Nažalost ili na sreću u fantomskoj kolaboraciji Bijelo dugme feat. Dino Dvornik dodatni zahvat s AI nije donio željene rezultate. U prvom tjednu skupila je svega 15.000 YT pregleda i 8.000 Spotify streamova, što nimalo ne miriše na hit sezone.
Sa šeretskim osmijehom Goran Bregović najavljuje gostovanje pjevača pokopanog prije sedamnaest godina. U kadar ulazi Dino Dvornik i povede pjesmu „Na zadnjem sjedištu moga auta“. Raspjevani jugosauri Tifa i Alen priključuju se kao pratnja ludom Splići. Nije zajebancija, to je oficijelno izdanje Bijelog dugmeta objavljeno na Breginom zagrebačkom labelu Classic Records u povodu pedesete obljetnice davno rashodovanog benda.
Nakon nedavne suradnje s Laibachom, gdje je Dugmetov montanjerski Balkan rock uspješno konvertiran u electro swing „S topom te bom ciljal moja mala“, novi singl s Dinom pušten je u promet prije trećeg rasprodanog koncerta u Areni Zagreb. Dvornikov feat kreiran je uz pomoć umjetne inteligencije od audio i video materijala iz RTL-ove emisije Retromanija posvećene Bijelom dugmetu, prikazane 2005. godine uoči koncerta na stadionu Maksimir.
U to doba euforično se slavila trideseta obljetnica Bijelog dugmeta, pa im je prebrzo i prelako oprošten neviđen šlamperaj oko sviračke i tehničke izvedbe maksimirskog giga. Međutim, puno veća blamaža dogodila se na beogradskom Ušću. Tamo je senzacionalno srušen svjetski rekord s čak 220.000 prodanih ulaznica, ali mnogi su fanovi koncert na Ušću zapamtili jedino po očajno lošem razglasu. Sudski spor s četrdesetak najnezadovoljnijih i najupornijih posjetitelja potrajao je dvanaest godina, a presuđeno je da im organizator mora vratiti lovu od ulaznica sa zateznim kamatama. To je na koncu bila sasvim realna slika Bijelog dugmeta koje se u ovim krajevima uvijek moglo istaknuti kao najveći, ali nikad nije zablistalo kao najbolji bend.
Za razliku od njih Dino Dvornik nikad nije bio najveći, njegov domet bio je mali Dom sportova, ali je u špici karijere bio ponajbolji domaći koncertni performer, a ostavio je i niz briljantnih studijskih zapisa, od debitantske „Tebi pripadam“ do nenadmašne „Afrike“ . Koliko je poznato sve do gostovanja u Retromaniji nije imao bliskih susreta s Dugmetom.
Osim što su pripadali različitim glazbenim svjetovima, ni vremenski se nisu poklapali. Kad je Dino 1989. godine krenuo u ozbiljnu solo akciju, Bijelo dugme već je bilo rasformirano, a Bregović se preselio u Pariz i ovdje je rijetko navraćao. Slučajni susret 2005. u studiju RTL-a zabilježen je kao njihov prvi kontakt. U tom momentu Dino je nažalost bio daleko od svoje top forme iz 1990-ih, već dosta duboko u procesu samouništenja. No, kad je zapjevao soul funk medley „Ipak poželim neko pismo/Na zadnjem sjedištu moga auta“ opet je zvučao superiornije od sve trojice frontmena Bijelog dugmeta.
Dvadeset godina kasnije u potrazi za izvođačima koji bi mogli malo osvježiti njihov zastarjeli repertoar netko se sjetio Dvornikove izvedbe iz Retromanije. Nije jasno je li to na um palo samom Bregoviću ili možda njegovom zagrebačkom partneru iz Classic Recordsa Tomislavu Škuliću, ali sad nije ni važno odakle je došla inicijativa.
Tehnička realizacija povjerena je Dusu, Skansiju i umjetnoj inteligenciji. U posljednje vrijeme svjedočili smo kako AI može biti izvanredan alat za preradu starih glazbenih matrica. Misteriozni MekDžilan iz Srbije tako je napravio jednu od najluđih pjesama lanjske jeseni „Bela planina“, a dalmatinski YouTuber PoskokDJ regionalni hit „Kad ja umrem draga“.
Nažalost ili na sreću u fantomskoj kolaboraciji Bijelo dugme feat. Dino Dvornik dodatni zahvat s AI nije donio željene rezultate. U prvom tjednu skupila je svega 15.000 YT pregleda i 8.000 Spotify streamova, što nimalo ne miriše na hit sezone.
Nova verzija „Na zadnjem sjedištu moga auta“ zvuči samo nepodnošljivo iritantno, dok video spot s rasplesanim Dinom i potpuno posustalim Tifom izgleda groteskno. To naravno ne znači da neće biti još sličnih pokušaja, s Dvornikom ili nekim drugim prerano upokojenim velikanom. Copyright svakako jest ozbiljna zapreka, ali i to se može zaobići ako je pohlepa dovoljno jaka.
Kontroverzni američki producent Alan Douglas koji je tijekom 1970-ih objavio hrpu neautoriziranih djela Jimija Hendrixa najbolje je zapamćen po izjavi da mu Hendrix više vrijedi mrtav nego živ.
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
