Slovenski garažni trio koliko je osvježenje za svoju scenu, toliko je i ugodno iznenađenje za nas malo istočnije koji ćemo se i uskoro moći uvjeriti u njihovu kvalitetu.
Čim je iz zvučnika izašao zvuk uvodne “Lion’s Throat” pa potom zapjevao i frontmen Žiga Petkovšek slovenski bend Barely Modern u meni je proizveo sličnu kemijsku reakciju kakvu su Marcelu Proustu proizveli kolačići ili Krležinom Filipu Latinoviczu hvatanje famozne kvake. Sjetih se tog trena „Is This It“ The Strokesa i prvog preslušavanja istog tamo s početka novog milenija kad su ti njujorški klinci redefinirali rock, vratili kazaljke unazad, pojednostavnili stvari i neobavezno i naizgled preko one stvari ispljunuli pola sata bazične i iskrene emocije, jednostavnih rifova i natjerali glazbenu industriju inficiranu boy bendovima, teen pjevačicama u gaćicama i raznoraznim DJ projektima da uzme gumicu u ruke i prebriše crtu kojom su prekrižili rock and roll, vjerujući tada, zauvijek. Jer su, eto, neki klinci zaigrali protiv svih pravila i logike tržišta i svojim lo-fi debijem postali glavna fora.
Nažalost niti jedan album The Strokesa koji je objavljen nakon „Is This It“ nije posjedovao tu nepatvorenu magiju prvijenca. Bili su blizu, bili su dobri, ali se osjećalo i breme tog neponovljivog bljeska koje su nosile sve njihove pjesme kasnije napisane. I onda se desetljeće i kusur kasnije u mom CD playeru zavrti album „We Cruise Like Tom Does“ jednog slovenskog benda za kojeg sam tad i prvi put čuo i dogodi se sličan prolom beskompromisnog rocka, inteligentno zapakiranog u retro štih i izvedenog hrabrošću i instinktivnom 1,2,3,4 Ramones logikom.
Nakon uvodne „Lion’s Throat“ tenzije nisu nimalo pale s narednima „Things In My Pocket“, „Rapidity“, i malog tematskog diptiha s „Blue Wide Screen“ i „I See Evil Television“. Dapače, stvari su se razvile u još boljem smjeru. ‘The Strokes’ uvod bio je samo odskočna daska za Barely Modern, trio koji je potom počeo šarati i po teritoriju grupa The Hives, Hard-Fi, Radio 4 i Arctic Monkeys i to odrješito i beskompromisno u pravoj rokerskoj maniri razmišljanja – bez uvlačenja ikome i korištenjem onog što odgovara bendu. Pretenciozno? Itekako, ali znalački zapakirano u, za uši, zaraznu formu koja je ništa drugo nego duboki autorski pečat Žige Petkovšeka, Jana Vihara i Mihe Kononenka.
Album „We Cruise Like Tom Does“ posjeduje dovoljno ironičnog humora, kako i sam naslov sugerira, ali i nedvosmislneni i inteligentni „fuck off“ skepticima. Isti traje i dovoljno dugo za obacivanje kritičarske sumnje kako su se dečkima neke stvari slučajno pogodile. 13 pjesama koje drže vodu cjeline i koje su produkcijski potpuno ogoljene od bilo kakvog lickanja samo su otegotna okolnost u svemu. Da Barely Modern u toj konstelaciji stvari ima loše pjesme, bio bi to potpuni fijasko.
Barely Modern su ujedno i demostratori snage forme trija. Naizgled je sve siromašno, ali bend uspješno vozi kroz šarolikost ne dajući dojam da u zvučnoj slici išta nedostaje. Iznenađuju do samog kraja i posljednje „Feline Blues“ u kojoj blues slide gitara udara posljednji korijenski pečat. Naravno cijela priča oko ove grupe iz Logateca ima i svoje zaleđe. Ovi momci su se glazbeno okušali i na londonskoj sceni. Zbog toga i zvuče svjetski, neopterećno glupostima koje počesto znaju gušiti mnoge koji se hvataju instrumenata na ovim prostorima, dok samo mali broj njih taj balkanski čemer i jad znaju okrenuti u svoju korist.
Do albuma je Barely Modern također došao kroz brojna dokazivanja. Naime ljubljanski Radio Študent svake godine organizira klupski maraton bendova po principu da oni koji prođu po mjerilima radijskih urednika i kritičara postanu maratonci istog, špartaju po klubovima u Sloveniji gdje svaki klub i grad bira favorite, a oni najuspješniji dobivaju priliku snimanja albuma kojeg objavljuje Založba Radio Študenta. Ove godine su to bili grungeri Flyspoon i garažnjaci Barely Modern.
Jest da ovo sad spada u sferu Svaki cigo svoga konja hvali, ali se guštam što će Barely Modern za dva dana zasvirati u Zagrebu u Tvornici u sklopu našeg Inkubatora. Ako su uživo jednako tako dobri kao i na albumu, nitko sretniji od nas, pa makar i pukli.
Ocjena 8/10
(Založba Radio Študent, 2012.)
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
