U petak smo stigli na ovogodišnje izdanje Bear Stone Festivala, oaze stoner rock i psihodelične glazbe smješteno u predivan ambijent obale Mrežnice u Primišlju na istoj lokaciji na kojoj se održava i Modem Festival.
“Mene čudi da je ova cesta uopće u sustavu navigacije,” rekao je moj drug koji ne želi biti imenovan. Cesta je cesta, ovu šljunčanu stazu kojom smo se vozili već desetak kilometara moglo bi se prije opisati kao šumski put. Ali bio je u sustavu navigacije, i sustav navigacije nas je poslao upravo tim putem. Kad nam je dojadilo truckanje od dvadeset na sat u oblaku prašine, stali smo na ugibalište na mjestu koje se možda zove ili ne zove Klanac. Otvorili smo prvo predfestivalsko pivo i obavili posljednje telefonske razgovore za narednih nekoliko dana. Nad našim glavama oblaci su se počeli zgušnjavati, prognoza je zvala veliku mogućnost kiše. Zrak je mirisao na avanturu.
Moj drug koji ne želi biti imenovan kaže da na svijetu nema mnogo festivala posvećenih prvenstveno stoner rock i psihodeličnoj glazbi, a možda samo onaj najveći među njima ima line up koji se može mjeriti s onim ovogodišnjega Bear Stonea u Primišlju. Možda me zajebava jer zna da tu informaciju ne mogu provjeriti jer u kampu u kojemu pijemo, kao uostalom i gotovo nigdje u nogama dostupnoj blizini nema interneta.
Ne može se poreći da je lineup jak, po mom ukusu najbolji u četverogodišnjoj povijesti festivala. Dovoljno dobar da me i u zrelim godinama natjera na provođenje više večeri u šatoru, nešto za što sam odavno rekao da sam prestar i nedovoljno sposoban. Doduše, nismo stigli na prvi dan festivala u četvrtak, već u petak, tri noći bi definitivno bile “a bridge too far”.
Ali već godinama slušamo priče o tom čudu na Mrežnici, toj idiličnoj atmosferi i odličnoj glazbi. Tko god je bio tamo, ima samo pohvale. Zvali su nas organizatori i ranije, ali uvijek bi se planovi nekako izjalovili. Ovog puta prostora za grešku nije bilo. Valjalo je pobjeći od velike gungule u Zagrebu, a bolju lokaciju za tu lokaciju od Primišlja nismo našli. (Spomenimo i to da smo ugošćeni kao prava elita i mnogo hvala ekipi na tome.)
Zrak je mirisao na avanturu. Oblaci su se sve više zgušnjavali, a prve krupnije kapi kiše udarile su taman kad smo zabili posljednji klin šatora u livadu. Krenulo je punom snagom. Prvi pljusak u povijesti festivala. Padalo je oko pola sata punom silinom oluje koja je naumila pokvariti zabavu medvjeđem bratstvu. A onda je stalo, pa smo krenuli put pozornica vlažnom stazom kojom su skakutale i kreketale žabe.
Pljusak me, nažalost, ponovno koštao propuštanja jednog od bendova kojima sam se izrazito radovao, poljskoga Ciśnienia koji su svojim razornim post rockom sa bariton saksofonom lani oduševili publiku na SHIP-u u Šibeniku, a i ovaj put se, barem prema završnici na koju smo stigli, činilo kao da su oni svojim muzičkim ritualom prizvali nevrijeme. Sviraju na tzv. natkrivenom Jam Stageu i čini se da je struktura šatora pretpjela štetu u oluji, ali vrijedne ruke festivala popravljaju štetu instantno i diskretno, čini se da mnogi u publici nisu bili svjesni da se nešto dogodilo.
Moj drug koji ne želi biti imenovan nije fan Ciśnienia, ali preporučuje MaidaVale, prvi od triju švedskih bendova koji će ove večeri svirati na glavnoj pozornici. Jasno je zašto mu se sviđaju. Sviraju groovy psych rock s prstohvatom afričkih utjecaja. Jedan od rijetkih bendova u ovogodišnjem lineupu koje predvodi žena – izvrsna Matilda Roth – i jedini sveženski bend. Dobre su. Stilski podsjećaju na nama dobro poznate My Baby iz Nizozemske, ali MaidaVale su mi bolje.
(Točeno pivo 4,50 EUR. Sasvim pristojna cijena za festival. Kraftice u limenkama oko 6 EUR.)
Kiša je malo poremetila satnicu na Main Stageu. Svi koncerti pomaknuti u malo kasnije termine, pa tako i onaj još jednog od naših starih znanaca, Branta Bjorka koji je opet ovdje sa svojim triom. Ono što bivši bubnjar Kyussa svira klasični je stoner rock, a sam frontmen, skuliran i spaljen, mogao bi biti živućom maskotom žanra. Gledali smo ga već mnogo puta i nikad ne zakaže. Svojom grmljavinom otjerao je oblake.
Monolordu je navodno kasnio let, pa se dogodila neobična situacija s izmjenom satnice u kojoj su upravo njima njihovi suradnjaci Graveyard prepustili hedlajnersku poziciju u petak. Moj drug koji ne želi biti imenovan misli da je Graveyard najbolji bend 21. stoljeća. Glavni su razlog njegovog dolaska u Primišlje. Iako priznaje da live ne mogu ponoviti čaroliju svojih studijskih snimki, ovo je najbliže savršenstvu što možemo dobiti. S nordijskim hard rockom nikad ne znaš. U jednako slučajeva je pogodak u koliko je i promašaj. Graveyard su ipak puno bliži pogotku. Koncert mi je solidan, ne mogu reći odličan.
Kad krene Monolord, pomišljam da je hedlajnerska izmjena zapravo prirodna, pameta i dobrodošla. Potonji su žešći, glasniji, agresivniji. Kao i većina glazbe koju ćemo čuti na festivali, i njihova najveše duguje Black Sabbathu. Otvaraju s “I’ll Be Damned” s još uvijek aktualnog albuma “Your Time to Shine”, a onda skaču nekoliko godina u prošlost i album “Rust” s naslovnom stvari i “Where Death Meets the Sea” prije nje. Ima i malo dooma u njihovom zvuku, što je u skladu s mojim sklonostima. Do završnice s “Empress Rising” i “The Last Leaf” detektirao sam rađanje nove ljubavi. Moram više slušati Monolord.
U programu koji se zove The Ripple, na Jam Stageu nakon glavnih headlinera večeri nastupaju lokalni i susjedni izvođači elektronike. U petak su to bili uvijek sjani ABOP, a zatim i Bamwise, ali za to više nije bilo snage u umornim nogama. Ostalo je vidjeti koliko dobro stare kosti podnose spavanje na tvrdoj zemlji, pred cjelodnevne aktivnosti koje nas očekuju narednoga dana. Ali o tome ćemo više u sutrašnjem nastavku, sad treba nam odmora da nadoknadimo izgubljeno u drugoj neprospavanoj noći.
(To be continued…)
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
