Album ‘Barren Land’ donosi beskompromisnu priču jednako tako beskompromisne splitske kantautorice.
Akustična gitara u rukama splitske kantautorice Billie Joan, tj. Ivane Pezo uvijek mi je zvučala istrzano, isprekidano i grubo odsvirano na njenih nekoliko zagrebačkih nastupa na kojima sam je gledao. Osjećaj kao da je skladala pjesme na električnoj, a u nedostatku opreme iste izvodila na akustičnoj. A uz njen gard i grleni vapaj sve to je imalo više nekog punk rock šarma, nego kantautorskog izričaja na kakav se uho već bilo naviklo slušajući ostale njene hrvatske kolegice.
U prezentaciji svog rada na YouTubeu također je ispoljavala taj svoj pankerski no budget stav – izlazila u prirodu i tamo ad hoc snimala pjesme gdje god se zatekla, ne obazirući se na zaglušujuću buku koju su dizali cvrčci u okolini ili pak šum mora kraj obale. Za čuti je u studijskoj varijanti trebalo je pričekati njen nastupni solo album „Barren Land“ koji će biti objavljen preksutra na koncertnom predstavljanju u Vinylu.
Album pak donosi sličan ugođaj; isto istrzano, isprekidano i grubo kvintakordno sviranje akustične gitare nimalo uljepšano ili ublaženo prisustvom nekih drugih instrumenta (ako se ne računa pjesma „Almost 30“ u kojoj klavir opskurno naglašava taktove). Produkcije u pravom smislu gotovo i da nema. No takva su i vremena; istrzana i gruba. Ne ostavljaju nam previše prostora za estetiku koliko za anti-estetiku. Billie Joan upravo igra na tu kartu. U biti, bolje je reći da to osjeća, jer u njoj kao kantautorici kao da nema ni trunke promišljenosti. Emocije idu van sirove i neobrađene.
Billie Joan je protestna kantautorica. Jasno je to već na samom početku albuma. U „Preety City“ (krivo napisana riječ ‘pretty’ kao da u sebi nosi još veću porugu sredini) obračunava se sa svojim gradom , njegovom uskogrudošću i primitivizmom. No to je samo početak, jer naslovna „Barren Land“ ide zemljopisno šire, „Fear“ nostradamusovski najavljuje kako će vrag doći po svoje, a crta se podvlači na kraju s „My dear Reverent“ u kojoj Billie Joan vlastitim stih-dekretom ukida smisao ‘božjeg izaslanika’ kao posrednika između ljudi i svevišnjeg. Upravo je zanimljivo to kako ona u isti kovit stapa surovi egzistencijalizam i vjerske elemente. Da kojim slučajem pjeva na hrvatskom, ti stihovi bi za mnoge bili nepoćudno štivo.
Čak i kad se ne dotiče tih tema u pjesmama poput „Lady Is A Tramp“, „Almost 30“ ili „Missunderstood“ osjeća se beznađe i besciljnost kao i snažni naboj bunta prema društvenim normama i formama. Nema samosažaljevanja, samo udar realnosti i čvrsto mladenačko srce koje mora izdržati, svjesno da nije u podneblju gdje mladost može očekivati ikakvu šansu.
Album „Barren Land“ općenito gledano ne ulazi lako u uho, isprva kao da ni sama Billie Joan ne mari previše hoće li je itko slušati, no postepeno se upravo zbog svoje iskrenosti i beskompromisnosti postepeno uvlači u uho, a time i pod kožu uz shvaćanje i prihvaćanje Billie Joan kao kantautorice originalnog izričaja, a nipošto djevojke koja je uzela gitaru u ruke jer je negdje čula da je to trenutno popularno. Možda jest kantautorica koja je među posljednjima došla na scenu, ali ima što za reći.
Ocjena: 8/10
(Juda Records, 2017.)
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
