Alice Costelloe i KC Underwood novi su neobični glazbeni par na indie sceni. Dok su Meg i Jack White sve vukli za nos time jesu li brat i sestra, ili muž i žena, Alice i KC su se odvažili korak dalje u golicanju mašte.
On je stariji i iskusniji. Ona je tinejdžerka. Oboje su napaljeni. On bi mogao u zatvor zbog svoje strasti. Nju pored strasti muči i pisanje domaćih zadaća. On bi se s njom skrivao, a ona bi njega na bilo kojem krevetu, koliko god to bilo opasno…
Prava „Lolita“ priča ispričana kroz neuglancane glazbene skice. Samo ona, on, akustična i električna gitara. Bez bubnjara.
U glazbenoj ulozi Lolite novog doba je Britanka Alice Costelloe, dok profesora Humberta Humbera „tumači“ Amerikanac KC (Kacey) Underwood – naravno ovo je samo figurativno kazano, iako sadržaj posjeduje sve elemente navedenog djela. Riječ je o duu Big Deal i njegovom debi albumu „Lights Out“ koji je upravo zbog škakljive koncepcije najviše privukao britansku publiku i kritiku.
Costelloe i Underwood uvjerljivo igraju svoju konceptualu u pjesmama koje podsjećaju na dijalog; ona pjeva uz „krhku“ akustičnu gitaru, a on uz „opasnu“ elekričnu. Indie filozofija muško-ženskog odnosa sažeta je u velikom hendikepu izostanka bubnjara ili ritam mašine. Big Deal ne da zvuče ogoljeno, već skoro i amaterski. Električna gitara je odsvirana početnički, nema rifova, već su udarani cijeli akordi, u čemu nema apsolutno ničeg uhu zanimljivog (osim ako ste neuki početnik, pa vam se takvo sviranje čini kao dobar alibi da se i vi odvažite na slično).
[youtube]http://www.youtube.com/watch?v=klhWVAe8ErA[/youtube]
Bubanj bi jako dobro legao u glazbenom smislu, ali je također i suvišan u ovako artikuliranom izričaju u kojem je glazba samo kulisa jedne ljubavne drame koja krene od zavođenja, zakuha se ljubavnom strašću, a potom strast zbog nepremostivih granica preraste u nešto sasvim drugo. Slušanje Big Deala stoga zahtijeva solidno poznavanje engleskog jezika. U svim drugim situacijama slušatelj će ostati izgubljen u prijevodu i vjerojatno mu neće biti previše jasno zašto se podiže prašina oko prosječnog dua, kako u pjevačkom, tako i u sviračkom smislu.
Sljedeća mana Big Deala je da se „Lolita“ tema neće više moći crpsti na idućem albumu, jer će, ako ništa drugo, godine donijeti svoje. U ovom trenutku Big Deal prokleto precizno pogađa dvije ciljne skupine: muškarce koji vole „piletinu“ i tinejdžerke eksplozivne seksualne energije koje ozbiljno proživljavaju Alicine stihove „Take me to your bed, don’t take me home, I wanna be old, I wanna be older“. Samo malo starije ženske osobe se baš ne mogu pronaći u tim stihovima zazivanja starosti. U tom smislu Big Deal se mogu promatrati na dvije razine. Na prvoj riječ je o maštovitim i hrabrim umjetnicima koji provociraju ustaljene norme i dogmu, na drugoj su možda u pitanju puno vještiji provokatori, koji svoj svirački nedostatak nadomješćuju raspirivanjem mašte slušatelja.
U ovom trenutku teško je donijeti procjenu o čemu se točno radi. Za tako nešto potreban je drugi album, ali da su Alice i KC trenutno postigli to da budu i indie i provokativni to je sigurno. Vjerojatno su to i htjeli.
Ocjena: 7/10
(Mute / Dallas Records, 2011.)