Sarajevska grupa Billy Andol nastupit će večeras u Vintage Industrial Baru na slavljeničkom Dozovljenom četvrtku. Tom prigodom razmijenili smo nekoliko riječi s pjevačem i gitaristom Vedadom Trbonjom.
Najbolje krenuti od imena. Nema toga tko nije reagirao riječima: „To je super ime.“ Pa kako je došlo do imena?
Vedad Trbonja: Svirali smo neko vrijeme i bilo je nekoliko ozbiljnih i mnogo neozbiljnih prijedloga. Kada je neko došao i rekao „Billy Andol“ bilo nam je toliko šega da smo se složili se moramo zvati tako. Super je imati ime koje te podsjeća na neki momenat kada si se sa dragim ljudima ismijao do suza.
Ima li trenutaka kad ga smatrate možda kontraproduktivnim, u smislu da publike možda očekuje i sličnu šalu kad je glazba u pitanju, da ne kažem Zabranjeno pušenje s početka nju primitivizma, a ne ozbiljan indie rock bend?
Vedad Trbonja: Mislim da je naša muzika asocijacija koju ljudi imaju kada čuju naše ime. Ne brinemo o tome na taj način. Danas veliki broj ljudi u regionu zna naše pjesme i znaju da ubijamo uživo. Drago nam je kada neko dođe na naš koncert i ostane zaprepašten onim što radimo. To se sve rijeđe dešava ali je lijepo kada se desi.
[youtube]http://www.youtube.com/watch?v=_ly0ikVZc-A[/youtube]
Tko su vam bili glazbeni uzori?
Vedad Trbonja: Puno toga različitog se sluša u bendu. Jako smo različiti po pitanju muzičkih ukusa. Međutim uspijemo uvijek da se uskladimo i napravimo neki svoj zvuk.
Mislim, štošta se čuje u vašem izričaju, ima tu i EKV-a, ako se gleda exYU, ali ima itekako i grupa kao što su Franz Ferdinand, Muse, Placebo…Kako se vi tu vidite?
Vedad Trbonja: Odličan primjer ti je kada smo ja i Hara (basista i producent Billy Andola) pričali o novom albumu Iggy Popa koji smo naravno, prije nekoliko sedmica, skinuli sa neta potpuno ilegalnim piratskim putevima. Ja vidim Iggy Popa kao Boga rokenrola a Josh Hommea kao nekog ok sidekicka poput Betmenovog Robina dok Hara vidi Hommea kao velikog umjetnika a Iggy Popa kao nužno zlo. Sve sam ti rekao.
Osjetno je da vam je lirska forma važnija od stvaranja alarmantne atmosfere u tekstovima, netko bi rekao da ste bend kojeg više more ljubavni, nego neki drugi društveno-socijalni jadi. Namjerno pozicioniranje u prostor gdje nedostaje veliki mainstraem bend slične vokacije, ili čista slučajnost preteći svoje srce?
Vedad Trbonja: Pišemo zaista o svemu i osvrćemo se na sve što se dešava oko nas. Međutim jako nam je bitno da ono što pišemo bude kvalitetno. A mainstream? Zanima nas koliko i underground i avangarda. Želimo da budemo sve odjednom. Mislim da se to vidi na koncertima i na onome što smo predstavili na albumima.
[youtube]http://www.youtube.com/watch?v=X_ESEsbvrrM[/youtube]
Što je bilo presudni faktor za okupljanje benda?
Vedad Trbonja: Ljubav prema muzici i energiji koja se stvara na koncertima. Ako ne putujemo radi svojih koncerata onda putujemo radi tuđih. Ako ne sviramo na festivalima onda idemo na njih da se provodimo. Jedino što više volimo od dobrog koncerta je dobar koncert na kojem smo mi na stageu.
Iza vas su tri albuma, posljednji „Linije“ objavili ste za Dallas Records, no što smatrate najvećom preprekom za jaču afirmaciju u regiji?
Vedad Trbonja: Iskreno velikih prepreka nema. Stvar je ulaganja i truda. U Sarajevu se direktori festivala žale kako ne dobijaju dovoljno novca iz budžeta, ali mislim da sa malo više truda i kreativnosti mogu postići jednake ako ne i bolje rezultate. Ljudi su najčešće sami sebi prepreka. Ono što vidim kao bolest regiona je ne pružanje prave šanse mladim ljudima. Ne uključivanje većeg broja mladih u projekte vezane za umjetnost i kulturu. Uglavnom stariji ljudi vode te stvari, a tu im nije mjesto. Trebali su davno osposobiti mlade i sada sjediti u publici i uživati.
Vjerujem da svakako mislite kako bi trebali biti više koncertnih programa poput Dozvoljenog četvrtka koji okuplja raznorodne glazbenike iz cijele regije i u kojima svim imaju jednaku minutažu za predstavljanje. Kakva je situaciju po tom pitanju, recimo, u Sarajevu?
Vedad Trbonja: U Sarajevu trenutno jako loša. Najviše iz razloga koje sam naveo ranije. Mladi su primorani da po taj sadržaj idu u ostale regionalne centre. U jednu ruku je to dobro jer ih tjera da putuju ali je loše jer im se prečesto otima prilika da naprave nešto po njihovom ukusu u njihovom gradu. Ali polako se situacija popravlja. U Sarajevu postoji veliki broj kreativnih mladih ljudi koji počinju da se bude iz postratnog sna. Konkretno su organizovali upravo jedan takav festival koji ima za cilj da okupi nove bendove koji u poslijednjih par godina stvaraju novi zvuk regiona. Mi uvijek podržavamo takve inicijative gdje god se one dešavale.
Ako se ne varam, posljednji put u Zagrebu ste nastupili u Domu sportova kad ste bili predgupa Dubioza kolektivu, što zagrebačka publika može očekivati ovog puta?
Vedad Trbonja: Da bio je to odličan koncert i mogu reći da nas je zagrebačka publika sjajno prihvatila. Mi ćemo se potruditi da i u četvrtak bude tako.