušava ne dozvoliti lošim mislima ulazak u svoju glavu. Voli pjevati i svirati, a u zadnje vrijeme i pisati… Uvijek je mislila da neće moći pisati, bojala se reći ono što je mislila, ali onda se malo odagnala tim svojim strahovima i krenula u neki novi život. Počela je pisati i došlo je do eksplozije. One stvari koje su joj bile nezamislive i neostvarive postale su dio njenog života. Sada negdje uživa i pije čašu crnog vina jer joj svi stalno govore da je jako blijeda i da joj treba malo crnog vina za bolju prokrvljenost i malo boje.

Pred majkom je Barbara, znači malo ozbiljnija Barbie, ali ne puno ozbiljnija. Majka joj je i prijateljica ali prije svega je majka. Znači, s majkom ima jedan normalan majka-kćer odnos u kojem ima puno ljubavi, ali ponekad i neslaganja, no ljudi kao vrsta nikad ne bi napredovali da se nisu protivili stajalištima svojih roditelja. Majka je njezin najveći kritičar, ali i osoba od najvećeg povjerenja i najveća podrška bez obzira što misli da bi u nekim pjesmama trebala promijeniti riječi.

Barbie s gitarom – uuuuuuuuuu, to ćete još vidjeti! Nije neka gitaristica, ali zna i umije onoliko koliko joj je potrebno, za sada. S gitarom ne može puno plesati jer mora i pjevati pa je prikovana za jedno mjesto, iliti mikrofon.

Barbie Gustafica – to je ona cura koja je bila, sada više nije. Super je plesala, a i pjevala je dobro ali je uvijek bila primjetljivija oku, nego uhu. A fora je bila… Uvijek je skakala po pozornici k’o luda, skakala je visoko skoro k’o Blanka Vlašić. Uživala je na pozornici i ljudi su to kužili.

Frontgerla – e to sam sada ja! Imam puno toga za reći i evo, pokrenula sam se i pričam, pričam kroz pjesme, kroz muziku, kroz tekstove. Pjesme su divne pojave, u njima možeš reći svašta, u njima je dozvoljeno i lagati i preuveličavati ali u njima možeš i potpuno otvoriti srce i dušu i reći ono što je. Bitno je da imaš što reći, jer ako nemaš možeš slobodno ić’ doma. U meni se godinama taložio materijal i to je sada to… Vulkan je eruptirao, uzela sam papir, kemijsku, gitaru, skupila ekipu i ‘ajmo!

Barbari (Foto: Ira Tomić)

Svi koji te znaju vežu te uz Edija i Gustafe. Šest godina si cupkala tamo. Kako je izgledalo autorski i bendovski i inače, što osim iskustva nosiš iz tog perioda (osim back up muzičara i prebjega od Gustafa)? Bilo je tu i drugačijih veza i preplitanja o kojima se znalo, ali nije populariziralo ni pričalo osobito po medijima. Zanimljivo kako su inače Rvati žedni senzacionalizma, s te strane bio je mir u kući…

Barbara Munjas: Pa, šest godina je relativno puno. U biti budimo realni, šest godina u Gustafima je puno, ali ne i previše, bilo je taman. Izgradila sam se na neki način, ucrtala si put za dalje. U Gustafima je zabava uvijek bila predobra! Uvijek je bio prisutan neki ludi smisao za humor i nikoga se nije štedjelo. Zdrav smisao za humor, to je jedna od stvari koju sam ponesla sa sobom kad sam otišla.

A šta se autorstva tiče, pa zna se tko je autor u tom bendu! Ja sam pomagala kad sam dobila priliku. Na ovom posljednjem albumu je tih prilika bilo nešto više nego na „Chupacabri“. Kao i u svakoj normalnoj sredini bivala sam suočena sa nekim nesuglasicama, ali to se sve rješavalo tako lako da niti ne skužiš da su postojale! Ma kad su ljudi OK problema nema, svaki se problem rješava! A što se tiče rvacke žeđi, pa valjda Rvati nisu žedni. Dalje>>

Zadnje od Intervju

Idi na Vrh