Funk Unit švedskog tromboniste Nilsa Landgrena zatvorio je Valamar Jazz Festival, a osebujni glazbenik kojeg još zovu ‘Čovjek s crvenim trombonom’ dao je intervju za naš portal.
Svirali ste i svirate skoro sve glazbene pravce i stilove, no funk je očigledno vaša najveća ljubav. Što to pronalazite magičnim u funku da mu posvećujete više pažnje nego primjerice jazzu?
Nils Landgren: Magično je što možete cijeli bend odvesti u jednom smjeru, to se naravno može reći za svaku glazbu, ali funk je naglašeno fizička glazba. Onog trenutka kad je mi osjetimo našim tijelima onda tu energiju šaljemo prema publici. I to se događa uvijek kad nastupamo. Nema garancije da ćemo svaki put u tome uspjeti, ali se dogodi i to je magično. Funk osjećaš tijelom, kad se ritam pojavi više ne moraš razmišljati. To je jako intuitivna glazbena forma. Nije intelektualna u smislu da moraš sjesti i zatvoriti oči kako bi je osjetio, već se počinješ pokretati, koristiti svoje tijelo. To je intelektualna glazba za tijelo.
Vjerujem da je James Brown izvršio na vas iznimni utjecaj.
Nils Landgren: James Brown je netko koga mi svi obožavamo i cijenimo. Ali nitko ne može biti James Brown, pogotovo ako si bijelac, kao ja. To odmah moraš zaboraviti, ali to ti ne brani da možeš uživati u glazbi. Mislim da je jako važno raditi ono što najviše voliš. Jer ako ne voliš ono što radiš, onda bi trebao raditi nešto drugo. Volim ovo što radim. I iako sam bijelac, to je nešto što ću raditi još dugi niz godina.
2004. godine ste snimili album „Funky Abba“, također ste svojevremeno i svirali s Abbom. Kako ste došli na ideju da pjesme najslavnije švedske pop grupe prearanžirate u novo ruho?
Nils Landgren: To je bila luda ideja. Moja diskografska kuća mi isprva nije htjela objaviti taj album. Jednostavno su rekli da to ne mogu učiniti, jer im se ideja spajanja glazbe Abbe i onoga što ja radim činila riskantnom. Nakon dugih pregovora su popustili i ispalo je da je to najuspješnija ploča koju sam snimio u karijeri. Ako ništa drugo, bar se pokazalo da se velikom broju ljudi to svidjelo. Ono što sam smatrao interesantnim u svemu tome jest da je glazba Abbe glazba koju voli jako veliki broj ljudi i bio je priličan izazov kako je transformirati u stil kojim se ja bavim, a da ne uništimo sve melodije. Nekad smo izbacivali kompletne melodije ili kitice, posebno ih prearanžirali i ponovo sklapali u novu cjelinu, ali s puno poštovanja. Ja glazbu Abbe iznimno poštujem. Oni su također i moji prijatelji, družimo se.
Kakvo su mišljenje članovi Abbe imali o vašoj ideji?
Nils Landgren: Benny Andersson, koji je pisao glazbu Abbe, je izjavio: „To zvuči isuviše ludo, naravno da ti to možeš uraditi!“, dodao je i da Abba nikad nije bila funk bend. Odgovorio sam mu: „To znam, baš zato to želim i učiniti.“ Ali nije bio potpuno u pravu. Snimila je Abba jednu takvu pjesmu. Zove se „Voulez-Vous“ i nalazi se na istoimenom albumu, a na toj pjesmi sam učestvovao kao studijski glazbenik. Bio je to pokušaj Abbe da napravi funky disco pjesmu. Dalje>>