Album ‘Barren Land’ splitske kantautorice Billie Joan sinoć je uživo predstavljen zagrebačkoj publici u klubu Vinyl.
Istoga dana kad je objavljen njen debitantski album, splitska kantautorica Ivana Pezo koja se odaziva i na umjetničko ime Billie Joan održala je promotivni zagrebački nastup u Vinylu. Bila je to prilika da uživo odsvira cijeli album, nešto materija sa već najavljenog drugog albuma, kao i recentnu, novu, ljubavnu pjesmu staru svega tjedan-dva, uz njenu napomenu kako inače nije vična ljubavnoj tematici. Pravi nastup bez zadrške i kalkulacija.
Billie Joan bila je neposredna s publikom, dobro raspoložena, ali i kritički nastrojena u pauzama između pjesama, gotovo kao da je vodila neku svoju privatno-buntovnu misu usput objašnjavajući genezu nekih pjesama, njihov nastanak i anegdote oko njih. Jedna od njih bila je vezana i za naslov pjesme „Pretty City“ koju je njen izdavač Juda Records greškom prekrstio u „Preety City“, a što je autor ovih redaka u recenziji protumačio kao dodatnu poruku (tj. porugu), a ne kao tipfeler. Neuobičajeno je i neobično da glazbenici na pozornici javno upute neki komentar ili kritiku na članove svoje obitelji, no Billie Joan kako nije štedjela ni ovu našu „neplodnu“ zemlju i njene žitelje, nije ni svog oca za kojeg je izjavila da ne zna je li u raju ili u paklu prije nego li je zasvirala „Graveyard Dad“ posvećenu upravo njemu.
Reakcije pedesetak okupljenih posjetitelja među kojima su bili i neki pripadnici scene burnim su aplauzima i uzvicima pozdravljali kantautoricu nakon svake odsvirane pjesme, no isto tako osjećao se i jaki emotivni naboj prilikom izvođenja. Iako, otpjevane na engleskom, neke tekstovi su itekako razumljivo rezali zrak Vinyla. Tako je „Lady Is A Tramp“ jasno ocrtavala bijedu hrvatske svakidašnjice, no ipak je najjači moment bilo izvođenje naslovne pjesme albuma „Barren Land“, što se ujedno vidjelo i na kraju kad je publika upravu nju tražila ponovno na bisu.
Od svih dosadašnjih nastupa na kojima sam je gledao i slušao, Billie Joan upravo je u Vinylu priredila najbolji. Dobro se pripremila i uvježbala. Nije bilo nikakvih greški i nedoumica i itekako se osjećalo kako je odlučno preuzela pozornicu i zračila s nje. U tom trenutku nije bilo nedoumice da svijra svoj najvažniji koncert u životu, bez obzira na brojnost publike u klubu. Samo jednom je napravila kratku pauzu nakon što je na simpatično i s tvrdim vlaškim naglaskom izgovorila: „Ja ožednila“, popila gutljaj vode tijekom cijelog nastupa na kojem su se samo nizale pjesme koje su životno ogorčenje pretvarale u jasno argumentirani bunt kantautorice jakog grlenog glasa koju bi lako mogli zamisliti i kao predvodnicu nekog benda, jer iako joj je akustična gitara u rukama, prstima je rezala rifovlje kao da je ‘uključena u struju’.
Jedini prigovor ide na finalni dio koncerta, jest da se glazbenicima lako dogodi da budu poneseni na pozornici, no koncert je trebalo završiti s posljednjom s albuma odsviranom „Oh, My Dear Reverend“. Sviranje potpuno novih pjesama nakon toga malo je razblažilo atmosferu. No ima vremena da Billie Joan nauči da treba stati kad je najbolje.
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
