Stajati u redu ispred kluba u Berlinu je skoro pa pravilo, pa sam tako čekala i u redu pred Brunnenom, a onda sam se s drugim ljudima ukrcala u teretni lift i spustivši se kat niže ušla u upravo fantastično mjesto…
Ta lakoća postojanja u tom gradu je najvjerojatnije ona frekvencija na koju sam se zakačila podsvjesno prije dvije godine i koja me tamo obuzela u startu. Susrećete je na svakom koraku i vidite je skoro pa na svakom licu. Ne na svakom, jer nije u Berlinu baš sve tako divno, sjajno i bajno, ali osmjeha i pogleda oči u oči je u tom gradu zaista mnogo i oni vas također nose i nose i nose kroz dan u noć, pa opet ispočetka.
No, u grad je također pun ljudi koji žive od socijalne pomoći, Hartz IV, koja iznosi 360 eura mjesečno. Za pristojan život vam za troškove stanovanja i hrane treba oko 600 eura, ovisno u kojem dijelu grada živite, s kim i kako, a mnogi, i to ne samo studenti, žive u takozvanim WG-ima (Wohngemeinschaft – stambena zajednica), iako valja naglasiti da Berlin nije skup grad. Samo su užasno skupe cigarete. Oko i više od 5 eura za kutiju s 19 cigareta. Ne pitajte me koliko sam novaca doslovce popušila. Oko 5 eura košta i piće u baru ili klubu, a cijene ulaznica zapravo otiska štambilja (niti jedan od 8 klubova u kojima sam bila ne izdaje papirnate ulaznice) su 6 odnosno 10 eura.
Ima i dosta beskućnika koji preživljavaju od prodaje uličnih novina, kojih je čak nekoliko, a koje vam nude uglavnom u podzemnoj željeznici s najneobičnijim uvodima. Ti ljudi uđu u vlak, zauzmu neku poziciju i obrate se cijelom vagonu predstavljajući se i pričajući ukratko što ih je snašlo i zašto su primorani prodavati novine koje koštaju 1,50 eura. I uvijek netko kupi novine, netko da nešto za pojesti ili cigaretu, a jednog čovjeka sam uspjela sresti čak dva puta, a zapamtila sam ga zato što njegov pas prolazi vagonom noseći novine u njušci.
U vagonima gradske željeznice svoj kruh zarađuju i najraznovrsniji svirači, te pjesnici koji čitaju svoju poeziju u nadi da će im netko udijeliti koji cent kako bi lakše preživjeli, a mi smo se jednom loptali u vagonu bez da nas je itko poprijeko gledao ili kolutao očima. U Berlinu ljudi puštaju druge ljude da žive kako žele, znaju i umiju i unatoč primjerice problema oko slabe integracije jednog dijela Turaka i pripadnika nekih drugih naroda, u gradu vlada velika tolerancija.
Tolerancija i suživot, te očuvanje naše planete tri su glavne teme umjetničkih radova East Side Gallery – ostataka berlinskog zida od Ostbahnhofa do Warschauer Straße uz rijeku Spree, koje su oslikali brojni umjetnici i dio grada u koji zađe vjerojatno svaki putnik namjernik.
Ja sam imala namjeru obići neke muzeje i izložbe, pogledati neke predstave, ali jednostavno nisam stigla. A kulturna ponuda grada je zapravo pravi tsunami! Čovjek ne zna za što bi se odlučio. Moji primjerci dvotjednika Zitty Berlin i Tip Berlin, koji izlaze naizmjenično i bave se isključivo zbivanjima u gradu, puni su ucrtanih x-ića i uskličnika, a u Zagreb sam donijela skoro pola kilograma flyera. Barem sam sada informirana, a u svibnju ću ooobavezno pogledati izložbu Gerharda Richarda, zatim onu suvremene indijanske umjetnosti sjeverne Amerike i mnoge druge. Ionako me čeka novi tsunami kad dođem.
Zato sam se navozala podzemnom željeznicom, našetala pulsirajućim, glasnim, tihim, lijepim, manje lijepim ulicama, parkovima, nagledala se izloga i – zidova! Još jedna od specifičnosti „debelog B-a na Spree“ (prijevod stiha jedne od najpopularnijih pjesama grupe Seeed „Dickes B“ – „debeli Berlin“) je njegova ulična umjetnost – zidne slike i grafiti. Slika se i legalno (na želju vlasnika zgrade), ali i ilegalno. Poglavito grafiti koji se nalaze posvuda i koji gradu daju njegovo posebno obilježje, te svjedoče o ljudima koji se žele izraziti bilo čisto artistički, bilo reakcionistički na nepravde današnjeg svijeta, a grad na taj način postaje muzej na otvorenom za sve i svakoga. Pravo u duhu mog dragog Jospeha Beuysa – „Kunst für Alle!“ – umjetnost za sve!
I kako je ta Beuysova izjava jedna od mojih životnih krilatica, a Berlin grad u kojem je sam život umjetnost i igra, mogu reći u duhu jednog buon vivanta: „Ich bin eine Berlinerin!“. Berlin osjećam svojim gradom. Zaljubljena sam u taj grad! Do daske. I lijepo piše na jednom zidu u Warschauerstraße: „Are you in love? STAY!“ Nisam mogla odmah ostati, ali se vraćam. Prvo će se malo klipsati Zagreb – Berlin vamo-tamo, ali vrlo uskoro adresu u mom mjestašcu kraj Zagreba mijenjam za neku B-straße.
I ukoliko ćete imati želje, vremena i volje, moći ćete i dalje čitati o mojoj vezi s berlinstvenim Berlinom. Stay tuned. Tschüüü!
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
