‘Benny Andersson je izjavio da samo ja mogu biti toliko lud da napravim ‘Funky Abbu”

Funk Unit švedskog tromboniste Nilsa Landgrena zatvorio je Valamar Jazz Festival, a osebujni glazbenik kojeg još zovu ‘Čovjek s crvenim trombonom’ dao je intervju za naš portal.

Nils Landgren: Radim puno stvari u isto vrijeme, što znači da mi nikad nije dosadno. (Foto: Walter Thompson)

Ona mi je i bila početna točka, prva pjesma koju sam htio u funky ruhu. Duboko u duši sam znao da ako krenem od „Voulez-Vous“ da će se nakon toga početi otvarati stvari. Proces je bio uistinu zanimljiv, ali i zahtjevan. Benny je također i svirao na albumu. Tog puta je on gostovao meni. Kad je sve bilo gotovo, bio je sretan i ponosan. Kazao mi je: „Jako mi je drago zbog ovoga jer ovo nije kopija Abbe, odnosno puko prearanžiravanje za druge instrumente. Ovo je nešto drugo, a još uvijek mogu prepoznati melodije koje sam napisao.“ Naravno, to njegovo priznanje me učinilo sretnim, u suprotnom bio bi to užas! (smijeh)

Pokrenuli ste proket „Funk For Life“ , odnosno pomažete mladim ljudima u Africi, ne samo donacijama preko udruženja Doktori bez granica, već i nabavkom glazbenih instrumenata. Možete li reći nešto više o tome?

Nils Landgren: Pokušavamo pomoći što više možemo. Od svakog prodanog primjerka našeg posljednjeg albuma „Funk For Life“ dio financijskih sredstava se izdvaja za Doktore bez granica koji djeluju i pomažu ljudima u Kiberi u Nairobiju. To je najgore mjesto na planeti koje sam vidio u životu.

Nairobi je pustinja, ako se ne varam?

Nils Landgren: Nije to više pustinja. To je… Možda je najbolji opis reći da je to golemi deponij smeća. Ljudi su se naselili u pustinji i sav otpad koji se proizvede ostaje tamo. Nitko tamo ne čisti ništa, nema ni kanalizacije, ni odvoza smeća kojeg ima iznimno puno. Kad nema kiše, još se koliko-toliko može tamo biti. Kad padne kiša… Ne možete zamisliti kako onda smrdi daj veliki deponij kroz koji se više ne možete ni kretati. Ljudi tamo umiru masovno. U međuvremenu se rađaju, vjenčavaju, imaju djecu, trude se školovati, imaju ponos i žele nešto korisno učiniti sa svojim životima iako su iznimno siromašni. Mi dajemo novac kako bi se olakšalo doktorima da dođu do lijekova. Tamo je svaka peta osoba zaražena virusom HIV-a, malarija i tuberkuloza također kose ljudske živote.

Pored novaca skupljamo i rabljene instrumente po Švedskoj i dajemo ih školama u Kiberi kako bi djeca mogla odabrati instrumente koje žele svirati i da time oni najviše nadareni dobiju bar minimalnu šansu za postizanjem kvalitetnijeg života i naravno kvalitetnije budućnosti. Što ta djeca žele svirati i koji instrument, mi prepuštamo njima, jer smatramo da svako treba imati mogućnost izbora. Naša uloga je da im omogućimo dostupnost instrumenata i edukaciju. Ako uspije jedan od njih, to je dobro, ako ih uspije deset, to je čudo. Za sada se čini da to djeluje i da se naziru rezultati. U studenom idemo tamo. Održat ćemo i koncert zajedno s tom djecom, a također se nadamo da ćemo ih već iduće godine moći pozvati i u Švedsku. Mislim da kad bi djelovao svako sa zapada tko ima bilo kakav višak, i što je najvažnije dobre volje za pomoći i educirati, da bi Afrika bila puno ugodnije mjesto za život.

Okušali ste se i kao glumac. Igrali ste u kazalištu, pojavljivali se u filmovima i TV serijama. Je li po vama gluma slična glazbenom pozivu ili ste se na taj način odmarali od glazbe?

Nils Landgren: Nisam imao namjeru ulaziti u glumačke vode. Jednostavno su mi prilazili redatelji i predlagali mi uloge. I to naravno uloge negativaca. Svima sam im bio idealan za to. Možda im je bilo zanimljivo i to što su me vidjelu u mjuziklu. Dvije godine sam čak i plesao u mjuziku. Morao sam, natjerali su me. Stvarno se divim onima koji su izabrali ples za svoj životni poziv. Meni je to bilo ekstremno naporno. No nakon toga su mi drugi redatelji krenuli nuditi uloge negativaca i moram priznati da sam se brzo zasitio svega. To se pogodilo i s velikim neuspjehom jednog kazališnog komada u koji sam bio uključen. Jednostavno sam se jednog dana zapitao: „Što to meni sve treba, kad imam glazbu koju istinski volim i osjećam.“ Tada sam donio odluku kako više neću glumiti. Tako da je moja glumačka karijera bila kratka, ali zgusnuta i ispunjena, a također sam puno toga i naučio. Moj životni postulat je da sve iz čega nešto možeš naučiti je dobro. Bez obzira bilo pozitivno ili negativno.

Znači u budućim planovima nemate više zacrtanu glumu, samo funk?

Nils Landgren: Da, funk naravno! Nastavljam također i s projektom u Kiberi, sigurno naredne četiri godine, ako ne i duže. Probat ću s Funk Unitom snimiti novi album iduće godine. U međuvremenu za kraj kolovoza imam album puno mekšeg karaktera. Zvat će se „The Moon, Stars And You“. Kako bih to objasnio… To je sve između trija i simfonijskog orkestra.

To obuhvaća prilično širok spektar.

Nils Landgren: Da, svakako. No tema je zadana, da tako kažem, filmski. Imate Mjesec i zvijezde, ali oni nisu kompletni dok ih nemate kome poslati… Može se reći da je to ljubavni album. Inače sam prilično zaposlen. Trenutno smo na velikoj europskoj turneji do Božića, a imam i ekstremno veliki broj projekata na kojima radima. Umjetnički sam direktor Berlin Jazz Festivala, stoga imam posla i oko slaganja rasporeda i komunikacije s gostujućim glazbenicima. U Njemačkoj sam vođa jednog big banda, u Hamburgu predajem glazbu. Radim puno stvari u isto vrijeme, što znači da mi nikad nije dosadno.

Imate li uopće slobodnog vremena?

Nils Landgren: Svakako, pa vidite da tu sjedim i razgovaram s vama (smijeh). Iskreno uživam u svemu što radim. Uvijek je nešto novo ‘iza ugla’ i to me privlači. Mislim da je blagoslov raditi ono što želiš, kad to želiš i s ljudima s kojima to želiš raditi. A ja upravo vodim takav život.

Saznajte više: Finale Valamara – Tom Harrell očarao, a Nils Landgren razgibao publiku

Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.

Hvala vam.

1.00 € 5.00 € 10.00 € 20.00 € 50.00 € 100.00 € 200.00 €


Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute

Zadnje od Intervju

Idi na Vrh
X