Iako su nazvali bend prema pioniru PR-a Edwardu Bernaysu, članovi Bernays Propagande njegovo učenje baš i nisu najbolje usvojili, barem ako je suditi prema koncertu koji su u četvrtak u Močvari održali pred pedesetak ljudi.
Slaba posjeta, djelomično uzrokovana hladnoćom i preklapanjem s nastupom Ramba u Vintage Industrial Baru, bila je i jedini razočaravajući segment sjajne glazbene večeri u kojoj je makedonska trojka tijekom sat vremena opravdala i potvrdila silne hvalospjeve i najave o novom i potpuno drugačijem zvuku benda.
Aktualni album „Politika“, naime, Bernays Propagandu je iz post-punka odveo na plesni podij, u elektroniku blisku New Orderima i drugim synth-pop „istraživačima“ ranih osamdesetih, kao i čitavoj vojsci njihovih današnjih sljedbenika. Najvažnije stvari, međutim, ostale su iste – Vasko Atanasoski, glavni autor i predvodnik grupe, iz svoje gitare i dalje izvlači sve one čarobne, atmosferične tonove jednog The Edgea ili Willa Sergeanta iz Echo & The Bunnymen, pri čemu sampleovi i programirani ritmovi Denija Krsteva predstavljaju upravo savršeno „igralište“ njegovim melodičnim solažama i riffovima.
Kristina Gorovska još uvijek spada među najuvjerljivije „frontwoman“ u regiji, bilo da urlicima u sjećanje doziva novosadske Boye ili se u pjesmama poput „Povekje“ približava senzualnosti Anje Rupel iz dana Videosexa. S druge strane, „Ne sum vekje ubava“ i „Jalova“ uvodi i etno elemente kakve bi Mizar odbacili kao „nedovoljno mračne“, a da im elektronika nije tek kratkotrajni izlet, dokazuje i remiks verzija aktualnog albuma, ovih dana objavljena na Vaskovoj etiketi Balkan Veliki.
Svirku su pratile i upečatljive projekcije koje su dodatno pojačavale snagu poruka naslovne skladbe albuma ili singla „Laži me, laži me“, jedne od najboljih pjesama koje su napisali. Ova protestna plesna glazba, istini za volju, nije pretjerano „razmrdala“ okupljene, većinom likove koje redovno srećete po Močvari i Ksetu, pa možemo konstatirati kako koncert ipak nije pratila atmosfera kakvu bend zaslužuje.
Ukratko, Bernays Propaganda stvarno je postala nova i drugačija, zadržavši pritom sve što je „Happiness Machines“ i „Zabranetu planetu“ uguralo među najvažnije rock ploče 21. stoljeća, ne samo u Makedoniji, već i u čitavoj bivšoj Jugi. A nakon svega što smo čuli i vidjeli u Močvari, s velikim nestrpljenjem iščekujemo otkriti kako će zvučati i kojim će se žanrovima kretati predstojeća izdanja grupe.